ZAGREB Ovaj petak točno u podne donosi početak poludirigiranog ždrijeba nokaut faze Lige prvaka, koji će klubovima raspoređenim od devetog do 24. mjesta u prvom dijelu natjecanja odrediti jednog od dva moguća suparnika u šesnaestini finala. Povrh toga, svi će saznati kako izgleda grubi nacrt rute prema finalu koje je na rasporedu 30. svibnja u Budimpešti.

Od sitnih sati srijede je savršeno jasno da će glavna zvijezda na današnjem ždrijebu u Nyonu biti Jose Mourinho. Zapravo, nije trebalo ni sumnjati u takav ishod nakon prvog dijela natjecanja, bez obzira na prilično nepovoljnu situaciju u kojoj se njegova Benfica nalazila uoči zadnjeg kola.

Jednostavno, čovjek je sudbinski predodređen za vanserijske domete, na granici nadrealnog. Uoči zadnjeg kola Benfica je za prolaz očajnički trebala osvojiti tri boda na svom terenu, uz nadu da će joj se poklopiti ishodi još pet-šest utakmica, s time da joj je u goste dolazio Real Madrid. Na pola sudačke nadoknade tog ogleda, pri vodstvu svoje momčadi 3:2, Mourihno je saznao da ga od plasmana u nokaut fazu dijeli još jedan gol.

Senzacionalno

Naravno, to se dogodilo na senzacionalan način. Valjda drugačije nije ni moglo biti, kada je on u pitanju. U drugoj minuti sudačke nadoknade pocrvenio je Raul Asencio, u petoj je isto doživio Rodrygo, a u osmoj su svi igrači Benfice otišli na prekid pred golom devetorice suparnika. Gol vrijedan prolaza glavom je zabio vratar Anatolij Trubin, na centaršut Frederika Aursnesa iz tog slobodnog udarca.

Da ne bude zabune, nije to bio nekakav srećkovićki udarac, odnosno on što se u Hrvatskoj popularno naziva krumpir. Ni slučajno. Gorostasni Ukrajinac, kojeg jedan centimetar dijeli od dva metra visine, stacionirao se na rubu kaznenog prostora, a kada je lansiran centaršut s desne strane, utrčao je u prazan prostor na nekih devet metara od gola, skočio i glavom uputio loptu prema nebranjenom dijelu mreže poput rutiniranog centarfora koji je u karijeri tako poentirao barem pedeset puta.

– Znali smo da on to može napraviti. Prije nekoliko tjedana gubili smo na gostovanju kod Porta, a Trubin je u zadnjoj minuti otišao na prekid i malo je nedostajalo da postigne gol. Prema tome, znali smo da je sposoban doći u priliku na prekidu. Naravno, pri tome je najvažnija kvaliteta usluge. Trebalo je pospremiti tu loptu u gol – objašnjavao je nakon utakmice Mourinho, kao da je iza njega još jedan običan dan na poslu.

Rui Costa

Zapravo, u tom kontekstu je najbolje povući usporedbu s predsjednikom Benfice. Dok je Rui Costa u svečanoj loži pratio sudačku nadoknadu vidno nervozan, takoreći u predinfarktnom stanju, Mourinho je uz rub terena smireno i fokusirano vodio utakmicu, kao da zna što će se dogoditi, a emocijama se prepustio tek nakon što je talijanski arbitar Davide Massa zadnji put puhnuo u svoju zviždaljku.

– U trećoj minuti sudačke nadoknade, kada sam na teren poslao Franju Ivanovića i Antonija Silvu, govorili su mi da imamo prolaz i krenuo sam sa zatvaranjem utakmice. Nekoliko sekundi kasnije su mi rekli da nam je potreban još jedan gol, a ja sam napravio svih pet zamjena.

Iskreno, bio sam uzrujan i ljut jer mi to nisu javili barem malo ranije. Sretnu okolnost za nas je predstavljao taj slobodni udarac iz kojeg je stigao četvrti gol. Prije utakmice sam u svlačionici rekao da moramo pobijediti Real jer igramo za svoj ponos. Da smo pobijedili i ispali, bio bih jednako sretan – zaključio je Mourinho koji bi uskoro opet mogao igrati protiv istog suparnika jer su potencijalni suparnici Benfice u šesnaestini finala dva njegova bivša kluba, Real i Inter.