RIJEKA Hrvatski vaterpolisti ostali su pred vratima polufinala Europskoga prvenstva, vrata su im zalupili Talijani i izborili današnji polufinale sa Srbijom. Alessandro Campagna, talijanski izbornik i nekadašnji učenik Ratka Rudića, sjajno je pripremio mladu, redizajniranu momčad i očitao Barakudama svojevrsnu lekciju iz vaterpola po novim pravilima.

Toliko da je hrvatskom izborniku Ivicu Tucku prao mrak na oči, jednako kao i Konstantinu Harkovu i društvu. No, Tucak i kapetan Marko Bijač zadržali su hladnokrvnost i dali realnu ocjenu bolnoga poraza koji očito neće biti donijeti tektonske poremećaje, ali je dobra škola za budućnost.

Pobjeda Azzurra ocijenjena je čistom kao suza, iako je ostao gorak okus da se moglo i moralo bolje. Italija u stvaranju puno se puta tijekom rastragane utakmice na refule nudila na pladnju, no na neki način reprizirao se stari problem kao i protiv Grka. Hrvatski igrači kao da su se bojali preuzeti odgovornost, s malo više napadačke hrabrosti utakmica je mogla biti odvedena u drugačije vode.

Ovako se voda Beogradske arene zapjenila se od talijanske agresivnosti i brzine te mladenačkoga dokazivanja. I to nakon što su uoči utakmice ti segmenti apostofirani kao najveći forte Campagnine momčadi. Mladenačka energija njegovog sastava slomila je daleko veće iskustvo hrvatskih igrača, koji su se naigrali ovakvih utakmica i naosvajali odličja, ali sada su sami sebe zakočili, na trenutke igrali poprilično u grču.

Ali i s lako predvidljivim napadom i iznenađujeće lošom realizacijom igrača više. Igrački višak kao da je Barkudama bio uteg oko nogu… U konačnici, Hrvatska nije bila prava u dvjema najvažnijim utakmicama, protiv Grčke i Italije.

Termin hrabrosti

David Burburan, znano vaterpolsko ime u ulozi stručnog komentatora, pozorno je, kao i uvijek, pratio sve što se događalo u Beogradskoj areni.

– Nemamo što skrivati i generalno možemo govoriti o neuspjehu. Pogotovo gledano kroz prizmu utakmice s Italijom i rezultatom koji nam ne daje pravo da kažemo nešto pozitivno – govori Burburan – Na papiru smo mi puno jača momčad, sigurno između 30 do 40 posto. Očekivalo se da će se to u bazenu pretočiti u rezultat i pobjedu od dva, tri razlike. Jednostavno, talijanska mladost, razigranost i nepredvidljivost uz agresiju nadvladali su naše iskustvo, mirnoću i kvalitetu.

Problem igre s igračem više vukao se od početka turnira, a u napadu kao da je nedostajalo hrabrosti i one važne pozitivne drskosti.

– Nikada ne bih koristio termin manjka hrabrosti. To je jako teška riječ, pogotovo u sportu i znači da su igrači nezainteresirani i da ne igraju sa srcem. Jednostavno nisu imali odlučnosti i preciznosti u završnici. Koji je razlog tome, najbolje znaju stožer i igrači, kao i zašto smo realizirali samo devet od 23 igrača više. Kao i zašto protok lopte nije bio brži, zašto nemamo kontru, zašto ne tjeramo protivnika na pogrešku…

To je pitanje za stručnu analizu. No, ne mogu reći da nismo igrali. Pogotovo protiv Grčke. Tucak se borio, mijenjao sustav, iz zone smo krenuli u presing. Vraćali smo se u utakmicu i proradili su agresivnost i udarci izvana. Nije da mi to nemamo. Hrvatska ima igrače koji su među najjačima na svijetu.

U odlučujućem ogledu s Talijanima protivnik se u jednom trenutku nudio, dojam je da je samo trebalo uzeti ponuđeno i susret usmjeriti na svoju stranu.

– Nama se Italija nudila cijelu utakmicu. Osobno sam mislio, »evo, sad ćemo preokrenuti«. Ali to sad se nije dogodilo. To su mladi dečki koji nemaju iskustva s velikih natjecanja i igranja pod pritiskom. Mi smo ti koji smo trebali dominirati pristupom i odlučnošću, a dogodilo se suprotno. Nije da nismo igrali.

Centri su najbolji dio naše reprezentacije na ovome prvenstvu. Stalno su stvarali igrače više i realizirali ih, i Lončar i Vrlić i Burić, koji nije centar po vokaciji, ali je sve jako dobro odradio. Ali protok lopte bio je previše predvidljiv i spor. Kao i udarci i odabir pucača. Udarci su bili jako nekvalitetni – dodaje Burburan.

Podržati dečke

Novonastala situacija sigurno će donijeti brojne kritike i otrovne strelice. Pitanje je što očekivati u tom kontekstu. Nezadovoljni su svi. I igrači, i stožer i javnost koja voli i prati vaterpolo.

– Nakon dva uspjeha na prethodnim EP-ima sigurno će biti kritika, ljudima je žao jer ne dolazimo do rezultata, pogotovo kada smo kvalitetniji od protivnika kao što je Italija. No, treba učiti, pogotovo djecu, da reprezentaciju treba voljeti i kad ide dobro i kad ide loše.

Da uvijek treba podržati te dečke koji nose hrvatske kapice i brane naše boje. Znamo da oni uvijek žele najbolje, ali i konkurencija je velika, svi žele uspjehe i medalje. Izbor igrača je vizija izbornika i po meni je bio dobar, pratim te igrače i znam kako igraju u svojim klubovima. Oni su nositelji igre i igraju na stvarno dobroj razini.

Dojam je da se moramo prilagoditi nekom novom, intenzivnijem i dinamičnijem vaterpolu. Sada struka treba razlučiti kako će ti mladi igrači, koji su već osvojili zlato na EP-u, sve to premostiti, a vjerujem da mi te igrače imamo.

Treće EP u Beogradu u zadnja tri desetljeća donijelo je brojne novosti, i u sustavu i u pravilima. Neki su se brzo prilagodili, nekima će očito trebati vremena.

– Pratio sam cijelo prvenstvo i ono je odlično. U grupnoj fazi bilo je tako dobrih i spektakularnih utakmica, novi sustav donio je puni zanimljiviji vaterpolo. Kako je turnir odmicao, tako se dizala i kvaliteta igre. Kao i atraktivnost.

Hrvatska i Španjolska kao finalisti posljednjeg EP-a morali su u borbu za peto mjesto, a u polufinalu su se našli u ovome trenuku najbolji.

– Mađarska je zasluženo u polufinalu, igra stvarno najmoderniji i najatraktivniji vaterpolo. Srbi kao aktualni olimpijski pobjednici igraju doma i potvrđuju kvalitetu, iako nisu bili pravi protiv Nizozemske i Crne Gore. No, tempiraju formu za najvažnije utakmice. Talijani su zasluženo u polufinalu i najveće su iznenađenje, a Grke smo i najavljivali kao jedne od favorita turinira – zaključio je Burburan.