ZAGREB Mario Tadić iz Vukovara 1991, Denis Kolinger iz Lokomotive, Dejan Petrovič iz Rijeke, Antonio Boršić iz Varaždina i Elvir Duraković iz Gorice sasvim sigurno nisu ni sanjali da će kolektivno postati dio povijesti SuperSport HNL-a. Njih su petorica, naime, zaradili crvene kartone u petak, subotu i nedjelju, zbog čega su sve utakmice drugog kola ove sezone okončana s igračem manje. Suvišno je isticati da se nešto takvo nije dogodilo nikada prije u elitnom rangu hrvatskog nogometa.

No, tu nije kraj raritetima jer su sva petorica igrala na gostovanju. Osim toga, niti jedan od njih nije morao napustiti teren zbog dviju javnih opomena. Svima su pokazani izravni crveni kartoni, s time da je Petrovič iznimka jer samo u njegovom slučaju nije bilo potrebe za intervencijom VAR sobe jer se radilo o udaranju igrača bez lopte pred očima zagrebačkog suca Ante Čuline.

Tadić, Kolinger i Duraković sankcionirani su zbog gaženja đonom, dok je Boršića skupo koštao obostrani klizeći start u kojem je pokušao izmaknuti noge pa je skupljenim koljenima pogodio torzo Tomislava Božića. Taj trenutak iznjedrio je i prvo glasno negodovanje jednog kluba zbog sudačke odluke.

Dvojbene odluke

Varaždinci su, naime, neposredno nakon gostovanja u obližnjoj Koprivnici poslali nedvosmislenu poruku putem društvenih mreža, u kojoj piše: »S netrpljenjem iščekujemo objašnjenja Komisije nogometnih sudaca HNS-a u najmanju ruku dvojbenih odluka sudaca koje su, bez sumnje, direktno usmjerile tijek utakmice…« Na toj utakmici je pravdu dijelio Duje Strukan, dok su u VAR sobi ordinirali Ivan Bebek i Ante Čuljak.

Što se izvedbi klubova tiče, na tom polju sve je bilo na tragu viđenog u prvom kolu. Dinamo je uknjižio još jednu pobjedu po sličnom receptu, što znači da je postao opasan tek u drugom dijelu utakmice, kada su na teren kročili Luka Stojković i Sandro Kulenović, kojima se protiv Vukovara 1991 opipljivim doprinosom priključio Arbër Hoxha.

Dvije utakmice ne predstavljaju značajan uzorak, no može se naslutiti da bi Mario Kovačević mogao uskoro korigirati svoj izbor igrača za udarnu jedanaestorku. Možda već u idućem kolu, kada Dinamo ide na gostovanje kod Rijeke.

Pri tom mu na ruku ide trenutna forma aktualnog prvaka. Iako je na Opus Areni osvojila bod, svakome je jasno da Rijeka ne igra na pretjerano visokoj razini. Na kraju krajeva, više od ičega govori činjenica da je Martin Zlomislić tamo bio igrač utakmice bez ikakve konkurencije. Njegove sjajne intervencije uskratile su potpuno zadovoljstvo Simonu Rožmanu koji je, sudeći po prva dva kola, stigao vrlo blizu dobitne formule za Osijek.

Hrabrost

Nešto slično se može reći i za Gonzala Garciju. Kako utakmice prolaze, tako Hajdukova izvedba izgleda smislenije. Istina, to još uvijek nije na razini igre Istre 1961 iz prvog dijela ove godine, no kvalitativni pomak je vidljiv. Uz to, Garcia je ostvario maksimalan učinak u dva kola koja je zbog suspenzija iz prošle sezone morao igrati bez Marka Livaje i Ante Rebića, s time da je protiv Gorice napravio šest rotacija unutar udarne postave.

– Vrlo sam zadovoljan. U nekim stvarima moglo se vidjeti da dijelu igrača nedostaje minuta i kvalitetnih treninga. Međutim, zadržali smo razinu igre i stvarali prilike. Bili smo hrabri, a ja sam vrlo sam sretan jer igrači dobro rade – kazao je Garcia.

Kada su u pitanju preostali klubovi SHNL-a, dojam je da najviše razloga za zadovoljstvo definitivno imaju debitanti Nikica Jelavić i njegova desna ruka Mate Maleš. Njihova Lokomotiva je u prvom kolu savladala Vukovar 1991, a drugom je s igračem manje stigla do remija na gostovanju kod Istre 1961, s time da je u Puli ostavila više nego solidan dojam. Svima ostalima, pak, preostaje nada da će u bliskoj budućnosti dohvatiti željenu razinu.