RIJEKA Sanja Trbović nova je predsjednica Zbora rukometnih sudaca Rijeke, posljednja je to u nizu vijesti koje već više od pola stoljeća dolaze iz nepresušnog vrela riječke sportske, tako i rukometne povijesti.

Sanja Trbović je pritom postala prva žena na čelu strukovne sudačke organizacije osnovane 1954. godine; na redovitoj Skupštini održanoj u Dvorani mladosti izabrana je većinom glasova skupštinara. Protukandidat joj je bio Dario Rupčić, sudac u Premijer ligi. Sanja Trbović na svojoj je novoj funkciji naslijedila ugledno riječko igračko i sudačko ime, Darka Tomovića, koji je predsjednik Zbora rukometnih sudaca Rijeke bio proteklih osam godina.

– Održali smo izbornu skupštinu poštujući, naravno, sve epidemiološke mjere. Sve je proteklo u najboljem redu – kaže Sanja Trbović, nekadašnja rukometašica rođena 1974. godine. Naigrala se rukometa u Turniću i Opatiji, nadijelila se rukometne pravde na brojnim hrvatskim parketima. Poslije toliko duga opusa postala je nadzornica na utakmicama, a sada je ušla u bogatu povijest riječkog rukometa kao prva žena predsjednica Zbora rukometnih sudaca Rijeke.

Nova stranica

Sanja Trbović je jedno od dugogodišnjih zamijećenih lica u riječkoj rukometnoj povijesti, ovaj izbor je nova epizoda u njezinoj sportskoj karijeri.

– Osjećam osobnu satisfakciju, ovo je nova stranica u mom sportskom životu kada je riječ o rukometu. Eto, nakon petnaestak godina igračke te potom petnaestak godina sudačke karijere, sada sam na novoj funkciji. Sigurno da je to velik izazov, pogotovo stoga što je na razini Hrvatske, nažalost, sve manje izražen interes. Zato ćemo svakako na tom polju pokušati posijati što više sjemena.

Za Sanjom Trbović je višedesetljetni loptački opus nakon prvih ogulinskih koraka koji već godinama ostavlja tragove u riječkom rukometu.

– Rukomet sam počela trenirati u Ogulinu, onda sam krenula na fakultet u Rijeku. Igrala sam za razne klubove, Turnić i Opatiju, i tu sam na kraju i završila igračku karijeru. Nakon toga sam počela suditi, prva partnerica mi je bila također bivša rukometašica Maja Dodić. Vrijeme je činilo svoje, uglavnom, ostala sam bez partnerice te sam se oko godinu dana snalazila s muškim kolegama. Tada smo moja dugogodišnja suigračica Irena Pahor i ja stasale da budemo partnerice. Bilo je lijepo, odradile smo desetak sezona, a sada smo obje krenule u nadzorničke vode.

Bivši igrači

Riječko rukometno polje bogato je imenima svjetske reputacije, dovoljno je uz tolike igračke zvijezde svjetskog glasa spomenuti Vladimira Vujnovića, najboljeg svjetskog suca. U novim danima treba krčiti nove putove.

– U svakom slučaju postoje temelji za dobar rad i dobru organizaciju. S druge strane odaziv mladih je sve slabiji. Inače, osobno smatram da je fokus previše usmjeren samo na mlade. Naime, ima tu i igrača koji su duže igrali rukomet, mislim da su i oni vrlo kvalitetan kadar koji bi karijeru mogao nastaviti u sudačkim vodama. Svakako da se nadamo da će se pokazati veći interes za suđenje jer smo sada već na rubu zadovoljavanja potreba da bismo svakog vikenda mogli odgovoriti zahtjevima. Situacija je dosta problematična. Konkretno, Dubravko Konjuh se time više bavi i svakog se vikenda itekako potrudi da udovolji svim potrebama.