RIJEKA – Predsjednik HNK Rijeka Damir Mišković u smiraj 2025. nakon radnog sastanka sa suradnicima o zimskom prijelaznom roku. Veliki ured u klupskim prostorijama. Rujevica okupana zimskim suncem, vrijeme malo prije ručka i odlaska u najdraže utočište.

Malo mjesto na Pagu gdje se gušta u miru i spektakularno prelijepoj mediteranskoj prirodi, u kristalno čistom moru i jednako takvom zraku. Tamo se pune baterije i »smanjuje broj okretaja«. Tamo se smiruje i razbistrava misli.

Ambijent u uredu radni, ali atmosfera ionako već opuštena, blagdanska. Ako zanemarimo uobičajenih, prosječnih tridesetak poziva i poruka u jednom satu. Trenirka, kava, bočica vode i pogled na zidove pune fotografija s najznačajnijim trenucima u proteklih, još malo pa 14 godina otkad se prihvatio spašavanja kluba.

Dobro ga je spasio. Odveo do daleko najvećih uspjeha u povijesti riječkog nogometa. Toliko visoko da se vremena kad bi kapetan Rijeke posuđivao novac da može otići do obitelji za Božić čine kao neko antičko doba. Kad mjesecima nije bilo plaća. Kad su se predsjednici i direktori skrivali od igrača, a klub živio u milijunskim dugovima.

Foto Goran Kovacic/PIXSELL

Sad se proširuju vitrine za trofeje u kampu HNK Rijeka »Dean Šćulac«. Sve se to napravilo stojeći na Miškovićevim leđima. I naslovi i vrhunski kamp i novi stadion i povijesne pobjede u Hrvatskoj i Europi. Da su ga slušali, odavno bi i nova Kantrida već ponosno stajala podno stijena. No tema je – riječka nogometna godina kojoj brojimo posljednje sate.

Godina 2025. curi kroz prste, još samo jedno zrnce i mijenjamo kalendare. Godina je bila…?

– Nevjerojatna. Neopisiva. Vrtlog emocija – počinje Mišković. – Kako drukčije nazvati godinu u kojoj sam izgubio mamu i najbližeg suradnika i prijatelja, u kojoj mi se rodio unuk, u kojoj je Rijeka osvojila naslov pa onda osvojila i Hrvatski kup pa na kraju još osigurala nastup u Europi u proljetnom dijelu sezone nakon 45-46 godina. Godina emocija.

Tuga i trijumfa. Suza zbog odlaska voljenih, ali i radosnica zbog rođenja novog života, zbog osvojenih trofeja i povijesnih pobjeda – priča predsjednik pa se nakon nekoliko sekundi prisjećanja u tišini i pogleda uprtog u sunčani kvarnerski odsjaj, onako »miškovićevski« odmah energično vraća na sad i danas, na onu sekundu koja traje, življenje u trenutku.

– Bila je čudesna, tugovali smo i radovali se, ali prošlost je prošlost. Počinje 2026. godina. Pamtimo one kojih više nema, ali mi koji smo još tu, mi moramo dalje. To je život. A život je borba! Idemo u nove borbe i nove pobjede.

Unuk Niko

Ostanimo ipak još malo u retrospektivi povijesne 2025. godine. Zaslužila je. Koje ćete trenutke pamtiti kao najljepše, kao one koji se u sjećanju zaustave kao uokvireni u fotografije, vječno?

– A rođenje unuka, to je najljepše. Dan u kojem se rodio Niko nema konkurencije, normalno. Neopisiva radost. I nemojte mi govoriti da sam star, imam dvoje unučadi, ali ja sam – junior nono – smije se Mišković.

– S profesionalne strane… Osvajanje naslova, normalno. Pa Hrvatskog kupa. Ta slavlja, ta radost i emotivna pražnjenja. Pobjede 5:0 nad Hajdukom, 4:0 nad Dinamom, 3:0 nad Celjem…

A kad se sjetim onih triju poraza zaredom u drugom dijelu prošle sezone. Borimo se za naslov, a izgubimo tri utakmice jednu za drugom?! Bio sam lud. No, to što smo klub-obitelj, to što podržavamo jedni druge, a ponekad i trpimo jedni druge jer svatko ima pravo na loš dan, to nas je izdiglo iznad svega. Naravno, uz podršku naše publike za čije navijanje jednostavno nema dovoljno superlativa.

Samo jedno veliko, iskreno »hvala« od srca. I nije kurtoazija jer razgovaram s vama, nego također iskreno i od srca hvala i Novom listu. Znali ste nas pošteno iskritizirati. S pravom jer smo i mi sami znali bili ljuti na sebe kad stvari nisu išle onako treba. No, ogromna je stvar imati podršku u mediju koji je simbol ovog grada i ovog kraja, čitati kako se generira pozitiva i cijeni ono što mi u klubu radimo.

Onda je sve nemjerljivo lakše. A mislim da je to jedino normalno jer i Novi list i HNK Rijeka su simboli Rijeke. I cijelog Kvarnera. Ta sinergija je jedino normalno stanje. Vaše su čitateljice i čitatelji naše navijačice i navijači. Pa valjda nam je onda baš svima u interesu da se pomažemo, da »igramo zajedno«, da guramo jedni druge i tražimo pozitivu, a ne negativu.

Na kraju krajeva onda se ta pozitiva i dogodi, okruni povijesnim uspjesima. I opet… Svi smo zbog toga sretni. Jer smo Riječani. Sve je to naše. Najvažniji su ljudi koji dolaze navijati za Rijeku i ljudi koji čitaju Novi list. A to su jedni te isti ljudi. Naši ljudi. To smo svi mi. To je dio života na Kvarneru, taj divni užitak naše svakodnevice: navijanje za Rijeku i čitanje Novog lista. Pa su i trofeji zajednički. Klupski, navijački, medijski… Riječki!

Foto Nikola Blagojević

Nije godina počela veselo nego teškim razočaranjem navijača kad su prošle zime počeli izlazni transferi. Galešić, Smolčić, Pašalić…?

– I vidiš ti sad što je nogomet. Pretprošle zime nisam prodao nikoga nego doveo pojačanje u napadu. Kakvu smo momčad imali… Da sad ne nabrajam sve te klase i reprezentativce. I osvojili smo – ništa. Onda ti dođe zima u kojoj moraš prodavati da bi klub mogao funkcionirati i…? Osvojimo sve! Vjerojatno sam pogriješio kad nisam prodavao igrače.

Ljetos opet niti jedna prodaja. Otišla su samo dvojica-trojica, a doveli smo devet-deset novih. I mučili se. S gotovo istom momčadi koja je uzela dvostruku krunu?! Sad je opet zima u kojoj će sigurno biti izlaznih transfera. Ne zavaravajte se, svaki hrvatski klub mora prodavati da bi osigurao sredstva za plaće, za život. Svi, baš svi su u toj situaciji.

Zarada u Europi je vrlo mala stavka, iznosi koji se spominju nisu ni blizu realnosti, a iza nas je ljeto bez zarade od transfera. Zima neće biti takva. Ne znam koji će igrači otići, to je nemoguće znati unaprijed. A i Darko je to već podrobnije objasnio.

Trener Sanchez je najavio da se i ove sezone može do titule?

– Da, pročitao sam – opet se smije Mišković. – Ne znam da li da kažem »daj Bože« ili »otkud toliko love za sve te premije«? Nema imperativa, samo neka Victor radi najbolje što može, a onda kao i uvijek, ako se ukaže šansa za trofej, grist ćemo kao ludi da ga osvojimo.

Primorsko-goranska županija je pod vodstvom Ivice Lukanovića i Markom Borasom Mandićem u njegovoj ekipi povukla konkretan financijski potez kad je HNK Rijeka u pitanju?

– Mogu samo ponoviti ono što sam rekao kad smo nas trojica sjeli s predstavnicima medija – hvala im na toj gesti. Razgovarali smo s njima, ali razgovarali smo s mnogima prije njih pa se nije dogodilo ništa.

No, ovi su ljudi pokazali ozbiljnost pa realizirali nešto što je moralo biti realizirano odavno. U Ivici smo dobili župana koji voli mladost i sport. Nadam se da će ulaganja u godinama koje dolaze biti i veća, u mnoge sportove.

Strahovito je bitno da se djeca i mladi bave sportom, nebitno hoće li ili ne postati vrhunski sportaši. Baš sam sretan zbog tih novih vjetrova u Županiji, a njihova će gesta puno pomoći Školi nogometa, to sa sigurnošću mogu tvrditi. Jer imamo jako velik i ozbiljan sustav koji igračima »hrani« gotovo sve klubove iz riječkog prstena i šire.

Sad smo pojačali suradnju i s Opatijom i Grobničanom. Na temelju iskustva s ljudima koji vode te klubove i momčadi, a koji su potvrdili svoju maksimalnu korektnost u odnosima s Rijekom.

Klub-obitelj

Idemo malo konkretnije. Koje ćete igrače prodati ove zime, postoji li neko ime s kojim se sigurno nećete rastati ili…?

– Nije floskula nego istina – kao i uvijek prodat će se oni za koje dođe prava ponuda klubu i igraču. Neće biti nikakve rasprodaje, ali zarade od izlaznih transfera će biti. Da je ljetos realiziran transfer Jankovića u Fenerbahče, možda bismo sad drukčije pričali, no vraćam se na ono što mnogima nikad neće biti jasno, a jednostavno je istina, životna i profesionalna činjenica – najprije moram razmišljati kao predsjednik, a tek onda kao navijač.

Klub kao firma mora funkcionirati financijski, ljudi moraju dobivati plaće, moramo zarađivati. Dakle, mi smo klub-obitelj, imamo svoj sustav vrijednosti i puno toga nas veže, ali kao svaka obitelj moramo i zaraditi za život.

Kad mi kažete: »Pa gdje ćeš opet, uspori malo?!«, uvijek vam odgovorim isto, je l’ tako? Mora netko i zaraditi za klub. Za razdoblje kao pretprošle zime ili prošlog ljeta kad se ne proda niti jednog igrača.

Struka?

– Otkad sam predsjednik, Srećko Juričić je konstanta, Ivan Mance je bio tu godinama, jedno kraće vrijeme Palikuća, sad rade Darko Raić Sudar i Antonini Čulina…

I rade sjajan posao što se dovođenja igrača tiče! I oni i njihovi prethodnici. A i to je sfera klupskog života u kojoj je potrebna pozitiva, optimizam, vjera u struku i vjera u te mlade ljude, sportaše koji dođu igrati za naš klub.

Treba vremena svakome da prođe razdoblje prilagodbe. Kolike je igrače javnost otpisala odmah nakon dviju-tri utakmica, a postali su igračine, donijeli nam goleme radosti, pobjede i trofeje pa na kraju i zaradu.

Zato mi je bilo drago pročitati kako vam je Sanchez rekao da ćemo i dovoditi pojačanja, ali ključ rada svakog trenera je da svakog igrača napravi boljim i sve to ukomponira u sve bolju momčad.

To je temeljni dio trenerskog posla. Ako ove zime ode primjerice Fruk, nećemo mi dovesti nekog novog Fruka u smislu iste vrijednosti na nogometnom tržištu. Pa nije ni Toni, kad je došao kod nas, bio ovakav igrač kakav je danas! Reprezentativac i najbolji nogometaš lige.

Mi smo ga željeli i dali mu šansu. Mislim da Rijeka zamjenu za Fruka već ima u vlastitim redovima, ali o tome će odlučivati trener, za to ga plaćam. I vjerujem njegovim (pr)ocjenama. Ciljevi su uvijek isti – vrh hrvatskog nogometa, što dalje u Kupu i u Europi.

I to, kako kaže vaša supruga, »sami, bez ičije pomoći i vrata na koje bi mogli pokucati u teška vremena«?

– A da… Točno tako. Dobro vam je rekla. Zna Snježana sve, savršeno zna jer sve prolazi sa mnom. Ali dobro… Navikli smo na to, nemamo više iluzija po tom pitanju.

Zato smo utoliko zahvalniji svim navijačima koji nas podržavaju, koji navijaju za Rijeku i dolaze na utakmice. A obaraju rekorde. Imamo više od 17 tisuća članova i više od 5.400 pretplatnika!

Svima njima, svakoj navijačici i navijaču Rijeke, svakoj čitateljici i čitatelju Novog lista nek’ je sretna 2026. godina. Želim im isto što i svojoj obitelji i sebi. Onog najvažnijeg, zdravlja, a onda sreće i mira te blagostanja i uspjeha u svim sferama života.

Vidimo se opet na Rujevici. Jer zajedno smo Rijeka, zajedno idemo dalje. A kad je tako onda ovaj klub, dokazano, čuda radi! – rekao nam je na kraju Damir Mišković. Realno – najveći klupski predsjednik u povijesti riječkog sporta.

Ne zanima ga glamour Dubaija ili bilo koje svjetske jet-set lokacije. Priuštit će si pet-šest dana idile i doček Nove godine s obitelji i prijateljima na svom otoku, u mjestašcu u kojem živi pedesetak ljudi pa… Život ide dalje.

A život je borba. Rijeka ima fantastičnog trenera, Rijeka ima fantastične igrače. Rijeka će za tu borbu biti sto posto spremna. Klub koji u konkurenciji daleko bogatijih i »oltaru bližih« rivala – čuda radi.

Sanchez

Impresije o Španjolcu na čelu prve momčadi?

– Victor je drukčiji tip stručnjaka od svog prethodnika. Iskusniji, s drukčijim pristupom, promišljanjem i načinom igre. Mislim da smo pogodili s izborom. Vidim i čujem kako su navijači prezadovoljni. I mi smo.

Sad imamo kratke zimske pripreme, bit će promjena u igračkom kadru pa opet ono što sam već rekao… Nova borba, život ide dalje. Komunikacija je otvorena, jasna i iskrena. Trener savršeno dobro zna kakav smo klub i što se očekuje od njega. Na kraju će sve reći kvaliteta igre i rezultati.

Đalović

Radomir Đalović, debitantska trenerska sezona, dvostruka kruna i onda… Rastanak. Zašto?

– Zajednička procjena struke i uprave. Đaloviću sam se već zahvalio sto puta i evo sad mu još jednom hvala na ogromnom povijesnom uspjehu. Ali i to je nogomet. Mladi trener, odmah dva trofeja i ispisivanje povijesti pa onda nije čudo da nekad dođe do pada.

To se događa i s mladim nogometašima kad zablistaju čim dobiju šansu, a onda im treba vremena da uhvate kontinuitet. Vrijeme sazrijevanja koje smo svi u životu prošli. Hvala mu i puno sreće u Turskoj. Tamo naš Mance radi fenomenalan posao. Isto želim i Đaloviću.

Prodaja kluba? Bez komentara

Možemo li zaključiti priču o prodaji kluba američkoj grupaciji i suradnji s Bournemouthom. Ništa od toga?

– Opet ta priča?! Posljednji put sam vam sve rekao i neću se više vraćati na tu temu. Sve je rečeno. I po tom pitanju i po pitanju nove Kantride. Ne mogu svaki dan ili svaki tjedan javno davati ažuriranje na te teme jer to nisu dnevna pitanja nego dugoročne priče.

Dakle, evo… Ovo vam je valjda prvi »no comment« od mene u gotovo desetljeće i pol koliko razgovaramo kao predsjednik i reporter. Sve je rečeno, nemam ništa novoga za dodati.