RIJEKA Nogometaši Rijeke pobjedom se se oprostili od HNL-a. I to u revijalnom tonu u kojem je najvažnije bilo “sačuvati noge” za finale Kupa nego pružiti nešto što bi zaslužilo pljesak u utakmici za koju treneri vole reći da je “ispunila svrhu”.

U utakmici bez rezultatskog značaja i bez ikakvog naboja Bijeli su u konačnici sačuvali sebe, ali i minimalni kapital sa samog otvaranja utakmice kad je Kolumbijac Jorge Obregon rano matirao Marića. Sve ostalo je što se tiče nogometne igre bilo u drugom planu. Važnije je na neki način bilo “podgrijavanje” atmosfere za Poljud i stvaranje dobrog ozračja pred utakmicu sezone s rivalom s juga.

Domaćem treneru Goranu Tomiću važnije je pak bilo pružiti šansu većini igrača kako bi ostali u natjecateljskom ritmu te da utakmica ne ode u krivom smjeru i postane nepotrebno nabijena kada se zna da za riječku koloniju i trenera Dragana Tadića ovim završava neočekivana epizoda zvana “Hrvatski dragovoljac”. Riječani nisu uspjeli Sigećanima pomoći u sačuvanju prvoligaškog sastusa, ali su im sačuvali obraz i promovirali neke nove riječke vrijednosti iz drugog plana. Uostalom nije tajna da će dio igrača koji su nosili crno-plavi uskoro odjenuti bijeli dres. Na kraju sve se pretvorilo u “nešto jači trening” i rutinsku pobjedu.

Proigravanje Velkovskog

Izrazito dosadno i nezanimljivo prvo poluvrijeme odigrali su Bijeli i Crno-plavi pri čemu je tek nešto uzbuđenja donio početak utakmice i kraj prvog dijela. Igralo se ležerno i bez posebnog naboja, utakmica je izgubila značaj davno ranije kad je Dragovoljac ispao nakon poraza na Poljudu, a Rijeka se oprostila od borbe za visoki plasman posrtajem od Hajduka.

Bijeli su vrlo rano poveli, već u 2. minuti. Velkovski je dobro proigrao Obregona, a on iskosa dijagonalno pogodio precizno sami kut Marića – 1:0. Činilo se da će rano vodstvo domaćih još više motivirati Riječane, ali to se nije dogodilo. Igralo se prijateljski, bez puno rizika s već prepoznatljivim šablonama. Rijeka je imala posjed, ali malo prave ideje da probije elastičnost gostujuće obrane.

U 27. minuti veliku priliku imao je Selahi nakon jednog ubačaja, no izrazito je loše reagirao glavom u matnoj situaciji, lopta je prošla kraj gola. Gosti su prvi put “opipali puls” Labrovića u 30. minuti, ali mlak udarac Karrice nakon dobre akcije završio je u naručju vratara.

Raspoloženi Velkovski mogao je povećati prednost (41′), ali nakon “kružne” akcije oko domaće uže obrane nije pucao u stopostotnoj prigodi odlučivši se za nepotrebnu asistenciju.

Do kraja poluvremena veliku priliku imali su gosti. U 45. minuti Karrica je dobro uočio usamljenog Kukoča koji je zamijenio Frigana, uslijedio je filigranski precizan ubačaj, no on je slabo pucao glavom u obećavajućoj situaciji. Kukoč kao da se “prestrašio” velike prilike…

Važ je naš

U uvertiri drugog poluvremena zanimljivije je bilo na tribinama nego na travnjaku. Na istočnoj tribini osvanuo je transparent “Važ je naš – Forza Fiume”. I malo podiglo navijačje decibele kao najava onog što slijedi u četvrtak.

Na travnjaku je vladala poprilična nezainteresiranost igrača da razbiju monotoniju, očito puno je važnije bilo da sve protekle u redu i da se sačuvaju, posebno “riječke noge” za utakmicu sezone.

Selahi se u 58. minuti odlučio za solo akciju nakon koje je uslijedio prizeman udarac u kut, ali bez prave siline, lopta je praktički u drugog brzini došla do budnog Marića.

U nedostatku riječke ideje pokušavalo se udarcima iz daljine. Obregon je sa 17 metara pucao (71′) preko gola, a Lepinjica s 25 silovito pravo u vratara (75′) koji se malo namučio dok je ukrotio udarac.

U završnici utakmice bolje šanse su imali gosti. Kukoč je u 80. minuti sa šest metara iz velike prilike pucao malo kraj vratnice, a u 90. je domaći blok zaustavio Brtanov udarac iz gužve na opasnom putu prema Labroviću.

Oproštaj od sezone završio je u najavi onog što slijedi. “Hoćemo pobjedu”, “Rabuzin, Rabuzin…” čulo se sa svih tribina Rujevice.