RIJEKA Rijeko moja, najljepša si znaj! Rekordna pobjeda u povijesti Jadranskih derbija, Rijeka – Hajduk 5:0, maestralni Toni Fruk koji se igra i nogometno ponižava Splićane dok Livaja sve gleda niti ne ulazeći s klupe, hat-trick Fruka u 32 minute igre, još jedna asistencija pred kraj čisto da i time malo začini svoju kolosalnu partiju, sjajni Vignato, Dantas, Adu-Adjei, iznenađenje Husić na zadnjem veznom, Menalova kopija onog povijesnog gola Belupu samo ovaj put s desne strane…

Veličanstvena riječka nogometna večer. Kvarner je promrzao od bure, ali je bio ugrijan, vruć od sreće. I zbog maestralne igre i zbog povijesnog rezultata.

Hajduk nije ni došao na utakmicu, a Rijeka je odigrala bez konkurencije najboljih 90 minuta, ne samo ove sezone nego i sezonama unazad.

Delirij oduševljenja

Victor Sanchez del Amo bio je bez Petroviča, Jankovića, Kreilacha i Škorića, a Gonzalo Garcia bez Dialla i Skelina. Kako je na dan utakmice ostao bez dvojice viroznih veznjaka riječki je trener posegnuo za rješenjem koje nije očekivao ama baš nitko. Ljevonogi klasični stoper Anel Husić na zadnjem veznom, klasična ‘šestica’.

Riječki su navijači gledajući sastav sumnjičavo vrtjeli glavama, a onda nakon pola sata cvali od sreće. Jer Rijeka je od 4′-32′ baš onako pošteno razmontirala dalmatinsku momčad. I to uz obilatu pomoć i cijelu nisku neshvatljivih ‘hajdučkih’ pogrešaka koje su inspirirani prvaci Hrvatske uredno kažnjavali jednu po jednu.

Nakon manje od četiri minute Radeljić je proigrao Gojaka koji je odlično loptu ostavio za Devetaka na lijevoj strani. Uslijedio je savršeni ‘vojvođanski’ ubačaj okrunjen laganim naklonom maestra Fruka, glavom za 1:0.

Delirij oduševljenja na Rujevici i totalna konsternacija u splitskom taboru. Jer Devetak je imao dvije-tri sekunde da se namjesti na centaršut, a dva metra oko Fruk na petercu Hajduka nije bilo nijednog igrača Hajduka (?!).

Rijeka je dominirala, stvarala šanse i promašivala do 16′ kad Šego s pet metara ne koristi zicer za Splićane. Kiks kakav je protiv ove Rijeke, koja je još u prvom dijelu igrala uz vjetar, bio osuđen na kaznu zbog promašaja.

I dogodio se već u 22′, opet uz obilatu pomoć gostiju. Šarlija šalje nedopustivo loš pas koji siječe Fruk pa s kaznenog prostora zabija za Rijeka – Hajduk 2:0. Splitska je momčad u tim trenucima bila apsolutno razbijena vojska.

Grogirana, razvučenih linija, bez ikakvog filtera pred svojom obranom. Pa su nakon malo više od pola sata popili i treći gol. Za 1:0 vidjeli smo asistenciju Devetaka, za 2:0 dar Šarlije, a za 3:0 zabio je opet, naravno, nogometni virtuoz Toni Fruk, ovaj put na četvrtu ovosezonsku asistenciju Tiaga Dantasa.

Rijeka kakvu sanjamo

Bez rotacija, na terenu i Fruk i Vignato i Dantas i Adu-Adjei… Rijeka kakvu sanjamo! Fruk je u 32 minute prvog dijela svoj ukupni broj ovosezonskih pogodaka povećao na devet.

Vođa, znalac, golgeter i fajter. Sad već definitivno jedan od najvećih koji su nosili Rijekin dres u povijesti HNL-a. A definitivno bi ove zime ili sljedećeg ljeta trebao postati i jedan od najjačih izlaznih transfera klupske povijesti.

Čovjek je vjerojatno i jedini koji je za Rijeku postigao hat-trick u – 28 minuta! U Jadranskom derbiju. Duboki, duboki naklon majstoru nogometa.

Na odmor se otišlo s 3:0 i ovacijama Rujevice, a po prigodama je komotno mogli biti 6:1. Napokon je i taj ‘prokleti’ xG barem donekle bio na razini prikazane igre.

Hajduk je bio ispod svake razine, a Rijeka napokon demonstrirala taj toliko očekivani Sanchez-ball no ovaj garniran i dostojnim postotkom realizacije. A Husić na zadnjem veznom bio je detalj koji je dodatno zaljuljao ionako silno nestabilnu St-momčad.

U nastavak je Hajduk ušao sa Sigurom umjesto Pajazitija, a Rijeka igrala kontra bure, prema Armadinom sjeveru. Naizgled dvije značajne promjene, ali promijenilo se nije ništa.

Nakon samo sedam minuta, talijansko-brazilski dragulj Samuele Vignato stisnuo i četvrtu ‘ćepu’ na splitski obraz. I opet uz neshvatljivi kiks neprepoznatljivo lošeg Hajduka koji je, baš kao što je na ovim stranicama najavio Ahmad Sharbini, pokazao da i s 15 bodova više i dalje ima taj dosta duboko usađeni kompleks Rijeke.

Ovo ćemo prepričavati i unucima

Šarlija je umjesto da očisti iz svog šesnaesterca i preseli igru na polovicu Rijeke jedno loptu, u skladu s filozofijom njegovog trenera, pokušao dodati prvom slobodnom suigraču, graditi napad iz svojih 15 metara. No dodavanje je bilo u noge Vignatu, dečku u čijim je nogama neupitni potencijal da postane najboljih igrač lige.

Sin talijanskog ćaće i brazilske matere uredno je primio loptu na dvadesetak metara, najprije odgodio šut i time zaljuljao kompletnu ionako posve izgubljenu gostujuću obranu pa sjajno potegao i pogodio donji desni kut Ivice Ivušića koji se nije stigao ni baciti. Simbolično bespomoćno je ispratio kako u Hajdukovu mrežu ulazi i četvrta lopta. Poker.

I četiri minute prije 90′ totalno poniženje za Dalmatince. Opet izgubljena lopta u izgradnji igre iz zadnje linije, Toni Fruk malo za svoj gušt ide po asistenciju, gura loptu u for Menalu koji je ušao minutu ranije, a onda zdesna predivnim potkopavanjem prebacio Ivušića.

Hajduk je popio pet komada, a nije napravio nijedan prekršaj za žuti karton. Jadranski derbi bez kartona. Još jedan povijesni podatak u blistavoj povijesti riječko-splitskih nogometnih obračuna.

‘Petarda’, Rijeka – Hajduk 5:0. Ovo ćemo prepričavati i unucima, ovo će se prenositi s koljena na koljeno. Bravo, Fruk. Bravo, Vignato. Svaka čast, Sanchez. Svaka vam čast – šampioni!