RIJEKA Premijera hrvatskog prvaka pred svojim gledateljstvom na Rujevici donijela je malo podijeljene dojmove, no generalno pozitivne, neovisno što su u sudaru Rijeke i Ludogoreca mreže mirovale. Opća je ocjena da je Rijeka bila nešto bolji suparnik, posebno po broju stvorenih prigoda, ali i bržim tranzicijskim rješenjima. U napadu se moglo i moralo bolje. S druge strane, Bugarima su ostavljene »mrvice«, gosti nisu impresionirali iako su se prezentirali kao momčad zavidnih tehničkih karakteristika. To ni ne čudi, s obzirom na brazilski štih sastava Ruija Mote.

Sastav Radomira Đalovića više je pokazao na planu poduzetnosti i ideje, kao i kompaktnosti, no nije bilo prevelikog rizika. Očito ulog je prevelik, što je susret odvelo u pomalo šahovsko nadmetanje i strogo kontrolirani nogomet. Đalović je u najavi susreta izrazio želju za bilo kakvom pobjedom i njegova momčad ima za čime žaliti. Na kraju su oba sastava s dosta zadovoljstva napustile travnjak, kako se i predviđalo konačna odluka past će u Razgradu. Rijeka se ima čemu nadati, momčad hrvatskog prvaka izgledala je bolje od papirnatog favorita.

Utakmica je načičkala Rujevicu, uz najodanije navijače i one koji su se zaželjeli Europe nakon dugo vremena, bila je magnet i za brojne emisare, menadžere, trenere… Pa i za bivše igrače koji još uvijek aktivno žive najvažniju sporednu stvar na svijetu. Svoje mjesto na tribinama našli su tako i Elvis Brajković i Igor Tkalčević, dvojica bivših braniča Bijelih. U tom dijelu imali su što vidjeti od Majstorovića i Radeljića.

– Iskreno, meni je ova utakmica bila malo ispod očekivane razine. Ne toliko zbog Rijeke, već zbog Ludogoreca koji je odigrao loše s obzirom da je svake godine sudionik europskih liga. Odigrali su već dvije utakmice u Europi i jednu prvenstvenu i trebali su biti u boljem ritmu – kaže Elvis Brajković.

– Rijeka je bila solidna. Ništa spektakularno, ali bila je bolji protivnik. Imala je nekoliko dobrih prigoda. Ono što ja mogu primijetiti je mali nedostatak energije i malo više hrabrosti da se još više stisne protivnika. Čini mi se da se malo previše respektiralo Bugare.

A bila je idealna situacija da ih se još više napadne i zabije gol koji bi zlata vrijedio. Rijeka je odigrala korektno i dobro s obzirom na prvu natjecateljsku utakmicu. Publika i teren su, kao i uvijek na Rujevici, bili na razini. Momčad Ludogoreca je dosta griješila, djelovala je nesigurno u zadnjoj liniji, a prema naprijed se vidi da imaju dobre indvidualce. Smatram da je bilo prostora da Rijeka izvuče pobjedu s možda jednim napadačem u vrhu, primjerice Čopom. S Menalom i Ndockytom malo je sve djelovalo zatvorenije i s težištem na više odgovornosti. Možda se išlo i na varijantu da je najvažnije ne izgubiti. Generalno mislim da je nedostajalo malo više hrabrosti.

Nakon svega Rijeka u Bugarskoj mora ići na pobjedu. Šanse Bijelih iz Brajkovićeva kuta?

– Mislim da Ludogorec ne može odigrati opet ovako loše. S druge strane, Rijeci igra u gostima može više odgovarati. Rijeka je momčad tranzicije. Kao i dobrog bloka iz kojeg se dobro otvara. Ako momčad bude defenzivno dobro stajala, ima veliku šansu proći dalje. Ludogorec nije nepremostiva prepreka, ali ne smije im se dati da razvijaju igru jer vidi se da onda mogu biti jaki. Ne smije im se ostaviti puno prostora i onda jednostavno čekati svoju prigodu. Rijeka itekako može ugroziti Bugare, njihova zadnja linija nije ni sa čim impresionirala. Djelovala je raštimano i sporo – dodaje Brajković.

Riječki blok

Đalović se odlučio za Menala i Ndockyta na krilnim pozicijama i s Frukom u ulozi lažnog napadača. Iznenađenje?

– Nisam očekivao Ndockyta na krilu, po meni on je više vezni igrač i igrač sredine. No, sigurno je imao neki poseban zadatak u pokrivanju desne strane. Mladi Rukavina je pak u nastavku pokazao da zaslužuje možda i veću minutažu. Pogotovo u gostima. Hitar je i eksplozivan, jak u situacijima jedan na jedan. Obrana je i dalje čvrsta i stabilna, mislim da Rijeka ide na uzvrat s velikim šansama.

Rijeka je defenzivno bila dobra. Iskusni Majstorović i Radeljić znana su stoperska osovina, iako je Travničanin dvaput pogrešio. Ovog puta Oreču i Devetaku bili su provjereni bokovi.

– Dva stopera su prošle sezone pokazala koliko su dobar tandem. Oreč se isto dokazuje. Obrana je već pomalo standardizirana. Jedino je u vezi ušao Dantas kao zamjena za Selahija i odradio korektnu utakmicu. Prema naprijed to možda nije bilo nešto posebno, ali defenzivno je riječki blok jako dobro štimao.

Dantas? Igrač kojemu možda nije svojstvena toliko agresija, po meni njegovo glavno oružje je kreacija u igri. Znači promjena strane, dobar dodir, razigravanje… Tu je još Gojak koji je bio zapažen kad je ušao. A i Kreilach, kojem bi sigurno, kad se uklopi, više odgovarala pozicija zadnjeg veznog. Kod Fruka pak kao da nije bilo snage u udarcima, iako se našao u nekoliko dobrih situacija. Možda je to i rezultat malo jačih priprema. Jer znamo kakav je njegov udarac. No, sigurno će to biti sve bolje i bolje – zaključuje Brajković.

Igor Tkalčević na sličnom je tragu u rezimiranju prve Rijekine utakmice. Po njemu Bijeli su ostali i dalje jasno definirana i standardizirana momčad u kojoj se točno znaju zadaće svakog pojedinca.

– Ja sam zadovoljan viđenim, ali naravno da bi svi bili još zadovoljniji da je postignut pogodak. Rijeka je imala zrelije šanse, a igra je imala glavu i rep – kaže Tkalčević. – Po meni sve je izgledalo dobro, jer ipak treba znati da je s druge strane bio prekaljen protivnik koji ima iskustva u euro nadmetanjima.

Bijeli mi s Dantasom u vezi djeluju dosta življi nego sa Selahijem uza sve veliko poštovanje prema njemu. Mislim da će to biti Rijekin forte. Bilo je i jako puno okomitih lopti, što se meni svidjelo. Naravno i grešaka, ali to je sastavni dio nogometne igre. Kad je Rukavina ušao, unio je veću dozu energije. Mi treneri sve posložimo to taktički, ali naravno sve ovisi o igračima. Slažem se da je možda mrvica više hrabrosti u napadu – dodaje Tkalčević.

Dantas i Rukavina

Ohrabruje igra obrane koja nija ispadala, držala je raspored i bila dobra u bloku. Sve je djelovalo dosta sinkronizirano.

– Cijela momčad je bila kompaktna. A vidjelo se to i kod protivnika. Kad je trebalo, svi su bili u srednjem bloku. Riječ je o dvije jako dobro organizirane momčadi. Ne znam tko je više odnio tih drugih lopti, ali generalno meni je s riječke strane sve izgledalo jako dobro. Poglavito jer je to prva natjecateljska utakmica ove sezone. Rijeka je dobro odigrala i na račun svog pozitivnog ozračja u i oko kluba.

Janković je dobio ulogu u središnjici ofenzive, povučen iza Fruka.

– Mislio sam da će Rukavina krenuti od prve minute. No, trener Đalović zna što je najbolje. Vjerojatno se išlo na to da će Menalo izmoriti protivnika pa će onda ući Rukavina koji ima prepoznatljive individualne sposobnosti. U dobrim se situacijama našao i Fruk. Sam si ih je pripremio, bilo je tu lažnjaka, ali nedostajalo je malo više siline i preciznosti. S druge strane, smatram da Janković može i mora bolje.

Po Tkalčeviću jedna stvar od presudne je važnosti. Ona može odlučiti i Rijekin prolazak u treće pretkolo.

– Najvažnije je da su igrači sada osjetili da mogu igrati i protiv tako iskusne i natjecateljske momčadi. Mislim da će im to biti glavni forte u uzvratu. Drukčije je kad neku momčad analiziraš, pratiš do u detalje, a opet drukčije kad zaigraš protiv nje na terenu. Rijekini igrači ih respektiraju, ali su pokazali da mogu i da nitko od protivničkih igrača ne leti.

Onaj tko bude manje griješio proći će dalje, mi se svi nadamo da će to biti Rijeka. Vjerujem u ove igrače i stožer i da će napraviti sve u rezultat koji osigurava prolaz. Treba samo biti strpljiv. Velikih promjena u momčadi nema, a dobitak u svemu je Dantas. S njim i Ndockytom dobila se i važna širina. Nadam se da će Rijeka u uzvratu nastupiti s istim igračima, a i ako netko ode na klupi ima dovoljno rezerve.

Iza Rijeke je velika domaća sezona, Europa je pak izlog i mjesto posebnog dokazivanja. U tom kontekstu slagala se i igračka križaljka.

– Rijeka svake godine radi dobar posao po pitanju slaganja momčadi. Mnogi se sigurno pitaju kako to uspijevaju. To je ta pozitiva oko kluba. Jasno se zna što klub želi i to se jasno prezentira igračima koji dolaze. Mislim da Rijeka i u postocima ima najveći broj igrača koji su se uspješno priviknuli na klub i dali ono što se od njih očekuje.

Mali broj igrača nije ispunio ukazano povjerenje. To je jedna karakteristična priča. Rijeka je Rijeka, pogotovo u ovom odnosu snaga u HNL-u. Vjerujem da će opet imati jednu jako dobru sezonu, a volio bih da ju začini i sa zapaženim europskim iskorakom – zaključuje Tkalčević.