Osvaldo Bagnoli, prvak Italije s Veronom (1985.), kada su i mali klubovi (Cagliari Giggija Rive), mogli do scudetta, izlazio je nakon pobjeda na sporedna vrata, kroz kuhinju… Tvrdio je kako je vježbao – bježanje… Jer, svaki je trener najbolji do prvog poraza. FIFA, izbornici i kapetani reprezentacija, za najbojeg trenera u godini koja nas je napustila izabrali su čovjeka koji nije uspio Grčku dovesti do Europskog prvenstva u Francuskoj, a ne stručnjaka, Fernanda Santosa, koji je senzacionalno (pitajte Antu Čačića), doveo Portugal do europske krune. S Cristianom Ronaldom više u ulozi kapetana i navijača, nego igrača koji je osvojio sve »zlatne lopte«. Luka Modrić je s Ronaldom u idealnoj momčadi (s Kroosom i Iniestom na sredini terena), a u napadu CR7 ima Messija i Suareza. Obrana takvoj ekipi ne treba, kao ni Matjažu Keku s obzirom na način igre (tehničko-taktički) u prvom dijelu HNL-a, eventulano samo za susret s Dinamom u Maksimiru odnosno Hajdukom na Poljudu.

Hrvatski izbornik Ante Čačić nam nikada nije objasnio kako se navukao u Santosovu klopku, niti će sebi moći oprostiti bez obzira na tisuće praznih riječi opravdanja, što nije otišao do kraja. Nogomet nije matematika, egzaktna nauka, ali… Claudio Ranieri (65), Čačićev vršnjak, prokrstario je Europom od Rome do Juventusa, Chelsea i Atletico Madrida, Napolija i Intera, Monaca i – Grčke. Ta izbornička funkcija bila je – brodolom. Dobio je nogom u stražnjicu nakon četiri i pol mjeseca, nakon što je uspio izgubiti od Farskih otoka. Iz Rima je gospodin, ali tada je bio trenerska ovca s Ovčjih otoka… Jer je prije toga osvojio bod s Finskom, a izgubio od Rumunjske i Sjeverne Irske.

The Best 2016, tvorac čuda iz Leicestera! Nakon 132 godine – Leicester. »Bog nogometni je tako odlučio«, govorio je Ranieri na proglašenju, gala predstavi u Zürichu, dok mu je priznanje uručivao – Maradona! »Lud sam od sreće, dogodilo se nešto nevjerojatno. Događa se jednom svakih tisuću godina…, govorio je trener kojemu nitko više nije vjerovao. Leicester je najveća senzacija godine, veća od Santosova Portugala.

Ako je mogao Leicester s Ranierijem može i Rijeka s Matjažom Kekom. U HNL-u nema toliko kineskog i arapskog novca, nema dva Manchestera, Chelsea, Liverpoola… Ali je tu Dinamo sa Zdravkom Mamićem, jučer se vratio iz Dubaija (svako tko do sebe drži i ima novaca bio je u Dubaiju…), koji je osvojio posljednjih jedanaest naslova zaredom. Dobro, Hajdukovci pjevaju kao bronhitične deve. A samo je jednom, Zagreb (Cico Kranjčar), naslov prvaka Hrvatske osvojio klub kojemu ime nije Dinamo ili Hajduk! Rijeka je na dobrom putu, ne samo zbog šest bodova prednosti, sve se to može brzo istopiti kao sladoled na suncu, već zbog igre koju je Kekova momčad prikazala u prvom dijelu sezone. Zbog atmosfere na Rujevici i u gradu na Rječini.

Znakovita je Kekova izjava prvog dana priprema. Nema više skrivanja. Rekao je Kek kako njegova momčad, svi zajedno u klubu, moraju razmišljati o sebi. Nikakva obrana šest bodova prednosti, već pokušati dignuti razliku na osam, devet bodova… Nije to hrana za gladne avijače, nikad se Rijekin trener nije razbacivao izjavama. Dapače, vozio je pod ručnom. Dojma sam da u glavi ima pakleni plan. Savršeno miran ostao je na »uklizavanje« je li spreman na specifičnosti HNL-a? Mudro vratio loptu onima koji stalno love bijele miševe, vide urote i zavjere iza svakog kantuna. Specifičnost HNL-a, rekao je Kek, su samo tereni, a sve ostalo je folklor. Silna količina pozitivne energije trenera i momčadi slijeva se Rujevicom. Samovjerene Rijeke koja zna što hoće i kako do cilja. Travnjaci su Rijekina taktika i tehnika. Rijeka je jedini klub u HNL-u, ustvrdio je Joško Jeličić, komentator znalac bez dlake na jeziku, koja igra – europski nogomet.

Matjaž Kek čeka da se iz Kine vrate reprezentativci Prskalo, Mišić i Andrijašević, veseli se činjenici da su ostali zdravi. Jer, »nikoga se ne bojim, samo bolesti…«. Čeka pojačanja, stopera i napadača, da bi zaoštrio konkurenciju, da bi na proljeće Rijeka igrala još raznovrsnije. Do 18. veljače i gostovanja kod Osijeka, na startu proljetnog nastavka, za vjerovati je da će iz Kekova laboratorija izaći – šampionska momčad. S taktičkim novostima u odnosu na jesenske sjajne izvedbe. Jer, suparnici ne miruju, proučavaju Rijekinu igru. »Zakuhat ćemo nešto«, dobro raspoložen je Kek.