RIJEKA Boćarice Čavle Škole boćanja završile su sezonu titulom viceprvakinja. U drugoj utakmici finala doigravanja Čavjanke su poražene na Podvežici od Labina, koji je time osvojio treću titulu zaredom, četvrtu ukupno. Čavle Školi boćanja ovo je četvrti put da su u proteklih deset godina završile na drugom mjestu nacionalnog prvenstva, no još uvijek su najuspješnija hrvatska ekipa s pet osvojenih naslova.

– Nažalost, nismo uspjeli proslaviti deseti rođendan kluba na najbolji mogući način. Labin je bio uspješniji i ovaj put. Nedostajalo je iskustva, mirnoće u presudnim trenucima, pogotovo u onim igrama na koje smo stavili naglasak ove sezone, a to su klasične discipline. Rotacija u posljednjim igrama je bila takva da mi nismo imali opcije jer smo morali pobijediti sve četiri igre da bismo utakmicu priveli u našu korist ili u najboljem slučaju došli do remija. Povukli smo Carrolinu Bajrić, koja je u početku sezone bila kostur ekipe, ali je zbog poslovnih i fakultetskih obveza boće stavila u drugi plan i propustila pola prvenstva. Teret ekipe je pao na druge igračice te se pokazalo da u nekim situacijama neke jesu spremne, ali u ovakvim utakmicama na kraju nedostaje mirnoće i koncentracije, vrhunske kvalitete svjetske razine, a to je nešto što ekipa Labina ima. Labin ima taj luksuz da kvalitetu mogu kupovati, dok mi kvalitetu stvaramo i od toga živimo. Nažalost, to je tako, iako bih volio da je drugačije. U sportu se sve vrti oko novca, a mi novca imamo za svoje osnovne potrebe i tako funkcioniramo – kaže trener boćarica Čavle Škole boćanja Dean Klarić.

Čavle Škola boćanja je klub koji je formiran 2006. godine, ali prvih četiri i pol godine je funkcionirao u sklopu starije ženske ekipe koja je još uvijek aktivna u Čavlima. S djecom boćarsku je priču započeo te godine Milivoj Kraić. No onda se dogodila prekretnica.

Problem HBS-a

– Dva entuzijasta roditelja, Marijan Čančarević i Nenad Matejčić, odlučili su tu mladu ekipu osamostaliti i dovesti trenera za kojeg su saznali sasvim slučajno, a to sam još uvijek ja. Napravili su odličnu stvar jer u posljednjih deset godina imamo pet osvojenih titula, četiri druga mjesta i brojne međunarodne rezultate. Kada to radiš s kadetkinjama, juniorkama i jedva seniorkama u seniorskoj konkurenciji, suvišno je bilo što drugo govoriti. To je smjer kluba, ne znam postoji li još i jedan ženski klub u Hrvatskoj koji ima toliko mladih igračica i koji toliko ulaže u mlade. Nadam se posljednjih šest, sedam godina da će neki klub iskočiti uz nas i početi stvarati mlade ženske igračice, ali nažalost još nisam vidio ni jedan. Tu leži najveći problem ženskog boćanja, a da ne govorim da je na finalu prvenstva Hrvatske za boćarice nije bilo nikoga iz HBS-a. Medalje je podijelio predsjednik Boćarskog saveza PGŽ-a Miljenko Butković sa svojim zamjenikom Ivanom Sušnjem. Smatram da je to jedan vrlo nekorektan potez HBS-a, koji nije bio kadar ni organizirati prijenos uživo za finalne susrete kao za boćare, a možda je to poruka što se u HBS-u misli o ženskom boćanju – kaže Klarić.

Iz Čavle Škole boćanja izašle su i brojne reprezentativke, koje su donijele medalje hrvatskom boćanju.

– U deset godina dali smo 12 od 19 igračica koje su prošle kroz bilo koje selekcije reprezentacije. Dali smo svjetsku viceprvakinju, europsku viceprvakinju, dali smo pregršt kvalitetnih igračica na koje se s pravom može računati u nekom budućem razdoblju. I to je naš ponos. Bili smo organizatori triju kupova europskih prvakinja, od četvrtog i petog smo, nažalost, odustali zbog razmimoilaženja s HBS-om. Kad podvučemo crtu na ovih deset godina, onaj tko u našem klubu ili sredini oko kluba nije zadovoljan, onda to nije pravo razmišljanje o našem klubu, radu, stvaranju i rezultatima. Mi smo oduševljeni s prošlih deset godina, a vjerujem da je i Općina Čavle, koja je uz nas sve ove godine i kojoj zahvaljujem na podršci.

Čavle Škola boćanja osvojile su svojedobno drugo, a zatim i treće mjesto u Kupu europskih prvakinja. Danas, nakon što se dvije godine nije održao, Svjetska boćarska federacija FIBA je promijenila format natjecanja te će se Kup održati u Francuskoj, ali samo za četiri ekipe, ne više za osam kao što je to bio slučaj ranijih godina.

Skraćivanje prvenstava

– Ne znam je li razlog tomu pandemija koja je poremetila sport u globalu, ali to nije dobro. Nakon dviju godina stanke, nije trebalo smanjiti broj klubova jer su oni dosta uložili u cijelu priču. To je naše subjektivno mišljenje, a FIBA je odlučila drugačije i tu ne možemo ništa. FIBA je, a zatim i HBS, odlučila izostaviti disciplinu bližanje i izbijanje u krug iz svih natjecanja. Razlozi su, malo je reći čudni, jer je izgovor skraćivanje trajanja prvenstava. Prilično puno se stavlja naglasak na atletske discipline u boćarskom sportu. Slažem se s tim da te discipline treba gurati, ali smatram da je reorganizacija na razini svjetske federacije i našeg saveza trebala ići u smjeru da se pruži prilika svima, a ne samo igračima koji su atletičari. Moje razmišljanje, kao čovjeka koji djeluje u ovom sportu već 30 godina, a počeo sam se baviti boćanjem s deset godina, a deset godina sam aktivno licencirani trener, da su boće igra u terenu, a ne trčanje. Trčanje se razvilo s vremenom kako bi postali atraktivniji i zanimljiviji mladima. Format svjetskih i europskih natjecanja je trebao prerasti ovo i evoluirati na način da svjetska i europska prvenstva budu za klasične discipline, a svjetski i europski kupovi za atletske discipline jer baza boćanja su klasične discipline – zaključio je Dean Klarić.