RIJEKA Nogometaši Rijeke opet su u rezultatskom uzletu; nakon dugo vremena Bijeli su opet uspjeli povezati tri pobjede, nad Slaven Belupom, Varaždinom i Goricom – protivnikom s kojim uspjeh nosi posebnu težinu. Momčad Gorana Tomića tako je na najbolji mogući način otvorila posljednju četvrtinu prvenstva i prvu od triju gostujućih utakmica u seriji. Ove subote raspored Riječane vodi na Šubićevac, a potom već u srijedu na Drosinu kada s Istrom 1961 igraju još jedan ogled velikog uloga, uspjeh jamči novo finale Kupa. I to baš u Velikoj Gorici u svibnju.

Šubićevac je prošle godine ostao u lijepom sjećanju momčadi Simona Rožmana, koja je obranila Rabuzinovo sunce, ove pak godine Narančasti su na muke stavljali Rijekinu momčad u tri ogleda. U biti su se povratnici u prvoligaško društvo pobrinuli za »troznak« sa sastavom s Rujevice. U prvom je ogledu Rijeka pobijedila 2:1, u drugom na Šubićevcu Šibenčani 2:0, dok je posljednji na Rujevici završio bez pobjednika – 2:2.

– Povratak na Šubićevac? Pa sigurno mi nije svejedno, velik sam dio svoje karijere proveo u Šibeniku, no već sam tri i pol godine trener u Rijeci i ona mi je sada na prvom mjestu. Emocije su na strani Rijeke – kaže Gojko Mrčela, trener vratara Bijelih i član stručnog stožera novog trenera Gorana Tomića. Također Šibenčanina! Mrčela je među vratnicama skupio 158 prvoligaških nastupa, od toga 122 na golu Narančastih.

– I Gorana velik dio karijere veže za Šibenik, ali mi smo prije svega profesionalnici i jedini nam je cilj u subotu osvojiti tri boda.

Košarka i Kolumbijci

Šibenik je posebno znan kao grad košarke. Kako diše nogometno iz kuta jednog Šibenčanina?

– Šibenik je grad sporta. I nogomet i košarka vole se i prate. Normalno, dvorana je malo izraženija, stane manji broj ljudi pa sve to više možda dolazi do izražaja. Ali veliko je zanimanje i za nogomet. Posebno kad je klub u Prvoj ligi i kad dolaze klubovi poput Dinama, Rijeke, Hajduka… Stadion bi vjerojatno bio pun da publika može na tribine. A i s obzirom na rezultate, jer Šibenčani su pobjeđivali i Dinamo i nas. U jednu mi je ruku i žao što neće biti navijača jer bi sve poprimilo sasvim drugačiju dimenziju.

Šubićevac je stadion posebne povijesti, Šibenčane je u važnim utakmicama znalo pratiti i pet tisuća navijača.

– Velik sam broj utakmica branio na tom stadionu, bilo je lijepih i loših trenutaka. Uostalom, kao i u svemu. Za nas koji smo tamo stasali Šubićevac naravno uvijek donosi posebne osjećaje. Klub je bio prosječan prvoligaš, ali znamo što se događalo proteklih godina, tako da mi je drago da se vratio u najviši rang. Mislim da Šibenik tu pripada i kao klub i kao grad. Sredina je to koja zaslužuje stabilnog prvoligaša.

U klubu su prošle godine vlasništvo preuzeli Kolumbijci…

– Nisam toliko upućen da bih nešto preciznije govorio o tome. Više sam upućen na ljude koji rade u klubu, braću Bulat i Matasa, bivšeg trenera Rendulića… Oni su svi igrali sa mnom, moja su generacija. I onda mi malo više razgovaramo o sportskim temama, ne ulazimo u privatizaciju Kolumbijaca. Vrijeme će pokazati je li to ispravna odluka Grada i kluba ili nije. Šibeniku su stvarno potrebna velika ulaganja i u momčad i u infrastrukturu. U stadion nije uloženo ništa sigurno tridesetak godina…

Rijeka je u situaciji da u subotu mora primijeniti i potvrditi napadačku filozofiju trenera Tomića, jurnuti po nova tri boda.

– U zamahu smo i sigurno da i sada očekujemo tri boda. Gorici smo na njezinu terenu održali lekciju prvih 75 minuta i to mi nam trebao biti put i pokazatelj kako odigrati do kraja prvenstva. Vjerujem da ćemo na kraju ispuniti naše zacrtane ciljeve.

Šibenik je posljednjoj utakmici s Dinamom remizirao (1:1) u debiju novog trenera, Španjolca Escobara. Još jedno upozorenje za Bijele…

Oprez i respekt

– Taj je remi velik rezultat za domaćine i sigurno im je podigao samopouzdanje. Posebno kad znamo kakav je Dinamo u Europi i da se bori za prvaka s Osijekom. Dinamo se nije opustio u toj utakmici, igrao je na pobjedu jer mu ona itekako treba, a domaćini su se predstavili kao čvrsta momčad koja se dobro postavila. To i nama daje jednu dodatnu dozu opreza i respekta. Moramo u tu utakmicu ući maksimalno ozbiljno, osvojiti bodove koji nas drže u priključku borbe za treće mjesto.

Kako Mrčela vidi subotnjeg protivnika?

– Prvu smo utakmicu dobili na Rujevici dosta sretno nakon što smo gubili 0:1, drugu su nas iznenadili nakon europske utakmice i treća je donijela remi. Već to govori da je riječ o ozbiljnom protivniku. Igraju čvrsto, tipično dalmatinski i bez puno ljepote. Bore se za svaki gol i za svaki bod. Sigurno nam neće biti lako, morat ćemo biti na visokoj razini da bismo se doma vratili s trima bodovima.

Iskusni čuvar mreže potvrđuje da je kvaliteta HNL-a dobila dodatnu, višu dimenziju.

– Nikad liga nije bila zanimljivija i izjednačenija. Nema više lakih pobjeda. I drugi klubovi ulažu, dovode igrače, skauti sve to dobro prate… Samo šteta što se ove godine igra bez publike, vjerojatno se do samog kraja neće znati poredak na vrhu i na dnu. To je ono što daje draž nogometu.

Zanimljivo, Mrčela i Tomić svojevremeno su i igrački zajedno branili boje Šibenčana, posljednju utakmicu za Narančaste odigrali su u prvoj postavi 1997. godine. Tomić je, inače, u 55 utakmica za šibenski sastav zabio i šest golova…

– Goran i ja smo čak i igrali zajedno u Šibeniku. Ja sam malo stariji i tad bio nešto iskusniji. Na kraju naših igračkih karijera zajedno smo počeli raditi u Šibeniku i jako smo dobri prijatelji i van nogometa. To je mali grad, svi se nogometaši poznaju i druže. Znam sistem Goranova rada i da je jako dobar trener. Isto tako i kao psiholog i kao čovjek. Takav je bio i Rožman, vrhunski stručnjak i čovjek. Tomić kao igrač? Možda ne znate, ali on je kao mladi igrač napravio najbolji transfer u povijesti Šibenika tada; kao veliki talent otišao je u Vicenzu, igrao u Serie A, a njegov se igrački put razvijao kroz Italiju i Austriju. Ima i veliko igračko iskustvo što zasigurno doprinosi njegovu trenerskom radu – zaključuje Mrčela.