RIJEKA U sljedeća dva tjedna Rijeka će odigrati pet utakmica. Od kojih dvije europske i dva Jadranska derbija. Dva gostovanja pa triput na Rujevici. Pakleno težak raspored, ali… To je ono za što su se borili, to je ono što su sanjali.

I sjajno je što je baš prije te serije konačno došla i – riječka pobjeda, 3:1 doma nad Varaždinom. I to ne samo zbog bodova, nego napokon je stigla i jedna rutinska pobjeda, bez stresa. Uz baš jako dobru igru i solidni postotak iskorištenih velikih prigoda.

– O da, to su najbolje pobjede, kad im od prve minute ne date nikakve šanse – širi lice u osmijeh engleski napadač Daniel Adu-Adjei.

– Jesu, zabili su nam na kraju, ali to je bio pogodak onako… Za statistiku. Jer bili smo Rijeka kakva trebamo biti. Dominirali smo cijelu utakmicu i što je jako važno, stvorili puno prilika. A to je nešto s čim smo se mučili u prošlim utakmicama. Sad je na vidjelo izašao naporan i kvalitetan rad na treninzima. Cijela ekipa napada i cijela se ekipa brani. Samo tako kao momčad možemo stvoriti toliko prilika.

Što je najbolje, mogli smo zabiti bar još tri, četiri. Prvi sam ja trebao biti efikasniji. No, naznačili smo koliko smo dobri i za što smo sposobni, udarili smo pravi temelj novim pobjedama. Točnije, seriji naših pobjeda u koju vjerujemo jer znamo koliko vrijedimo.

Protiv Dinama nevjerojatna sterilnost, endemski loša igra prema naprijed bez ijednog udarca u okvir protivničkog gola. I onda protiv Varaždina samo u prvih deset minuta promašeni jedanaesterac, još jedna odlična prilika i jedan zicer, šansa možda bolja od onog neiskorištenog jedanaesterca…

Može li sjajna igra s uvjerljivom pobjedom biti ono čemu se svi navijači i svi u klubu nadaju – prekretnica sezone? Točka iz koje je potekla jedna moćna, nabujala Rijeka.

– Da, mislim da je ovo definitivno bila ta prijelomna utakmica. Ta jedna koja nam je trebala. Lako je osjetiti kako sada cijela momčad ima i dodatni impuls samopouzdanja. Ono što smo radili na treningu savršeno smo proveli u djelo u jednoj za nas silno važnoj utakmici. Dalje idemo znajući da svakome možemo stvarati brojne velike prilike i igrati dominantno, napadački i agresivno. Sad moramo raditi na poboljšanju tog modela igre.

Tandem

Dokazali su još nešto. Rijeka ima kadar koji bez problema može igrati s dva klasična napadača, a da obrana pri tom ni najmanje ne pati. Adu-Adjei i Ante Matej Jurić su »rintali« cijelu utakmicu, on je i zabio.

– Da, mislim da smo zaista dobro funkcionirali u tandemu, obojica smo dobro odigrali. Na terenu dvojica klasičnih napadača, blizu nas i Fruk, a momčad je zadržala pravi balans. Bilo smo i opasni prema naprijed i neprobojni u defenzivi. Naravno, samo o treneru ovisi koliko će se često igrati u ovom sustavu. Svaka utakmica je priča za sebe, svaka donosi drukčije izazove, ali moj je osjećaj da smo se jako dobro prilagodili sustavu s dva klasična napadača.

I engleskom napadaču je lakše kada nije usamljen naprijed.

– Definitivno je drukčije i barem meni znatno ugodnije. Obojica stalno radimo i pomažemo obrani, a prema naprijed smo ipak opasniji kad smo u tandemu. Jurić je stvarno jak igrač, lijepo je igrati s njim. Ima tu sposobnost da vrhunski zadrži loptu, bar jedan protivnički stoper stalno je na teškim mukama s njim. To meni daje priliku da tražim loptu u prostor, uđem u protivnički šesnaesterac ili otvorim napad po boku.

Isto vrijedi i u obrnutom slučaju. Ante Matej je baš jako koristan za ovu ekipu, užitak je igrati s njim i zajedno se boriti za Rijeku. Obojica imamo fajterski stav i samopouzdanje. Ako se i dogodi promašaj, nema spuštanja ramena, nema očajavanja. Nego odmah koncentracija na igru prema nazad i maksimalno uvjerenje kako će doći nove šanse koje ćemo iskoristiti.

Protiv Varaždina zaigrali su kao da su ih dodatno motivirali neodvoljno dobri rezultati u posljednje vrijeme, momčad je odigrala puna samopouzdanja bez obzira na tri utakmice bez pobjede.

– Mi jako dobro znamo kako i koliko treniramo, s koliko se napora i koncentracije pripremamo za utakmice, koliko je visoka razina na kojoj se tijekom tjedna uigravamo na treninzima. Čak i tijekom utakmice, kad nas ne ide, znamo da su to samo neke manje nijanse koje trebamo dotjerati.

Svaki dan učimo od trenera Sancheza, nakon svakog treninga i svake utakmice vidimo da možemo sve više i bolje. Možete nas vidjeti razočarane ako rezultat ponekad nije na razini očekivanja, ali nikad nećete vidjeti Rijeku bez vjere u sebe, bez samopouzdanja. Jer mi znamo kako je dobro posložen ovaj klub, koliko dobrog trenera imamo i koliko smo kvalitetna momčad.

Tvrđava

Pogled prema Nikoziji. U četvrtak se igra prva utakmica play-offa Konferencijske lige. Protivnik Omonia žestoko dominira na Cipru.

– Krenule su detaljnije analize. Naravno, neću otkrivati ono što treba ostati u četiri zida naše svlačionice, no očito je da znamo kako je pred nama velika utakmica. I osjećamo se sjajno. Maksimalni respekt Cipranima, ali mi se jako radujemo toj utakmici, vidimo je kao veliku priliku za cijeli klub i svakog od nas da još jednom cijeloj Europi pokažemo koliko vrijedimo.

Omonia nije razvikano europsko ime, ali realno dojam je kako su izgledi pedeset-pedeset…

– Neću o postocima. Svaka momčad protiv koje igrate u Europi sigurno je na visokoj razini, znamo to iz prethodnih izazova u kojima smo bili dovoljno dobri da dođemo do ove točke, do europskog proljeća. Nije tajna kako smo uvjereni da se možemo natjecati s njima i da vjerujemo u prolaz. Nitko ne misli da će biti lako, upravo suprotno, ali… Naše je uvjerenje kako Rijeka biti ta koja nastavlja svoj europski put.

Nakon dviju domaćih utakmica slijede dva žestoka gostovanja, europsko kod Omonije pa Jadranski derbi u Splitu kod Hajduka.

– Rujevica mora biti tvrđava, tko god dolazi mora znati da su mu šanse za bilo kakav učinak minimalne ili nepostojeće. A već smo dokazali da se i u gostima možemo natjecati s bilo kim, u HNL-u ili u Europi. Iskreno se radujemo tim izazovima, jedva čekamo oba gostovanja. Najkraće rečeno, spremni smo na žestoke protivnike i uvjereni kako će im pokazati da je Rijeka bolja od njih – najavio je mladi Englez.

Istodobno i skroman i pun samopouzdanja, za svoje godine baš nesvakidašnje zreo mladi čovjek. Njemu je 20, Juriću su 23 godine. Duet koji bi se i mogao i morao – nazabijati golova.

Preksutra opet imaju šansu dokazati se u najatraktivnijem mogućem, europskom »izlogu«. Vignato je upitan, Fruk još čeka da ga krenu golovi.

Za početak, dakle, Omonia. Koja je riječki dužnik gotovo 20 godina. U ljeto 2006. Ciprani su na Kantridi remizirali 2:2, a u Nikoziji s 2:1 pobijedili Skočićevu Rijeku i izbacili je u prvoj rundi kvalifikacija Europske lige.

Ono što nisu uspjeli Ahmad Sharbini, Knežević, Linić… Mogu napraviti Adu-Adjei i ovi novi »klinci«. Samo se iz Nikozije moraju vratiti s rezultatom koji osigurava realne izglede u prolaz i – punu Rujevicu u uzvratu!