Haris Pavletić / Snimio D. ŠKOMRLJ
Najveći su dobitnici ovih Igara studentski centri u Zagrebu i Rijeci koji će dobiti na upravljanje nove objekte koje im Igre ostavljaju u nasljeđe – tvrdi Pavletić
Europske sveučilišne igre polako ulaze u svoju završnicu, a Rijeka, gdje će se i održati ceremonija zatvaranja, priprema se za drugi dio natjecanja. Uz puno rada i odricanja zasad je sve prošlo u najboljem redu, no valja odraditi još velik dio posla, tvrdi jedan od vodećih operativaca, Haris Pavletić, potpredsjednik ESI-ja 2016.
U ponedjeljak 25. srpnja u 21 sat je svečano zatvaranje Igara na Korzu. Kakva ceremonija očekuje Riječane i njihove goste?
– Kao i ceremoniju otvaranja, zatvaranje Igara također ide u režiji Krešimira Dolenčića. U Rijeci će tada biti preko tisuću sportašica i sportaša koji će sudjelovati u povorci koja kreće od Gata Karoline Riječke prema Korzu. Sama ceremonija će se odvijati na Trgu 128. brigade i uključivati će zvončare, plesače, svemirce te još neka iznenađenja. Ceremonija se uživo prenosi na HRT-u i otvorena je za sve građane tako da slobodno navrate i budu dio završnog spektakla.
ESI su prevalile više od pola puta, kada se podvuče crta kakva je ocjena dosad učinjenog, od organizacije do viđenog na sportskim borilištima?
– Prolazno vrijeme nam je odlično. Organizacijski smo bili na početku malo napregnuti, ali u prvih par dana se situacija stabilizirala. Sportska borilišta izgledaju sjajno kao i naše ekipe koje svakodnevno osvajaju odličja. Organizacijski tim diše kao jedan i trudi se da naši gosti napuste Zagreb i Rijeku s nezaboravnim uspomenama.
Volonteri odrađuju lavovski dio posla, kakve su povratne informacije o njihovom učinku?
– Oni su jednostavno fenomenalni. Imamo volontere od 7 do 77 kako se ono kaže. Svi se trude i pomažu koliko god mogu i hvala im na tome. Pokušavamo ih ne opteretiti previše, ali ima dana kada stvarno odrađuju treću smjenu. Oni su srce i duša Igara i bez njih ne bi bilo ovog događaja. Zahvaljivati ću im se još sto puta, ali to i zaslužuju.
Rijeka vam je baza, ali često ste i u Zagrebu. Usporedba igara u dva grada, kakva je sinergija?
– Moja pozicija jednostavno uključuje da moram na neki način obilaziti oba lokaliteta i pripaziti da sve ide prema planu. Ako uspoređujemo lokacije, možemo reći da je pobjednički duh i zajednišvo nešto što nas povezuje. Ekipa koja radi na igrama svojski se trudi da pruži najbolje s naše strane da svi budu zadovoljni. S druge strane Zagreb ipak ima duplo veći pogon vezano za sportove, broj sudionika te ukupnu organizaciju. Tamo su izazovi ipak malo veći.
Održali ste i sastanak s predstavnicima Ministarstva omladine i sporta Srbije na temu organizacije ESI-ja 2020. u Beogradu. Kakva iskustva ste im mogli prenijeti?
– Prošli tjedan su kolege iz Srpskog sveučilišnog sportskog saveza najavile dolazak ministra Udovičića te zatražile sastanak vezano za naša dosadašnja iskustva u organizaciji. Sastanak je prošao u pozitivnom tonu te je naš uži organizacijski tim pozvan u Beograd na daljnje razgovore i opcijom da neki naši ljudi uđu u njihov tim kao voditelji za pojedine segmente. Imamo sjajne ljude koji rade na Igrama i to se prepoznaje.
Tisuću dolazaka
Koliko god je Hrvatska poznata kao dobar domaćin i organizator, zasigurno ima i pokoja zamjerka, problem…? Što se moglo bolje učiniti?
– U prvim danima tim nam je bio izuzetno napregnut jer smo imali preko 3.500 prijema što volontera, što sudionika, a čekali su nas ceremonija otvaranja, Rektorska konferencija i uigravanje tima. Borili smo se na raznim poljima od sigurnosti i akreditacija do prehrane i smještaja. Svaka lokacija je imala svoje izazove, ali uspješno smo prebrodili dječje bolesti i u drugu fazu ulazimo spremni i motivirani da ovu priču završimo na najbolji mogući način.
Na Zametu ste dijelili zlato riječkim rukometašicama, zlatni su bili i riječki vaterpolisti. Rezultati nisu u prvom planu, ali ipak raduju?
– Cure i dečki su sjajni. Svaka im čast! Moram priznati da nisam bio previše fokusiran na naše ekipe jer je sama organizacija bila na prvom mjestu. Kako su se početni kotačići posložili, počeo sam pratiti i sportsku stranu koja me oduševila. Hrvatske ekipe su se sjajno pripremile i svakim danom osvajaju odličja. Rijeka je uzela i svoja prva dva zlata u povijesti i na to sam izuzetno ponosan.
Pogrešna medijska interpretacija Harisa Pavletića u ranim prijepodnevnim satima srijede izazvala je kratkotrajnu pomutnju. Naime, jedan hrvatski portal Pavletiću je u usta stavio izjavu da se svi profesori s 23 turska sveučilišta koja sudjeluju na Igrama moraju pod hitno vratiti kući, po zapovijedi Odbora za visoko obrazovanje Turske. Grešku medija Pavletić je ispravio nekoliko sati kasnije.
– U Tursku se vraćaju samo ekipe koje su završile natjecanje, kao što je ranije bilo planirano. Ovdje je situacija stabilna, nitko se ne mora izvanredno vratiti. Isto vrijedi i za turske ekipe koje stižu na Igre. Njihovi sportovi tek sada počinju i sve ide prema planu. Pretpostavljam da su svi turski studenti i njihovi profesori u komunikaciji sa svojim sveučilištima. Nemamo potvrđenu informaciju da se moraju pod hitno vratiti u Tursku – kaže Pavletić.
U Rijeci u subotu kreće drugi dio natjecanja u judu, taekwondou, 3×3 košarci, plivanju… Što možemo očekivati na organizacijskom planu? Na onom rezultatskom vjerojatno još pokoje odličje?
– Drugi dio natjecanja je izuzetno zahtjevan za Rijeku jer imamo preko tisuću dolazaka kroz pet individualnih sportova. Imamo dva dana pauze između natjecanja koje ćemo iskoristiti za malo odmora i pripremu organizacijskog tima i volontera. Što se odličja tiče, tu također očekujem da u najmanju ruku ponovimo prvi dio. Dakle, dva zlata i jedno srebro. Šalim se malo, ali ako uspijemo izboriti još koje odličje bit će to fantastična sportska priča.
Novo iskustvo
Para-plivanje se prvi put pojavljuje na ESI-ju. Bazeni su vrhunski, ali bit će to jedno novo iskustvo za sve?
– Novo iskustvo u svakom slučaju. Kao i u većini stvari što smo pripremali za ove Igre nismo mogli naći kvalitetne smjernice i iskustva od ranije nego smo morali sami osmisliti i pripremiti cjelokupnu realizaciju. Mogu obećati da ćemo učiniti sve da se para-sportaši osjećaju kao jedni od nas u svakom pogledu i da iz Hrvatske ponesu prekrasne uspomene i prijatelje za život.
I za kraj. Kako će ove Igre financijski proći? Hoćemo li imati gubitke nakon ovih Igara kao i nakon brojnih drugi sportskih događaja koje smo organizirali?
– Nadam se da će ove Igre poslužiti kao primjer budućim organizatorima i u financijskom smislu. Zašto? Tehnička organizacija Igara će koštati oko 40 milijuna kuna kroz protekle tri godine što skromno s obzirom na razinu organizacije. U to je uključena priprema i realizacija događaja. Na prihodovnoj strani smo također dobri. Otprilike 2/3 prihoda dolazi iz javnih budžeta gradova i države, a 1/3 od sudionika i sponzora. Ideja je da Igre budu platforma za razvoj Zagrebačkog i Riječkog sveučilišta u smislu unapređenja studentskog standarda. To je nešto što nam ostaje za budućnost i na što smo ponosni. Iz bezpovratnih sredstava europskih fondova Rijeka je izgradila nove smještajne kapacitete, a Zagreb obnovio već postojeće, 754 nova ležaja u Rijeci i 4.200 obnovljenih u Zagrebu. Investicija vrijedna 400 milijuna kuna od čega u startu državni proračun dobiva 100 milijuna kuna PDV-a. Iz javnih sredstava uloženo je u organizaciju oko 24 milijuna kuna, a dobiveno natrag 100 milijuna kuna. S ovom investicijom se višestruko isplatilo organizirati Igre. Kad sve pogledamo, najveći dobitnici su studentski centri u Zagrebu i Rijeci koji će nakon Igara dobiti na upravljanje nove objekte koje im Igre ostavljaju u nasljeđe.
