Uoči nedjeljnog susreta

Darko Raić Sudar svladao je Rijeku kao igrač i trener Istre 1961: “Oba puta bila su velika iznenađenja”

Ivica Cerovac

Darko Raić Sudar na klupi Istre 1961/Foto PIXSELL

Darko Raić Sudar na klupi Istre 1961/Foto PIXSELL

Na Verudi 2005. godine igrali smo protiv pobjednika Hrvatskog kupa, a usto je u toj sezoni Rijeka obranila taj naslov, dok je na »Drosinu« 2017. godine stigla s dvostrukom krunom - kaže Darko Raić Sudar



PULA Nogometaši Istre 1961 i Rijeke dosad su se 42 puta sučelili u borbi za prvoligaške bodove. »Zeleno-žutima« međusobni omjer nikako ne ide na ruku, jer su tek četiri puta slavili u »derbiju della Učka«, 12 puta stigli su do boda, a čak u 26 navrata pognutih glava napustili travnjak.


Sve četiri pobjede upisane su u Puli i tek se trojica igrača mogu pohvaliti s po dvije, a to su Mislav Anđelković, Goran Roce i Asim Šehić, koji je u svoja dva trijumfa ugradio i tri pogotka. Ovom društvu trebamo pridodati i Darka Raića Sudara, koji je također dvaput slavio protiv Rijeke, ali u različitim ulogama. Prvu pobjedu ostvario je 22. listopada 1995. godine u 12. prvenstvenom kolu kao kapetan tadašnje Pule Staro Češko, dok je do druge stigao 14. listopada 2017. godine, također u 12. kolu, kao trener Istre 1961.


– Oba puta bila su to velika iznenađenja, jer smo na Verudi 2005. godine igrali protiv pobjednika Hrvatskog kupa, a usto je u toj sezoni Rijeka obranila taj naslov, dok je na »Drosinu« 2017. godine stigla s dvostrukom krunom te je u oba navrata imala stvarno kvalitetnu momčad, prisjetio se Darko Raić Sudar. – Na toj prvoj utakmici branio im je Žilić, bio je tu Knežević koji je poslije igrao za Juventus, pa Vugrinec, Krpan, Ahmad Sharbini, Tadić, Linić, Rendulić, Zekić… Sve od reda odlični igrači, ali ni mi nismo bili loši. Malo nam je nedostajalo da uđemo u Ligu za prvaka.


Šehićevi golovi




Bila je to druga prvoligaška sezona »zeleno-žutih« u koju su krenuli s tek jednom pobjedom u deset uvodnih kola. Dovelo je to do smjene na klupi, na kojoj je Igora Pamića zamijenio Milivoj Bračun te debitirao minimalnim porazom u Maksimiru od Dinama, a onda je u Pulu stigla Rijeka.


– Šehić je bio ozlijeđen, cijeli tjedan nije trenirao i bila je velika dilema hoće li uopće igrati tu utakmicu. Želio je probati, Splićo ga je nekako osposobio i krenuo je, ali nije uspio izdržati niti poluvrijeme. Izišao je nakon malo više od pola sata, no stigao je postići dva gola i onda je u nastavku Jerneić zabio za konačnih 3:0. Nitko nije očekivao našu pobjedu, pogotovo ne tako uvjerljivu, ali bila je zaslužena jer smo u potpunosti nadigrali Rijeku – istaknuo je Raić Sudar.


– Imali smo takav profil igrača da su nam odgovarali protivnici koji bi nas pritisnuli, pa smo te sezone u Puli dobili i Hajduk s Nikom Kranjčarom i Ćirom Blaževićem na klupi. Šehić je bio idealan za takve utakmice, jer bi imao dovoljno prostora da pobjegne, Jerneić i Ramadani su bili hitri i vješti s loptom, Rivić je bio individualno jak, a u vezi i zadnjoj liniji bili smo stabilni. Nitko nije volio igrati s nama, jer smo bili kompaktni i uigrani te primali jako malo golova. Nismo ih puno ni davali, ali kad bismo poveli, nije bilo šanse da izgubimo tu utakmicu.


Puljani su slavili u još dva navrata, 13. svibnja 2010. godine s 2:0 golovima Anđelkovića i Šehića te 10. svibnja 2013. godine s 1:0 (Luka Hadžić), a onda su financijski problemi koji su bili stalni pratitelji »zeleno-žutih«, dosegli svoj vrhunac.
– I te 2005. godine situacija nije bila bajna te su nam plaće kasnile mjesecima, ali to se ne može usporediti s onim što smo doživjeli 2017. godine. U svakom potezu Riječana vidjela se njihova moć. Bili su brzi, teško im je bilo parirati. Treba biti realan i priznati da smo na toj utakmici imali puno sreće. Kek je nakon utakmice bio van sebe i jedva je otišao na presicu, svi su bili »ludi« u njihovim redovima, što je shvatljivo jer nikom nije lako nakon poraza, bio ti autsajder ili favorit.


Sreća


Božica Fortuna je tog dana definitivno nosila zeleno-žute boje. Ivušić je radio čuda na golu, kad bi on već bio svladan ukazao bi se Čuljak koji je u dva navrata izbio loptu s gol-linije, a tresla se i greda.


– Rijeka nas je odmah od početka stisnula, nekako smo to preživjeli i onda smo u 17. minuti nakon jedne kontre poveli preko Puclina. Izdržali smo do poluvremena. U nastavku je njihova igra malo splasnula, da bi nas onda u završnih 15-20 minuta stisnuli u naš kazneni prostor, ali uspjeli smo se obraniti. Propustili su pet-šest jako dobrih šansi, Ivušić je odradio utakmicu života, da bi vrhunac stigao u petoj minuti sudačke nadoknade kad je dobio drugi žuti karton, pa je Mitrevski stao na gol. Kao da nam je bilo suđeno da moramo pobijediti. Navijači su nam u šali rekli da sada možemo i ispasti iz lige.