RIJEKA Rijeka je u Sloveniji poražena od devete momčadi srpske lige, Čukaričkog, 0:2. Među strijelcima su imena protivničkih igrača, ali Bijeli su si zapravo zabili dva »autogola« s dvije nedopustivo indolentno vraćene lopte kapetanu i vrataru Zlomisliću. Ako se već moralo dogoditi, bolje sada na prijateljskoj nego uskoro kada stvari krenu službeno, kad se neće igrati niti za dojam, niti za isprobavanje taktičkih podvarijanti i novih igrača, nego za plasman u 3. pretkolo Lige prvaka.

Igralo se dva puta po šezdeset minuta, travnjakom su prodefilirali svi igrači osim ozlijeđenih Ilinkovića i Škorića.

Najveće probleme Rijeci je stvarao povremeni protivnički visoki presing koji su Đalovićevi igrači u nekoliko navrata išli »rješavati« napamet vraćenim loptama. Što je, naravno, nedopustivo. I nakon Čukaričkog ne vjerujemo da će im se tako brzo ponoviti. Sami su sebe na vrijeme upozorili kako opuštanja ne smije biti. Niti na sekundu. Sigurnost u izgradnji igre iz zadnje linije da, uvijek. Pretjerana ležernost u dodavanju na pet metara od svog gola – ne. Nikad. Ni među kadetima, a kamoli u momčadi koja je prvak Hrvatske i za 11 dana igra Ligu prvaka.

Jučer su Bijeli imali lakši regeneracijski trening ujutro pa slobodno poslijepodne i večer. Radomir Đalović je još u srijedu navečer s njima popričao o onome što se mora ispraviti i ne smije ponavljati u igri Bijelih. Ležernost i indolencija totalna su suprotnost načinu igre na koji Rijeka egzistira i leti visoko. »Krepat ma ne molat«.

– Kao na svakoj pripremnoj utakmici, dali smo minutažu svim igračima. Imamo još gotovo dva tjedna do prve službene utakmice, do tada ćemo osvježiti momčad i pronaći najbolju jedanaestorku. Bila je ovo jedna jako dobra provjera za nas protiv kvalitetnog suparnika. Nije ugodno kada se izgubi, ali ovaj poraz nas ne treba zabrinjavati. Imali smo svoje prilike koje nismo iskoristili, uz dvije sjajne obrane njihovog vratara stresli smo i gredu. Kasnije u nastavku imali smo neke obećavajuće situacije za pogodak u kojima smo morali bolje reagirati – rekao je Davor Landeka, jedan od Đalovićevih pomoćnika.

Raznovrsnost

I ima pravo. Poraz definitivno ne treba zabrinjavati, nego će čak i dobro doći. S jednim kondicionalom – ako momčad shvati da su neke stvari u igri Rijeke jednostavno zabranjene. A neke će negative, ne sumnjamo, nestati same od sebe kad igrači umjesto igranja utakmica usred napornih priprema zaigraju nakon devet dana sastavljenih od odmora pa onda i klasičnih treninga, te uigravanja za konkretnog protivnika.

Kada Iankov i Dantas uhvate pravu formu, igra Đalovićeve momčadi sigurno će biti daleko tečnija. Uz uvjet da se ni pod koju cijenu ne smije izgubiti intenzitet, dinamika i taktička kompaktnost na kojima je stvorena dvostruka kruna i koji su imperativna sastavnica igre i za sljedeću sezonu. Ma koliko se promjena u momčadi dogodilo. A maksimalnog intenziteta ne može biti dok se trenira maksimalnim naporom, dvaput dnevno.

Koliko je god Rijeka protiv Oleksandrije izgledala predobro pa nitko to nije uzeo kao konačni dokaz da će u sezoni koja uskoro počinje mljeti sve pred sobom, tako ni ovaj poraz od Čukaričkog nije dokaz kako su Bijeli slabiji nego prošle sezone. Upravo suprotno. Trebali bi, prema profilu novopristiglih igrača, biti nogometno raskošniji i napadački raznovrsniji.

Ili, kako je konstatirao pričuvni vratar Aleksa Todorović:

– Utakmica nije bila toliko loša. Jednostavno nas je stigao umor, a još se i uigravamo Dogodio nam se pad koncentracije u obrani, ali nije to ništa strašno. Možemo bolje i bit će to bolje, sigurno.

Đalović je težište igre protiv Čukaričkog prebacio prema naprijed, a Čukarički se nije spustio u niski blok, nego je, kad se god moglo, išao u visoki presing.

Odmah nakon prvog primljenog gola i umorni su Bijeli podigli ritam igre pa u nekoliko navrata jako opasno prijetili, stvarali prigode uključujući i nekoliko stopostotnih. Činjenica da je najbolji protivnički pojedinac bio vratar dovoljno govori o odnosu snaga. Čovjek je izvukao nekoliko lopti koje su svi već vidjeli u golu.

Rijeci je nedostajalo prolaska »jedan na jedan« po krilima, a s Jurićem dobila je dimenziju više u napadu, posebno iz prekida postala je dodatno opasna na visoke lopte, ubačaje s boka.

Iankov i Dantas pokazali su da kreacijom, driblingom i dalekometnom paljbom definitivno mogu stvoriti problem svakom protivniku, ali i da će im trebati još malo vremena dok formom ne dođu na razinu kojom će moći zadovoljiti sve trenerske zahtjeve Radomira Đalovića. U oba smjera!

Husić je neupitna kvaliteta na stoperu, Sijarić zasad demonstrira brzinu i očekivanu impresioniranost ulaskom u višu nogometnu kategoriju od treće njemačke lige. Lasickas je više »wing-back« nego klasični branič. Pa zašto npr. on i Oreč ne bi alterniranjem po desnoj strani tvorili duet na tragu onoga što su brzinom, silinom i moći ponavljanja svojedobno radili Ristovski i Vešović? Ndockyt je, kao i cijela momčad, djelovao rezerviranije, zapravo umornije nego četiri dana ranije.

Dvije utakmice

Igralo se dva puta po sat vremena, korišteno je 25 igrača. Klasična pripremna utakmica u kojoj se napravio korak više u lovu na natjecateljski ritam. Vratio se majstor Fruk. I treba ga maksimalno iskoristiti prije nego ga zakoni nogometnog tržišta za koji tjedan odvedu na neku destinaciju na kojoj će zarađivati desetak puta više (ili i više od toga) nego u SuperSport HNL-u.

U nedjelju se igraju dvije utakmice, pričuve od 11 sati protiv ljubljanskog Brava, pretpostavljeni starteri od 17 protiv turskog Göztepea.

Poslije druge utakmice slijedi večera pa povratak na Rujevicu. Dan-dva odmora i onda završna glazura prije Lige prvaka 22. srpnja na Rujevici. Posve dovoljno vremena da Đalović i i suradnici riješe sve dvojbe vezano uz startnih 11 koji će istrčati protiv Ludogoreca ili Dinama iz Minska. Bugari su ipak vjerojatniji protivnik.

Momčad još nije kompletirana, u procesu je dovođenje još jednog zadnjeg veznog i jednog krila, ali i ovakva je, posebno dok su Fruk, Radeljić i Janković još u kadru, posve dovoljno jaka i s dovoljno širokim sastavom u sezonu krene s klasično riječkim, pobjedničkim i fajterskim stavom.

Znali smo da je ovo ljeto brojnih igračkih migracija. Na struci je da novi »miks« posloži na najbolji mogući način pa time isprovocira sreću. Da se lopta od vratnice ne odbije u gol-aut kao ona Smolčićeva protiv Dinama, nego završi u protivničkoj mreži.

Rijeka je jaka. Nakon što odigra još jednu jaku pripremnu utakmicu pa se onda odmori i sto posto posveti konkretnom protivniku to će, ne sumnjamo, demonstrirati i u utorak 22. srpnja pred punom Rujevicom!