RIJEKA Iako su ligaški rezultati posljednjih sezona malo »vijugavi«, Rijeka i dalje igra Europu. To je konstanta ere Damira Miškovića, koja traje od sezone 2013./14. Bijeli će uskoro jedanaesti put u nizu okusiti euroscenu, točnije, drugi put igrat će u kvalifikacijama Konferencijske lige, koja je zaživjela tek prošle godine, a naslov je osvojila Roma, koja je nedavno ostala praznih ruku u dvoboju za pehar Europske lige. U domaćim okvirima, izuzev Dinama, Konferencijska liga hrvatskim klubovima nije samo svojevrsna »utjeha«, već i prigoda da se promoviraju, u euro izlog stave svoje eksponate, ali prije svega, i da zarade.

U vremenu kad je klub s Rujevice prijašnju godinu završio s pet milijuna eura u minusu, a kad mu za godišnji budžet treba oko deset milijuna, ranije 12, sam plasman u skupinu Konferencijske lige bio bi gotovo ravan »bingu«. On bi Bijelima donio gotovo tri milijuna eura, uz zaradu od 1,6 milijuna za prolazak drugog i trećega pretkola, kao i prolazaka u play-offu. Kada bi se klub domogao skupine, u šest utakmica sve je moguće. Jedna pobjeda vrednuje se s 500 tisuća eura, remi sa 166 tisuća, prvo mjesto u skupini sa 650, drugo s 325 tisuća eura. S novčane strane pregršt motiva, ali i potrebne financijske injekcije. Europa, pa makar i kroz Konferencijsku ligu, donosi sve, novac i najbolju promociju igrača.

Rijeka je doživjela najturbulentniju sezonu zadnjega desetljeća, ali se vratila. Učinjen je istinski podvig pod vodstvom trenera Sergeja Jakirovića, a klub je osigurao itekako važan kontinuitet. Prema UEFA-inim koeficijentima, Rijeka je drugi hrvatski klub (11.500), Dinamo prvi (55.000), Hajduk treći (9.000), a Osijek četvrti (8.000). Bijeli će u ždrijebu drugoga pretkola biti nositelji, a prve utakmice igraju se 27. srpnja, uzvrati 3. kolovoza. Jako je velik broj klubova, odnosno potencijalnih suparnika, s kojima bi Riječani mogli krenuti u novu europsku epizodu. Prođu li drugo pretkolo, treće se igra 10. i 17. kolovoza, a ždrijeb posljednjega kvalifikacijskoga kola, odnosno »play-offa«, bit će 7. rujna.

Legendarni Stuttgart

Rijeka i Europa posljednjeg su desetljeća išli »ruku pod ruku«, često s velikim pobjedama, zapaženim uspjesima, ali i neočekivanim posrtajima. Bijeli su četiri puta u tom razoblju igrali u skupinama Europske lige, s time da su u sezoni 2017./18. do skupine došli nakon kvalifikacija Lige prvaka, kada su u »play-offu« ispali od Olympiakosa (1:2, 0:1). Prije toga, Rijeka je u pretkolima prošla New Saints i Red Bull Salzburg. U skupini su Riječani potom zauzeli treće mjesto iza Milana i AEK-a, a ispred Austrije Beč. No, ostale su upamćene pobjede nad Milanom (2:0), Grcima (2:1) i Austrijancima (4:1).

Za sjajan početak novije riječke europske priče treba se vratiti u kolovoz 2013. godine, dakle točno prije deset godina i u tu divnu noć u Stuttgartu. Goran Mujanović zabio je pogodak života u 93. minuti za 2:2 i sačuvanu prednost iz prve utakmice (2:1) te doveo dvije tisuće riječkih navijača u delirij na Mercedes Benz Areni. Bio je to najveći uspjeh Bijelih u Europi, natjecateljski veći i od legendarne pobjede nad Real Madridom na Kantridi 1984. godine (3:1). Rijeka je tako prošla u šesnaestinu finala, igrala s Betisom, Lyonom i Vitorijom Guimaraes, u jakoj skupini doživjela dva poraza uz zapažena četiri remija.

U sezoni 2014./15. nakon izbacivanja Ferencvaroša, Vikingura i Šerifa u pretkolima opet je u zapaženoj izvedbi izborena skupina, a s njom i pomalo već »opjevani« ogledi sa Sevillom, Feyenoordom i Standard Liegeom. Svladan je tada Feyenoord (3:1), sada aktualni prvak Nizozemske, te Standard (2:0), remiziralo se sa Sevillom (2:2). Momčad je igrala vrhunski i bila do kraja u igri za plasman u nokaut-fazu. Te dvije europske sezone pod vodstvom Matjaža Keka ponajviše su ostale u najboljim uspomenama igrača i navijača Rijeke.

No, uslijedile su dvije godine i dva poprilično teška posrtaja na eurosceni. Prvo je 2015. godine Aberdeeen (0:3, 2:2) lakše od očekivanog eliminirao Kekov sastav. Ništa bolje nije bilo niti godinu kasnije, kada je Istanbul Basaksehir bio bolji nakon dva remija (2:2, 0:0), uz toliko važan gol u gostima.

Kupovna (ne)moć

Nakon povijesnog naslova i kvalitetne prezentacije u Europi, posebno bolna ostala je 2018. godina. Riječani su odmah ispali u trećem pretkolu, nakon dobrog rezultata u gostima (1:1) protiv Sarpsborga i šoka na Rujevici (0:1). Godinu dana kasnije, Rijeka je uzvratila Aberdeenu i prošla s dva puta po 2:0, no zapela je u četvrtom pretkolu protiv Genta (2:1, 1:1) dok je momčad vodio Igor Bišćan.

Nakon tri skupine izborene s Kekom, Bijeli su napravili još jedan podvig, ovoga puta pod vodstvom Simona Rožmana, iako nije krenulo obećavajuće. Godine 2020. momčad je na »jedvite jade« prošla autsajdera Kolos u produžetku na Rujevici (2:0), kada se igrala samo jedna utakmica. Senzacionalno je bilo i u jednoj utakmici »play-offa« kod favorita u Kopenhagenu (1:0) kad je spretnim i sretnim autogolom domaćina Rijeka završila u skupini s Napolijem, Real Sociedadom (2:2) i AZ Alkmaarom (2:1) gdje je također skrenula pozornost na sebe.

Prošla godina vezana je za premijeru u Konferencijskoj ligi u kojoj je također dobro krenulo. Eliminiralni su Gzira United, Hibernian i PAOK, ali je Djurgardens ipak bio prevelika prepreka (1:2, 0:2).

Rijeka je u Europi itekako imala svoje dane ponosa i slave, ali uz pad kupovne moći posljednjih godina evidentno je da je sve teže konkurirati i klubovima iz »slabijih« liga i u Konferencijskoj ligi. S obzirom da je Hrvatska 19. na UEFA-inoj ljestvici, nema niti jednog predstavnika u Europskoj te tri u Konferencijskoj ligi. A ona je u ovome trenutku itekako izazovna za klubove poput Rijeke. Ako se momčad dodatno pojača i uz malo sreće u ždrijebu, može se izboriti toliko željena skupina. A onda nije nemoguće i proljeće u Europi.