Sutra prvi ispit

Bijeli već desetu godinu zaredom igraju u Europi, skupina Konferencijske lige je ove sezone riječka želja

Denis Frančišković

PREVISOKA PREPREKA - Haris Vučkić u ogledu protiv PAOK-a/Foto V. KARUZA

PREVISOKA PREPREKA - Haris Vučkić u ogledu protiv PAOK-a/Foto V. KARUZA

Riječani su četiri puta igrali skupine Europske lige, triput pod vodstvom Matjaža Keka, jednom pod palicom Simona Rožmana, i gotovo uvijek su na tom putu morali izbaciti jednog jačeg protivnika. Ovog puta to je Djurgarden...



RIJEKA Šibenik je arhiviran, Djurgarden je pred vratima. Jadranski derbi je odgođen i nogometaši Rijeke u potpunosti se sljedećih desetak dana okreću onome što na vrelini srpnja donosi dašak Europe. Ali ne žele osjetiti samo tak početni reful koji će ovog četvrtka zapljusnuti Rujevicu, žele igrati zapaženiju ulogu, nakon povoljnog ždrijeba dokopati se i skupine Konferencijske lige.


Bio bi to pun pogodak na startu sezone u svakom smislu, natjecateljskom, financijskom i promotivnom. Ne treba niti sumnjati da bi tribine Rujevice opet bile potpuno ispunjene, a Rijeka veliku podršku imala i u gostima. No, prepreka zvana Djurgarden je puno veća od one koju će Bijeli eventualno imati u trećem pretkolu u srazu s rumunjskim Sepsijem ili ljubljanskom Olimpijom.


Što Europa donosi Rijeci? Prije svega financijsku stabilnost i lakšu održivost, izdašnije punjenje budžeta, koji se kreće oko 12 milijuna eura. Ovog ljeta klupska kasa trebala bi biti bogatija za više od pet milijuna eura ubroje li se tu izlazni transferi (Hrvoje Smolčić, Robert Murić, Ivano Srdoč), gotovo pola milijuna dobit će se na transferu Antonija Mirka Čolaka u Rangerse, a ove godine klub može prvi put i na TV pravima zaraditi i preko milijun eura.




Računica je jasna, više od polovice budžeta je zatvoreno, za ostatak ostaje Europa i prodaja možda još pokojeg igrača pri čemu su u prvom redu izloga Prince Ampem, Lindon Selahi, Ivan Lepinjica i Nediljko Labrović.


U posljednjih deset godina Rijeka se četiri puta domogla skupina Europske lige, odigrala niz sjajnih utakmica i dojmljivo predstavljala Hrvatsku na eurosceni, lani se nije uspjela domoći skupine novoformirane Konferencijske lige nakon što je prošla Gziru United i Hibernian, a PAOK u »play-offu« ipak bio prevelika prepreka.


Sada je put do skupine, dojam je, ipak nešto lakši, ali prepreka drugog pretkola puno je veća od one u »play-offu«, prije svega zbog forme i natjecateljskog ritma Šveđana, dok je Rijeka još nedovoljno »uglazbljena« i u stvaranju. No, tu se opet otvara pitanje kašnjenja i vremena kao najvećeg protivnika Bijelih ovog ljeta. Za širinu kadra Dragan Tadić i njegovi suradnici u ovom trenutku ne moraju brinuti…


Europreporod


Rijeka je trenutačno u poziciji koja joj može puno toga donijeti u kratko vrijeme, prolaz u »play-off« donosi najmanje 750 tisuća eura, dok bi ulazak u skupinu Konferencijske lige donio 2,94 milijuna eura te dodatak od 166 tisuća eura za svaki osvojeni bod. Rijeka bi time praktički zatvorila budžet i imala slatke brige, u potpunosti se, uz još pokoje pojačanje, mogla posvetiti izazovima na domaćoj i ino sceni.


Rijeka je u doba Jugoslavije imala sjajnih trenutaka u Europi, od čega su posebno pamtljive utakmice s Real Madridom i Juventusom, a posljednje desetljeće u eri Damira Miškovića donijelo je ipak konstantniju i prepoznatljiviju europsku Rijeku i samim time, uz prodaju igrača, bolju financijsku stabilnost.


Nakon što je u sezoni 1999./2000. igrajući kvalifikacije Lige prvaka ispala od Partizana (1:3, 0:3), Rijeka je velikom reorganizacijom kluba, poglavito po pitanju vlasništva, a zatim i infrastrukture počela doživljavati europreporod. A sve je počelo povijesnom 2013. kada je u kvalifikacijama za Europsku ligu pobijedila Prestatyn Town (5:0, 3:0), Žilinu (2:1, 1:0) i senzacionalno izbacila favorizirani Stuttgart (2:1, 2:2), nakon čega je premijerno izborila skupinu EL-a u kojoj je zapaženo igrala s Betisom, Vitorijom Guimaraes i Lyonom uz dva poraza i čak četiri remija (Betis 2, Vitroia G., Lyon).


Uslijedilo je u sezoni 2014./15. još jedno sjajno izdanje na međunarodnoj sceni pod okriljem Europske lige, a nakon eliminacije Vikingura (5:1, 4:0) i Sheriffa (1:0, 3:0) iznova su Bijeli upali u skupinu, ovog puta sa Sevillom, Feyenoordom i Standardom Liege. Odlično su se držali do posljednjeg kola i osvojili treće mjesto u grupi, a ostale su dojmljive pobjede nad Feyenoordom (3:1) i Standardom (2:0), kao i remi sa Sevillom (2:2).


Šokovi i senzacija


Dvije sljedeće sezone u Europi nisu bile niti izbliza uspješne, prvo je Aberdeen (0:3, 2:2) u Europskoj ligi u ulozi autsajdera lakoćom eliminirao momčad Matjaža Keka, a zatim momčad zaustavljena od İstanbul Basaksehira (2:2, 0:0) nakon dvaju remija i za Turke važnih golova u gostima.


Nakon osvajanja povijesnog naslova, Rijeka se opet izdigla u Europi, eliminirala u pretkolu Lige prvaka Red Bull Salzburg (1:1, 0:0) te skoro i Olympiakos (0:1, 1:2). Natjecanje je nastavila u skupini Europske lige u kojoj je opet igrala sjajno s Milanom, AEK-om i Austrijom Beč. Pamti se domaća pobjeda nad Milanom (2:0), dobra igra u uzvratu unatoč porazu (3:2) i pobjeda u Beču (1:3). U konačnici opet za treće mjesto i šesnaestinu završnice.


Da ne može i bez šokova u Europi potvrdila je 2018. godina kad je momčad nakon dobrog rezultata u gostima kod Sarpsborga (1:1), u 3. pretkolu Europske lige u uzvratu poražena jedinim golom u 83. minuti. U utakmici u kojoj je Rijeka bila veliki favorit. Godinu dana kasnije Rijeka je uzvratila Aberdeenu za prijašnju eliminaciju i prošla nakon dviju pobjeda s 2:0, ali zapela je u 4. pretkolu Europske lige nakon gostujućeg poraza od Genta (1:2) i domaćeg remija (1:1).


Niti posljednje predstavljanje Bijelih u Europskoj ligi nije krenulo obećavajuće, jako teško je u produžecima na Rujevici u jednoj utakmici svladan Kolos (2:0), nakon čega je viđena nova senzacija u Kopenhagenu (0:1) autogolom domaćina i prolazak u skupinu u kojoj su Riječane dočekali Napoli, Real Sociedad (2:2) i AZ Alkmaar (2:1). Prošle godine na putu skupine Konferencijske lige Rijeku je zaustavio PAOK…


Riječani su tako četiri puta igrali skupine Europeke lige, triput pod vodstvom Matjaža Keka, jednom pod palicom Simona Rožmana i gotovo uvijek su na tom putu morali izbaciti jednog jačeg protivnika. Ovog puta to je Djurgarden…