Trinaest bodova

Bijeli s Rujevice promovirali se u zimski hit: Labrović, Frigan i bitna doza sreće nose nabujalu Rijeku prema Europi

Denis Frančišković

Jorge Obregon, Emmanuel Banda, Veldin Hodža, Matija Frigan i Adrian Liber/Foto D. KOVAČEVIĆ

Jorge Obregon, Emmanuel Banda, Veldin Hodža, Matija Frigan i Adrian Liber/Foto D. KOVAČEVIĆ

Riječane na visokom valu uspjeha drže tri karike. Vratar Nediljko Labrović, stožerni stoper Emir Dilaver i mladi napadač Matija Frigan. Sve uz popriličnu dozu sreće gotovo u svim utakmicama, ali ona je i bitno isprovocirana, ništa nije došlo nezasluženo



RIJEKA Nakon pet ovogodišnjih kola izjednačenog SuperSport HNL-a sasvim je jasno, klubovi sa sjevernog Jadrana pravi su zimski ligaški hit, Riječani s osvojenih 13, Puljani s 10 bodova. Momčadi Sergeja Jakirovića i Gonzala Garcije jasno su istaknule kandidaturu za četvrto mjesto i europsku ulaznicu, a niti Osijek na trećoj poziciji sada nije više tako daleko.


Riječani su već sada osvojili skoro pa isto bodova koliko u cijeloj skromnoj jeseni, četvrta Istra 1961 im bježi samo dva, a treći Osijek još uvijek dostižnih sedam bodova. Vjerojatno niti najveći optmisti nisu mogli zamisliti ovakvu renesansu momčadi koja je bila najveće razočaranje prvog dijela prvenstva.


Riječani su se doveli u situaciju da sada imaju gotovo pa sve, dobru seriju, ozračje, poduplane pozicije, momčadski duh… I ono što je najvažnije, sami odlučuju o svojoj sudbini. Već sljedeća tri susreta s momčadima iz »zone Europa« (Slaven Belupo, Istra 1961, Varaždin) mogle bi im umnogome trasirati ostvarenje proljetnog cilja i velikog podviga, što je prije nove godine djelovalo dobrim dijelom kao nemoguća misija.




Naravno, igra još uvijek nije prava i onakva kakvu želi Jakirović. Evidentan problem su dosta visoke oscilacije tijekom 90 minuta, a na tom planu puno više se očekuje od vezne linije koja je u ovom trenutku slabiji dio momčadi.


I dok izdanja sve boljih Istrana, odnosno njihova igra, djeluju nešto uvjerljivije, Riječane na visokom valu uspjeha drže tri karike. Vratar Nediljko Labrović, stožerni stoper Emir Dilaver i mladi napadač Matija Frigan. Sve uz popriličnu dozu sreće gotovo u svim utakmicama, ali ona je i bitno isprovocirana te Bijele ljubi puno ranije nego u jesenskom dijelu prvenstva.


Tada su i u nekim utakmicama igrali dobro, ali nije bilo sreće, kao da se sve nekako okrenulo protiv Rijeke. Bodovi se sada pak skupljaju kao na traci i ono što je najvažnije za riječki sastav, ništa nije došlo nezasluženo.


Bodovi najvažniji


Utakmica u Kranjčevićevoj protiv vrlo dobre, zahuktale Lokomotive samo je bila nastavak tog trenda i obrasca igre Jakirovićeve momčadi. Od jako dobre igre do jako velikog pada. Sve se za Bijele moglo zakomplicirati i otići u suprotnom smjeru nakon velikih promašaja Kulenovića, Aliyua i Tucija, ali kad se sve lomi, opet je tu čudesni Labrović, a u Kranjčevićevoj i drugi put ove sezone, »joker« s klupe Obregon, koji je nakon Šibenika postigao još jedan važan gol u ključnom trenutku.


– Ključ naše igre bio je u fazi obrane. Ali darovali smo protivniku tri »zicera« koje Lokomotiva za divno čudo nije iskoristila. Opasno smo živjeli, najveći je problem bio kad smo mi imali loptu. Ljuti me način na koji smo primili gol. Morat ćemo te stvari ozbiljnije popraviti – ustvrdio je trener Jakirović. – Dolazi Belupo? Čvrsta, tvrda momčad koja zna što hoće. Čini mi se da im više odgovara igra u gostima nego doma.


Kapetan Labrović se trenutno potvrđuje s pravom kao prva »jedinica« HNL-a, dovoljno se prisjetiti kako je u Osijeku obranio bod (Lovrić), u Šibeniku sačuvao trobod (Arai), na Poljudu u nadoknadi obranio jedanaesterac za pobjedu (Livaja), protiv Gorice maestralno u završnici izvukao loptu iz kuta (Vujnović).


Sve te Labrovićeve reakcije događale su se u završnicama utakmicama i dok se rezultat lomio. Stasiti Sinjanin među vratnicama prvo je ime Rijeke ove godine, a i to nešto govori o toplo-hladnim i prevrtljivim izdanjima momčadi, koja je unatoč svim problemima izgradila pobjednički mentalitet.


– Najvažnija na kraju su tri boda. U nekim dijelovima utakmice smo dominirali, u nekim malo manje. Sve u svemu u nekim segmentima smo morali bolje, ali pobjedi ne treba gledati u zube. Zadovoljni smo s ova tri boda – rekao je Labrović. – Najbitniji je nastavak ove pozitivne serije, a ovo nam je dobar vjetar u leđa uoči zahtjevne utakmice sa Slaven Belupom. Impresivan niz? Istina. Mogu samo pohvaliti suigrače, struku i navijače. Sada ostaje na nama da još jače i bolje radimo. I da u subotu pokažemo svoje pravo lice.


Frigan ne staje


Iskusni Dilaver se s druge strane promovirao u vođu momčadi i postao zaštitni znak obrane u kojoj u Kranjčevićevoj mladi Galešić nije imao svoj dan. Bivši Dinamovac plijeni mirnoćom, sigurnošću i pravovremenošću u igri s četvoricom u liniji, no nije svemoćan. Posebice kad zakaže igra vezne linije koja može i mora bolje. No, opet s druge strane, Selahi i Banda su proslijedili ključne lopte kod pogodaka.


Frigan je otključao bravu Lokosa u svom stilu, zabio četvrti pogodak u zadnjih pet utakmica, osmi ukupno i samo dodatno skrenuo pozornost na sebe i činjenicu da mu pozicija centralne »špice« najviše odgovara. Matija je uvelike opravdao povjerenje kada je dobio prednost pred Obregonom i Jurićem i nastavi li ovako, teško će ga spomenuti dvojac izgurati iz udarne postave.


Osim što je dva gola postigao glavom, jednog s »kreča«, sada je na najbolji način prezentirao svoju možda i najjaču stranu. Ulazak iz drugog plana, okomitnost i direktnost te naposlijetku mirnoću kod realizacije.


Rijeka je došla do pobjede u Kranjčevićevoj nakon listopada 2021. (0:2) te još jednom pokazala da je ponajbolja gostujuća momčad, ona koja je na strani dosad uzela čak 20 od svojih 28 bodova. Predstojeći sudar s ranjenim Farmaceutima bit će još jedan izazov s obzirom na način igre momčadi Zorana Zekića.


Riječ je o momčadi koja je zabila samo 17 golova u 22 utakmice, ali i dalje jako visoko kotira, trenutno ima bod više od Bijelih, a u pripremama na Rujevici je pobijedila 1:2 te pokazala da zna itekako dobro parirati najboljima.