RIJEKA Tri zlata, dva srebra i jedna bronca učinak je domaćih boćara i boćarica nakon finalnoga dana svjetske smotre na Podvežici, koji su Hrvatsku ostavili tamo gdje i pripada. Na krovu svijeta. U povijesnom uspjehu osvojena su odličja u šest od sedam disciplina, na vrhu postolja našli su se muška i mješovita štafeta te par, a sve uz srebra u brzinskom i miksu preciznog, kao i broncom u pojedinačnom klasičnom. Marino Milićević osvojio je dva zlata, Leo Brnić zlato i srebro, a Mateo Načinović zlato i broncu.

Očekivano, jedan od šlagera dana bila je muška štafeta. Sudar hrvatskih udarnih snaga, Marina Milićevića i Lea Brnića s jakom francuskom kombinacijom Marsens – Chirat pokazao je da će odlučivati nijanse. No, niti one ovoga puta nisu donijele rezultatsku odluku, obje štafete imale su isti, sjajan rezultat od 57/60 pogodaka i podijelile najsjajnije odličje. Bila je to vrhunska predstava, pravi mamac za gledatelje, koji je opravdao očekivanja i najave. Bronce su otišle oko vrata Talijana Golfetta i Soligona te Slovenaca Hitija i Petrića.

Hrvatska mješovita štafeta Marino Milićević i Ria Vojković potvrdila je svoju dominaciju na ovoj smotri te osvojila zlatno odličje svladavši u finalu uvjerljivo talijanski par Soligon – Gamba rezultatom 52/56:48/57. Promašili su samo četiri bacanja i imali dojmljive izvedbe tijekom cijelog natjecanja. Treća mjesta pripala su Francuzima Abelfo – Amar te Turcima Altay – Turker.

SVJETSKA KREMA – Leo Brnić i Marino Milićević

Vrhunac karijere

Milićević i Brnić su svojevremeno zasjali 2015. godine baš u Rijeci kada su pobijedili Italiju (57/61), a u Maroku su obranili naslov.

– Teško je to sve riječima opisati. Nešto nevjerojatno – kaže Milićević. – Jako težak finale, na kraju smo podijelili zlato. Publika nas je nosila i uspjeli smo u svojim željama. Moram reći da kod mene s psihološke strane nije bilo nikakvoga pritiska. Nikad lakše i s nikad većim guštom nisam odradio ove utrke. Bilo je predobro. Sav taj umor, i ako se nagomila, na terenu nestane. Nismo si dopustili da budemo umorni. U ovoj utrci bih trčao i bez jedne noge i dao sve od sebe. Mogu samo zahvaliti publici na velikom poticaju.

Marino se već naosvajao odličja pa i onih svjetskih. Ovog se puta kombinacija s Rijom Vojković pokazala punim pogotkom, veliki rad i trud isplivali su na površinu.

– Ovo je ipak nešto što nisam nikada prošao i neki novi vrhunac karijere. Finale s Rijom također je bio sjajan, u svim utrkama bili smo najbolji. Trčimo četiri, pet godina zajedno i nikako da osvojimo zlato. Već nas je to počelo i nervirati jer smo uvijek bili blizu. Svaki naš trening stvarao bi nam želju da budemo što bolji i konačno osvojimo zlato. Hrvatska? Što reći, povijesni uspjeh. Nikad veća žetva medalja.

Leo Brnić u posljednjoj disciplini, brzinskom izbijanju, nije uspio doći do toliko željenog zlata, sjajni Francuz Frederic Marsens obranio je naslov promašivši samo jednom – 48/49:46/49. Bio je i to veliki dvoboj najboljih…

– Kad se sve slegne, mislim da će i zadovoljstvo biti veće. Četiri puta sam svjetski prvak u štafeti, a nažalost i tri puta srebrni u brzinskom. Valjda se čovjek ispuše koliko god se želi koncentrirati – kaže Brnić. – Jako teško je uopće ući u dva finala, uspio sam i htio sam spojiti dva zlata, ali eto, opet je ispalo slično.

Hrvatska je zablistala u punom sjaju pred svojim gledateljima.

– Možda je malo bahato od mene, ali ne znam kad će se ovo opet ponoviti. Osvojili smo puno zlata, igrali u puno finala… Marino, Mateo i ja smo tu odrasli, Rijeka živi za boćanje i nakon 11 godina svi se zaželjeli velikog natjecanja. Sve se jako dobro posložilo.

ZLATNI PAR – Mateo Načinović i Marin Ćubela

Ostvarenje snova

Mateo Načinović i Marin Ćubela zabljesnuli su na najbolji način u igri parova i u zahtjevnom ogledu došli do svjetskog zlata pobijedivši Talijane Grossa i Negra 6:3. Prije toga su u polufinalu sjajno odigrali protiv crnogorskog dvojca Stjepčević – Belan pobijedivši ih uvjerljivo 13:2. Uz Crnogorce, broncu u paru su osvojili Argentinci Montemerlo – Pretto.

Mateo je nešto ranije istoga dana osvojio broncu u pojedinačnom klasičnom, Francuz Romain Garcia pokazao se prevelikom preprekom za riječkog boćara (5:13). U drugom polufinalu trofejni Slovenac Jure Kozjek, peterostruki svjetski prvak, pobijedio je Guillerma Montemerla 8:4 pa se potom okitio zlatom nakon što je uvjerljivo svladao Garciju 10:5.

– Pomalo sam izvan sebe, za mene je ovo prevelik uspjeh. Reprezentativna domaća premijera i čak dvije medalje. Borba za zlato bila je na izrazito visokoj razini, bilo je malo pogrešaka s obje strane, samo nekoliko loših boća – tvrdi Načinović. – Sada mi je bilo lakše igrati nego dana ranije, četvrtfinale je bio puno teži. Ovo je na neki način ostvarenje mojih snova, nema većeg osjećaja od toga da postaneš svjetski prvak u svom gradu. I kao reprezentacija smo bili na jako visokoj razini, ovo prvenstvo će se pamtiti.

Nives Jelovica i Joško Buterin izgubili su finale mješovitog preciznog od francuskog para Molager – Barrazzutti 16:29, osvojili srebro i ostavili također jako dobar dojam. Francuzi su bili prejaki u finalnom obračunu, a hrvatsko srebro ovoga puta ima jači sjaj. Jelovica se naosvajala odličja, a prva svjetska medalja Buterina u njegovoj domaćoj premijeri ima posebnu težinu.

SREBRO ZLATNOG SJAJA – Joško Buterin i Nives Jelovica

– Odličan rezultat, na početku sam najavljivao sedam zlata i sedam finala jer se s takvim gardom mora ući u Svjetsko prvenstvo. Velik je ovo uspjeh, pred najboljom publikom i na najboljem terenu. Svi su imali samo riječi hvale za ovu atmosferu – rekao je Sandro Gulja, izbornik ženske vrste.

– Markica i ja kao novi izbornici unijeli smo neke promjene, uz pomoćnika Valtera Ivančića. Sva trojica smo prošli ovakva natjecanja, znamo gdje se kriju zamke i uspješno smo priveli prvenstvo kraju.