RIJEKA Hrvatska nogometna reprezentacija na dojmljiv je način odradila dva ciklusa kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo i s četiri pobjede u nizu zasjela na čelo skupine. Vatreni su došli u poziciju da za nešto manje od mjesec dana u Prag putuju kao lideri, ali i kao momčad koja pobjedom protiv Češke praktički može izvaditi i toliko željenu američku vizu.

Pobijede li sve utakmice do kraja, Vatreni bi ujedno kao deveta reprezentacija svijeta ušli u prvu jakosnu skupinu ždrijeba. Pregršt motiva za Luku Modrića i društvo, ali i Zlatka Dalića u jubilarnom, stotom vođenju Hrvatske.

Hrvatska je tek lošiju utakmicu odigrala na Farskim Otocima, ali i pobijedila. Generalno, prezentirala je neke stare dobre, ali i nove vrijednosti. Neovisno o činjenici što će neki skupinu proglasiti lošijom, ali kvalifikacije za velika natjecanja uvijek nose popriličan stres i strah od krivog koraka. Dovoljno je u utorak navečer bilo vidjeti koliko se Francuska kao vrhunska reprezentacija mučila u domaćoj pobjedi nad Islandom (2:1).

– Bez obzira na tu minimalnu pobjedu protiv Farana, sve je odrađeno upečatljivo i dominantno. Hrvatska je stvarno reprezentacija iz svjetskog vrha, izdigli smo se iz tog nekog prosjeka, a te predstave i visoke pobjede protiv Češke i Crne Gore ne predstavljaju nikakvo iznenađenje – kaže Elvis Brajković, bivši reprezentativac Bijelih, trener i često stručni komentator domaćeg nogometa. – Mislim da je naše mjerilo trenutačno igranje s reprezentacijama poput Španjolske, Engleske, Francuske… To je neki pokazatelj koliko smo mi dobri ili nismo u svijetu vrhunskog reprezentativnog nogometa. Ne treba nikog nikada podcjenjivati u sportu, ali mislim da ove reprezentacije nisu naš rang.

Utakmica protiv Crne Gore jasno je pokazala da ne bi trebalo biti problema oko novog vala reprezentativaca. Zorno to demonstriraju Josip Stanišić iz Bayerna i Kristijan Jakić, član Augsburga.

– Jakić i Stanišić igraju vani, pod paskom su dobrih trenera i igraju jake utakmice. Kvaliteta je u njihovim ligama na puno većoj razini. Vjerujem da će biti sve bolji i bolji. I zapravo me ništa to ne iznanađuje, to je logičan put za igrače takvog potencijala. Ne možemo govoriti o lošim pojedincima u reprezentaciji kad imamo sjajne rezultate svih ovih godina.

Kult reprezentacije je davno stvoren. Devedesetih godina, kad se stvarala reprezentacija, bio sam dio svega toga i znam koji je to entuzijazam i odnos prema dresu. Reprezentacija je svetinja za sve igrače i svi oni koji dobiju poziv i dođu daju i 200 posto od sebe. Volio bih da cijeli naš nogomet ide u tom smjeru. Znam da to nije lako, ali naša A vrsta je perjanica svega toga – dodaje Brajković.

Skautiranje i zasluge

Poseban dio reprezentativne priče u ovom ciklusu bio je jedan sadašnji i tri bivša igrača Rijeke. Toni Fruk kao aktualni član Bijelih bio je starter protiv Farskih Otoka, Franjo Ivanović iz Benfice protiv Crne Gore, a Ivan Smolčić, igrač Coma, dobio je prvi poziv i odigrao prve minute. Marco Pašalić nije dobio šansu, ali je igrač na kojeg se posebno računa, iza sebe već ima osam nastupa i jedan gol. Dojam je da ga Izbornik pomalo i čuva za jača iskušenja…

– Sigurno da to može samo imponirati svima koji su na bilo koji način sudjelovali u stvaranju tih igrača, odnosno njihovim skautiranju i treniranju. Kvaliteta i njihov rad su, naravno, pravi razlog zbog kojih su dobili pozive. No, trebalo je u nekom trenutku prepoznati Pašalića, Fruka i Ivanovića i dovesti ih u Rijeku, dok je Smolčić praktički izdanak domaće škole. To su igrači koji su bili skautirani, smatrano je da će na Rujevici napraviti iskorak što su i uspjeli te klubu donijeti nove vrijednosti.

Pašalić i Ivanović praktički su ekspresno napravili velike i dobre transfere, a to isto čeka i Fruka. Svi znamo koliko je Toni bio zaslužan za dvostruku krunu Rijeke prošle sezone. On je u ključnim utakmicama nosio momčad. Sad je i on došao do reprezentacije, kao sljedeći njegov izlaz očekujemo veliki klub i jak transfer.

Nije tajna da je Pašalića, Ivanovića i Fruka u redove Rijeke doveo bivši trener Sergej Jakirović koji ih je i djelomično »izbrusio«, potom su taj dio posla nastavili Željko Sopić i u konačnici Radomir Đalović.

– Sigurno da je Jakirovićeva zasluga najveća jer tad je bio na takvoj poziciji u Rijeci. Svi koji su blizu kluba znaju kako su i kad ti igrači došli na Rujevicu.

Ostaje pitanje koliko ovaj bivši-sadašnji kvartet Bijelih može pridonijeti budućnosti Vatrenih i zadržati visoku konstantu rezultata.

Fruk i jača liga

– Polako će stariji igrači završavati reprezentativne karijere, neki svojom voljom, neki možda neće biti u planovima izbornika i sigurno da su ovi mladi igrači, među kojima i niz donedavnih Rijekinih, dio budućnosti. Vidim vrlo velik potencijal u tim igračima i njihovo vrijeme tek dolazi. Ivanović, Pašalić i Fruk imaju iznimnu kvalitetu u napadačkom dijelu te vjerujem da će biti od velike pomoći reprezentaciji.

Jednako kao i Smolčić u defenzivnom dijelu. Naravno, bitno je da što više igraju u svojim klubovima u kojima su veći podržaji i igra se jači nogomet. Očekuje se njihovo napredovanje, rast i sve veći doprinos za reprezentaciju. Očekujem ih u bližoj budućnosti i kao jedne od nositelja igre.

Marco Pašalić malo je možda izvan radara zbog igranja u MLS-u, no njegove izvedbe i golovi za Orlando City i dalje su upečatljive.

– Vidjelo se odmah da je Pašalić igrač zbog kojeg dolazi publika na stadione. Malo je atipičan hrvatski nogometaš, ima odličnu lijevu nogu, osjećaj za prostor i udarac. Tako je i Ivanović svojom ustrajnošću i radom došao do ove razine. Fruk je neka druga priča nakon što je već bio u Fiorentini i vratio se u HNL. Toni je imao nekako drugačiji put, išao pomalo, iz sezone u sezonu. On mora nastaviti karijeru u jednoj jakoj ligi gdje je nogomet jači nego u HNL-u.

Hrvatski reprezentativni nogomet nezaobilazan je bez Luke Modrića i Zlatka Dalića koji skupljaju velike brojke.

– Što reći o našem najuspješnijem izborniku, brojke su fascinantne, jednako kao i uspjesi. Modrić igra s 40 godina na leđima i imamo tu sreću da ga možemo gledati i pratiti i u tim poznim godinama. Iza Luke je briljantna karijera. I ona još uvijek traje. Naša reprezentacija je stvarno dobra.

U igračkom, stručnom i navijačkom segmentu. Sve se posložilo i imamo reprezentaciju iz svjetskog vrha, koliko god to zvuči malo nerealno na broj od četiri milijuna stanovnika. Vidimo da i puno veće i nogometnije zemlje imaju problema u kvalifikacijama, odlascima na velika natjecanja, a kamoli s osvajanjem nekih odličja – zaključuje Brajković.