Haris Handžić stigao je u Rijeku na završne pregovore
Napadač rođen u Sarajevu debitirao je s 18 godina za BiH reprezentaciju kod Blaževića, a posljednja adresa mu je ruski premijerligaš Ufa. Osim Handžića, kuloari su uz Rijeku ponovo vezivali Benka
Potraga odgovornih klupskih ljudi riječkoga prvoligaša zanapadačem (po odlasku Bekima Balaja) po svemu sudeći dobila je svoj epilog. Haris Handžić, 26-godišnji napadač iz Bosne i Hercegovine, stigao je jučer u Rijeku na završne pregovore i ako ne dođe do nekih nepredviđenih okolnosti danas bi trebao potpisati ugovor. Handžić na Rujevicu dolazi kao slobodan igrač, a nakon što mu je istekao ugovor s ruskim premierligašem »Ufom«, gdje je 191 centimetara visoki igrač u dvije sezone odigrao 52 utakmice i postigao sedam pogodaka.
Prije nego što je prešao u redove ruskog prvoligaša Handžić je kratko igrao u švicarskoj Super lige (Vaduz), Poljskoj (Lech Poznan), a najveći dio karijere proveo je u rodnoj zemlji. Igrač ponikao u školi nogometa »Sarajeva« igrao je, osim za matični klub, i za »Rudar« iz Prijedora, »Borac« iz Banjaluke, te »Velež«. U njegovoj igračkoj biografiji stoji i da je upisao dva nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Debitirao je sa 18 godina kod izbornika Ćire Blaževića.
Godine: 26
Klub: Ufa
Vrijednost transf.: 450.000 eura
Klubovi:
Sarajevo 47 nastupa/7 golova
Rudar P. 26/7
Borac 10/8
Velež 6/0
Lech Poznan 4/0
Ufa 52/7
Robustan napadač
– Haris je robustan napadač, tipa Igora Pamića, izrazito snažan, ali tehnički vrlo kvalitetan s obzirom na svoje fizičke karakteristike. Puno radi za momčad, za kolektiv, zna zadržati loptu, odigrati kvalitetan pas. Nikada mu pojedinačni učinak nije važniji od uspjeha momčadi. Riječ je o raznovrstnom napadaču koji može igrati u špici, ali i na krilnim pozicijama – tako otprilike kolege iz Sarajeva opisuju 26-godišnjeg napadača koji je u većini klubova u kojima je bio standardno igrao. To je, naravno, uvijek dobar pokazatelj, iako u svemu tome postoji jedno – »ali«.
Po svim dostupnim podacima Hadžić nije napadač koji živi za i od golova. Statistika mu je u tom dijelu prilično tanašna. Prošle sezone je postigao tek jedan pogodak u 21 nastupu, sezonu ranije je u dresu »Ufe« zabio šest golova, a upisao 31 nastup. Njegov prosječni golgeterski učinak niti jedne sezone sezone nije prešao brojku – osam. Ne mora naravno to ništa značiti, uostalom trener Matjaž Kek je poznat po tome da je za svoje riječke epizode kod mnogih igrača uspio isprovocirati velike pomake u igri, ali i da sve njegove momčadi izbace nekog pojedinca s ekstremnim učinkom. Prošla sezona je izuzetak koji potvrđuje pravilo da Kekove momčadi uvijek daju prvoga (Benko, Kramarić…) ili drugog strijelca lige.
Golgeterski standardi
S obzirom na to ne čudi da se protelih dana uz »Rijeku«, barem u kuloarima, ponovo počelo vezivati ime – Leona Benka. Iskusni 32-godišnji napadač postavio je visoke golgeterske standarde u dresu »Rijeke«. Stigao je na Kantridu u ljeto 2012. godine te u godinu i pol dana postao najbolji strijelac (18 golova) i igrač lige. Benko je ukupno postigao 42 pogotka u 63 službena nastupa za »Rijeku«, prije nego što je prodan u kineski »Dalian Aerbin«. I u »Sarajevu« je Benko nastavio održavati visoki golgeterski učinak. U 48 nastupa u bordo dresu postigao je 29 pogodaka.
Benko, osim što je provjerena vrijednost kada je u pitanju gogleterski učinak, sobom donosi i dozu drskosti, pozitivinog sportskog bezobrazluka dobrodošloga u momčadima koje žele nešto osvojiti, kao što je to slučaj s »Rijekom«. Nije, naravno, isto uložiti otprilike 150 tisuća eura po sezoni u Benka ili Handžića. Benko je investicija koja se financijski gledano više ne može opravdati, ali može isplatiti kroz golove. Handžić je s druge strane osjetno mlađi, samim time realno je očekivati da će se kroz godinu ili dvije višestruko povratiti uloženo. Ako, naravno, kroz igre (i golove) u bijelom dresu podigne svoju tržišnu vrijednost. Inače, trenutno Handžić (450.000 eura) na transfermarktu vrijedi više nego dvostruko manje od Benka (1 milijun eura).
