"Hvala, ali ne treba"

Grad Rijeka nagradio Bijele s 3.500 eura za osvojeni naslov prvaka. Klub – vratio novac

Danijel Vukušić

Foto Sanjin Strukic/PIXSELL

Foto Sanjin Strukic/PIXSELL

Ljepše bi bilo da su iz Grada Rijeke momčad, stožer, upravu i radnu zajednicu pozvali na druženje uz burek i jogurt. Koštalo bi manje od 3.500 eura, a kome nije gušt sjesti na stepenice ili trotoar pa se malo opustiti, poćakulati i zamastiti »njušku«?



RIJEKA Proračun Grada Rijeke uskoro će biti deblji za 3.500 eura. Tim su »basnoslovnim« iznosom, naime, s Korza 16 odlučili nagraditi Hrvatski nogometni klub Rijeka za osvojeni naslov prvaka Hrvatske. Tri i pol tisuće eura?!


Pa će s Rujevice dobiti pismo pod radnim naslovom »Hvala, ali ne treba. Nagradu vam vraćamo u gradski proračun«.


Nismo upotrijebili metaforu, klub će doista Gradu Rijeci vratiti tu tzv. nagradu i to popratiti pismom čiji je cijeli sadržaj i ton same poruke zasad nepoznat.




No, vjerujemo da će se redak-dva potrošiti i na gradsku odluku da među sportskim klubovima koje se drži nositeljima riječkog sporta te koji putem tog rezona imaju pravo na gradsku potporu najmanji iznos dobije… Pogodili ste: HNK Rijeka.


Osvajače dvostruke krune njihov će grad poduprijeti s 74,5 tisuće eura. Vaterpolistima Primorja idu 183 tisuće, rukometašima Zameta 146, rukometašicama 135, odbojkašima 132 tisuće eura…


Valjda cijeli priča opet staje na onome »Jeste privatni klub? Jeste. Onda mi s tim nemamo veze. Uzet ćemo svoja besplatna mjesta u ložama stadiona kojeg je klub sam izgradio i imati puna usta ljubavi prema Rijeci u predizborno doba. Grad je tek jedan od navijača. Mi smo samo manjinski dioničari. Nek’ se Mišković i njegova obitelj snalaze, to je njihovo«.


Ljepše bi bilo da su iz Grada Rijeke momčad, stožer, upravu i radnu zajednicu pozvali na druženje uz burek i jogurt. Koštalo bi manje od 3.500 eura, a kome nije gušt sjesti na stepenice ili trotoar pa se malo opustiti, poćakulati i zamastiti »njušku«? Nismo ironični.


Mi Primorci često smo kivni na državu. A bilo bi nam pametnije da najprije stanemo pred ogledalo. Tamo čovjek najčešće nađe onog tko je najodgovorniji za većinu problema koji ga snađu u životu.


Država maćeha, a grad – očuh.


Bez uvrede beskrajnom broju divnih ljudi koji su kao maćeha ili očuh najbolji mogući roditelj djeci koja nisu biološki njihova, ali ih vole i odgajaju kao da su ih »na oči rodili«.