RIJEKA Zoran Ban, Grobničan koji je ostvario povijesni transfer u dresu Rijeke, uistinu uživa u radnom ljetu. Obitelj, nogomet, turizam, uloga djeda i sve ostalo pomalo se isprepliće se u svakodnevici igrača koji je početkom 90-ih u zvučnom transferu s Kantride otišao u Juventus.

Nakon talijanskog iskustva u redovima Stare dame dvije je godine igrao u Portugalu, zatim punih osam u Belgiji. Poslije zavidne i zanimljive karijere ostao je nogometu, prati sve što se događa na domaćem i inozemnom planu. Jednostavno, koliko god više nije u prvom planu, najvažnija sporedna stvar na svijetu neraskidivi je dio Zoranovog životnog promišljanja i rutine koja kad jednom »uđe u krv« ostaje konstanta.

– Ostao sam ipak u svijetu nogometa. To je moj život i moja ljubav, nogomet mi je donio jako puno lijepih trenutaka. Teško mi se odreći nečega što toliko volim – kaže Zoran Ban. – Bavim se menadžerstvom, a uz to obiteljski i turizmom, u što je više uključena supruga. To je neki naš mali miks. Sa svim nogometnim događanjima sam dobro upoznat, pratim HNL, našu reprezentaciju, Lige petice i ostala europska prvenstva, više, naravno, belgijsko i portugalsko. Čak i južnoamerička prvenstva…

Iza riječkoga prvoligaša godina je za pamćenje. Drugi put osvojena je dvostruka kruna, puno emocija, ali i benefita za klub s Rujevice.

– Pomalo se i naježim kada se sjetim svega krajem prošloga prvenstva. Sve se pretvorilo u neko ostvarenje sna, sezona je okrunjena na najbolji mogući način. Nakon poraza od Olimpije nitko vjerojatno nije vjerovao u takav ishod. Na kraju se sve pretvorilo u sjajnu priču za anale riječkog sporta. Djeca na tom primjeru mogu učiti što znači vjerovati i biti pobjednik.

Bilo je to nikad zanimljivije i neizvjesnije prvenstvo u kojem su tri kluba u zadnjem kolu prva mogla presjeći vrpcu. Rijeka je iskoristila drugu meč-loptu.

– Sreća je bitan faktor u puno toga u životu, ali u ovom slučaju najvažnija je bila vjera igrača i struke. Igrači i stožer su sve to okrunili, ali treba istaknuti ulogu predsjednika Damira Miškovića. Nakon Olimpije većina predsjednika odlučila bi se za otkaz treneru, ali on je ostavio Đalovića na kormilu jer je očito vjerovao u njega. U ožujku se počelo lomiti prvenstvo, Dinamo i Hajduk su kiksali, a Rijeka je osjetila svoju šansu i iskoristila je na najbolji mogući način.

I Radomir Đalović u prvom je velikom samostalnom poslu ostvario snove. Mnogi su bili skeptični, ali bivši napadač Bijelih s pomoćnicima Davorom Landekom i Igorom Čagljom pronašao je dobitnu formulu.

– Đalović je čovjek koji posebno osjeća značenje klupskoga grba. A to je jako bitna stvar. Kao i njegova emocija prema klubu i sredini. On je po meni tu ljubav i empatiju iz igračkih dana prenio na ovu momčad. A tu su i ta posebna strast i glad za uspjehom. Igrači su to prepoznali i prihvatili.

Višestruka sinergija oko kluba? Sinergija je posljednjih mjeseci bila strašna. Posebno ona s navijačima. Mene su zvali ljudi iz Splita i Zagreba, brojni su poželjeli da Rijeka bude prvak jer je to zaslužila. Mislim da ta sinergija nije bila toliko jaka niti 2017. godine kad je osvojena dvostruka kruna s Matjažom Kekom. Zašto? Pa zato jer ovo prvenstvo nije nikada bilo neizvjesnije i s toliko draži otkad je HNL-a.

Škola i Ivković

Rijeka je svojom igrom stvorila i puno dodanih vrijednosti. Igrači Bijelih postali su tražena roba, brojni su napravili zanimljive i unosne transfere. To je posebno važno za stabilnost kluba.

– Rijeka je već dugi niz godina zdrava sredina i dobra odskočna daska za mnoge igrače. Zna se red i ponašanje i to je jedini ispravan način za dobro funkcioniranje kluba. Onda je i igračima puno lakše napraviti iskorak. Vidjeli smo to na primjerima Pašalića, Galešića, Ivanovića, Hodže… Oni su otišli u tijeku sezone. Onda se postavlja pitanje gdje bi im bio kraj da su ostali. Ali to je druga tema. Rijeka je postala poželjna destinacija.

Prijelazni rok zagazio je prema vrhuncu. Odlazaka i dolazaka sigurno će još biti, no momčad će po svemu sudeći kompletna dočekati sudare s Ludogorecom ili Dinamom Minsk u pretkolu Lige prvaka.

– Te europske utakmice šlag su na torti za klub, navijače i grad. Za očekivati je teške oglede vjerojatno s Ludogorecom jer su klub koji godinama igra zapaženo u Europi i ima kvalitetu. Baza im je nekako brazilska, ali opet mislim da je Rijeka još jača nego prošle godine. Nitko od ključnih igrača koji su iznijeli teret dvostruke krune nije napustio Rujevicu. To je pravi način da se pokuša izvući maksimum iz Europe da momčad ne bi bila samo prolaznik na euro sceni. Rijeka ima svoje šanse protiv Ludogoreca, mislim da će proći dalje.

Rijeka je zasad dovela dobar dio igrača koji bi trebali podignuti kvalitetu, u Dinamu se ne pamti ovakav promet po pitanju ulazno-izlaznih transfera, Hajduk se tek počeo buditi po tom pitanju. Već sada se može reći da će i novo prvenstvo biti iznova zanimljivo.

– Po meni je Rijeka trenutačno najbolja momčad. Dinamo i Hajduk imaju svojih problema oko slaganja momčadi, a Rijeka je zadržala okosnicu i ima slatke brige. Znamo što su značili igrači Modrih koji su otišli. Oni su imali kvalitetu i težinu za Dinamo. Za Hajduk ćemo vidjeti, tamo je svake godine nekako ista priča.

Omladinska škola temelj je svakog ozbiljnog kluba. I po tom pitanju se na Rujevici radi jako dobro.

– Drago mi je da je u Školu nogometa došao moj prijatelj Tomislav Ivković. Poznajemo se tridesetak godina, još iz Portugala. Iskren je, pošten i pragmatičan. Prije svega, zna posao. Tu se neke stvari mijenjanju, a svi znamo da su vlastiti nogometaši najjeftiniji proizvod. Talenata ima i nadam se još puno više mladih igrača u prvoj postavi Rijeke. Škola je temelj kluba, nitko ne osjeti bolje dres i grb od igrača koji su prošli omladinske kategorije. Vidim da sve ide u nekom boljem smjeru. Thaqi, Žlibanović, Valinčić, Kitin, Butić… posebno su talentirani. Pred njima je lijepa budućnost.

Juve i Tudor

Očekivano, Ban posebno prati i sve što se događa u redovima Stare dame, koju nastavlja voditi njezin bivši igrač Igor Tudor.

– Naravno, Juventus pratim pod povećalom, ali i ostale klubove. U svijetu nogometa miješaju se karte i talijanski nogometaši više ne idu u Juventus, Milan ili Inter. Idu u Englesku jer je tamo najveća platežna moć. Juve očekujem među četiri, pet momčadi, mislim da su Napoli i Inter na papiru u ovome trenutku bolji. Juventusu trebaju još dva, tri prava pojačanja, doveli su Jonathana Davida, htjeli su Victora Osimhena, ali on navodno ostaje u Galatasarayju.

Drago mi je i da je Tudor ostao, to je po meni bilo najbolje rješenje. Tudor osjeća klub i zna što je Juventus. S druge strane, drago mi je i što se Ivan Jurić vratio u Italiju, tamo mu je mjesto. Sistematičan je, dobar taktičar, poznaje ligu i u novoj sezoni ga vidim u gornjem dijelu s Atalantom.

Svjetsko klupsko prvenstvo završilo je velikim, za mnoge neočekivanim trijumfom Chelseaja. S druge strane, ovo je bila velika godina za PSG i Luisa Eneriquea.

– Gledao sam finale, a zbog načina na koji su Englezi ušli u utakmicu, bilo je jasno u kojem će se smjeru ona odvijati. Chelsea je zatvorio dva zadnja vezna Parižana od kojih sve polazi i Maresca je u taktičkom smislu potpuno nadmudrio Enriquea. Chelsea nije iznenađenje, zaslužio je naslov. PSG? Moja želja u finalu Lige prvaka bila je PSG – Barcelona. To bi bio šlag na to cijelo elitno natjecanje. Parižani su ipak tada igrali najljepši nogomet. Strašna kominatorika i brzina, ali opet ljepota igre. Skoro dotjerano do savršenstva.

Hrvatska nogometna reprezentacija sjajno je startala u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Vatreni su poseban fenomen svjetskog nogometa. I na tragu da opet budu dobri…

– Mali smo na svjetskoj karti, a uistinu smo fenomen. I ne samo u nogometu nego u sportu uopće. Uvijek netko iskoči i u pojedinačnim sportovima. I poslije Modrića će netko doći, naša reprezentacija uvijek će biti dobra. Prije mjesec dana zvao me jedan novinar iz Belgije i pitao u čemu je tajna svih tih uspjeha. Objasnio sam mu, tu je državna zastava, naši igrači i Thompson. Možda nije sve shvatio, ali to je tako. To je Hrvatska, to je naboj. Svaki igrač koji odjene dres zna što to znači, koji je to ponos, ali i teret. A onda svaki pojedinac daje još dodatnih sto posto – zaključio je Ban.