RIJEKA Prži u Rijeci, prži u Villachu. Bijeli, barem prvoga dana boravka u Austriji, nisu naišli na osvježenje kojem se nada svaka ekipa kada s Jadrana ode u Alpe. Toplinski val pokrio je i Kvarner i jug Austrije na kojem su barem noći svježije, a ni to nije mala stvar, kvalitetan san i noćni odmor nešto je što se u Rijeci ovih dana može pronaći samo u klimatiziranim sobama.

Priključivanje Merveila Ndocykta ostatku bijele ekspedicije, koja je u srijedu otišla put Villacha, iz kojeg u ponedjeljak seli u Kranjsku Goru, očekuje se najkasnije sutra.

Nogometni klub Brescia nakon 114 godina blistave povijesti klub zbog velikih financijskih problema ide u amaterizam. Predsjednik u odlasku, Massimo Cellino, zaposlenicima je poslao email o prekidu radnog odnosa dok traju brojne istrage, najavio nove žalbe u borbi za opstojnost kluba, no mediji već javljaju da će klub preuzeti lokalni poduzetnik Giuseppe Pasini, čime se u Bresciji nadaju da barem neće pasti niže od Serie C, odnosno treće lige.

Budući da je istu informaciju o prestanku postojanja kluba objavio i Talijanski savez (FIGC), sve sugerira da polako nestaju i posljednje prepreke da Rijeka uskoro registrira dojučerašnjeg napadača Brescije, Antu Mateja Jurića, kao opciju više na raspolaganju Radomiru Đaloviću i njegovom stručnom stožeru. Čak ni talijanska birokracija sad to više ne može predugo razvući. U roku od 48 sati Talijanski savez mora i poimence službeno objaviti popis igrača čiji ugovori postaju nevažeći, odnosno baš kao Brescia, nepostojeći.

Dakle, Jurić će najkasnije u subotu i službeno postati slobodan igrač, a Rijeka je već duže vrijeme njegov definitivni i neupitni izbor za nastavak karijere. Po svemu sudeći, novim suigračima trebao bi se priključiti kao i Ndockyt, prije odlaska iz Austrije u Sloveniju.

Pregovori o igraču koji bi trebao dodatno oplemeniti riječki vezni red još su u tijeku. Direktori su se nadali da će cijelu stvar riješiti jučer, no kako je riječ o ozbiljnom pojačanju te, u konačnici, ozbiljnoj investiciji, stvar se, kako to obično biva u prijelaznim rokovima, lagano razvukla.

Naravno da bi svi voljeli da su sva pojačanja došla prvoga dana prijelaznog roka, no isto su tako svi svjesni da je to nemoguća misija i za daleko bogatije klubove.

Izlazni transferi

Đalović je, realno, već dobio poprilično posloženu momčad. Za početak, više nitko ni ne sumnja da će mu Toni Fruk, Stjepan Radeljić i Niko Janković ostati na raspolaganju za prve dvije europske utakmice u drugom pretkolu Lige prvaka.

Dominic Iankov, Anel Husić i Justas Lasickas su, bez puno filozofiranja, – pojačanja. Merveil Ndockyt je provjereno ime, Ante Matej Jurić napadač koji je klasična riječka akvizicija, mladi igrač kojeg struka treba valorizirati na najbolji mogući način, odnosno podići mu razinu igre i tržišnu vrijednost. Dakle, isto ono što je napravljeno s Friganom, Ivanovićem, braćom Smolčić, Pašalićem, Galešićem… U tu skupinu može se ubrojati i Omara-Šarifa Sijarića. Nitko ne kaže da je pojačanje, ali doveden je kao potencijal za kojeg je procijenjeno da bi ga struka mogla pretvoriti u pojačanje.

Ante Matej Jurić još nije registriran zbog više sile, zadnji vezni od kojeg se očekuje da »uskoči u kopačke Lindona Selahija« još nije s Bijelima jer je u tijeku rješavanje formalnosti oko vize, ali sve je dogovoreno i postat će novi igrač Rijeke.

Sve to zajedno u prijevodu bi značilo da je Rijeka osigurala dolazak sedmorice novih igrača, a u završnoj je fazi pregovora i s pojačanjem koje bi rubriku dolasci povećalo na osam imena. To osmo bilo bi i najzvučnije pojačanje, na Rujevici su optimisti oko konačnog raspleta pregovora s poznatim veznjakom.

Protekne li sve na najbolji mogući način, Ante Matej Jurić svoju prvu utakmicu za Rijeku možda odigra već sutra protiv ukrajinske Oleksandrije (prošle sezone drugoplasirana momčad lige, tri boda iza prvaka Šahtara), a dvojica novih veznjaka debitirali bi u pripremnoj utakmici s beogradskim Čukaričkim (devetoplasirana momčad Srbije) iduće srijede dokad će se kompletna riječka ekspedicija već spustiti 20 kilometara južnije, u Kranjsku Goru.

Pikira se još jedno krilo i još jednog napadača, čime bi se broj novih igrača popeo na okruglih deset i to bez ijednog izlaznog transfera, odnosno bez ijedne odštete koja je legla na klupski konto.

Naravno, odlasci Selahija, Djouahre, Gode, Posavca…, skori rastanci s Doganom i Andrićem (te vjerojatno još ponekim imenom), znače da je utoliko manje igrača »na plaći«, no za neke rastanke morat će se platiti i otpremnina.

Rijeka zasad isključivo troši, odnosno investira. U pojačanja, mlade igrače koje s vremenom treba podići na razinu pojačanja, a plaćaju se i odštete.

Doći će neizbježno i do izlaznih transfera jer se nešto mora i utržiti, klub živi od izlaznih transfera. No zasad je sav fokus na ispunjenju Đalovićevih želja da za Ludogorec ili Dinamo Minsk na startu europskog puta ima i Fruka i Radeljića i Jankovića i brojna pojačanja u doslovno svim linijama.

Izuzetak su vratari, među vratnicama se ne očekuju promjene, ali na Rujevicu su već došli ili su u dolasku novi stoperi, bekovi/krila, veznjaci/krila, napadači, ofenzivci sposobni igrati na svim napadačkim i pozicijama ofenzivnih veznjaka (središnjih ili po boku).

Riječki način

Polivalentnost brojnih igrača oveći je adut u Đalovićevim rukama. Janković, Fruk, Iankov, Lasickas, Ndockyt, Menalo, Rukavina… Svaki od njih može pokriti najmanje dvije, a neki i tri-četiri uloge u Đalovićevom 4-2-3-1 sustavu.

Tako da šef struke realno već sada na raspolaganju ima momčad spremnu potući se s Lugodorecom. Čak i da dotad ne dobije više niti jedno pojačanje. A dobit će, sigurno.

Nimalo loše, primjerice, ne izgleda ova startna postava: Zlomislić – Oreč, Majstorović, Radeljić, Devetak – Ndockyt, Petrovič – Lasickas, Iankov, Janković – Fruk.

A na klupi svoju šansu čekaju Husić, Gojak, Menalo, Rukavina, Čop… Da nabrojimo tek petoricu. Naravno, ne spominju obojica sportskih direktora tek tako, reda radi, da idu po još dva veznjaka, krilo i napadača, ali dio tih planova u realizaciju će nakon što se dogode i neki izlazni transferi.

Još jedan napadač, kada se proda Fruk. Eventualno još jedan stoper, ako se proda Radeljića i(li) Maneva. S obzirom na odlazak Selahija, dovođenje jednog do dva veznjaka nije vezano uz prodaje nego je ili riješeno (»šestica«) ili se rješava (igrač koji može na sve tri pozicije u veznom redu).

Prošle se sezone gotovo samo prodavalo pa je osvojena dvostruka kruna. Ovog ljeta se gotovo isključivo kupuje i pojačava momčad. Odlazak Selahija u Poljsku na gotovo četiri puta veću plaću od one koju je imao na Rujevici nije bilo moguće spriječiti. Odlazak Djouahre u Portugal (za manji novac nego u Rijeci) nije moguće spriječiti ako igrač želi biti bliže kući i u jačoj ligi. Klub čini sve da nađe što bezbolniji način rastanka s igračima na koje struka više ne računa.

Rijeka mora živjeti i na, provjereno uspješni, riječki način. Naporan rad koji Đalović stalno s pravom ističe, optimizam i vjera u sebe bez »plakanja«, zajedništvo u momčadi, zajedništvo momčadi i struke s cijelim klubom, zajedništvo cijelog kluba s navijačima, gradom i cijelim Kvarnerom. Pa za koji tjedan… Svi kao jedan – u Ligu prvaka.