RIJEKA Nogometa srijeda vodi u srce Katalonije, loptačka pozornica jednog od najvećih klubova svijeta u prvoj utakmici drugog polufinala Lige prvaka očekuje još jednu veliku večer i šlager, svojevrsni klasik elitnog nogometnog nadmetanja. Nadmetanje je to velikana kao što su domaća institucija Barcelona i ona lombardijska Inter, klubovi s pedigreom koji sveukupno imaju čak 26 polufinala i osam naslova prvaka Europe.

Druga pjesma je činjenica da od dva velika “ovna na brvnu” onaj domaći odiše takvom snagom da bilo itekakvo iznenađenje da gostujućeg ne sruši posljednjeg travanjskog dana kako bi koncem svibnja zaigrao u minhenskom finalu najelitnieg svjetskog klupskog natjecanja. Sam dolazak u Barcelonu čovjeka impresionira, prolazeći kroz trofejnu salu slavnog kluba fotografije ga podsjećaju kakve su sve svjetske loptačke veličine nosile Barcin dres, ali sada “neki novi klinci” čine sve kako bi bili njihovi što uspješniji nasljednici.

Spomen nezaustavljivog poljskog stroja za golove, starog dobrog Lewandowskog koji zbog ozljeda mišića gotovo sigurno propušta susret, potom Raphine, nogometnog Mozarta Yamaala, uostalom i bivšeg Dinamovca Olma navijačima odmah popravlja raspoloženje. Također i pomisao na brojne Barcine uspješne pohode tijekom ovog kilometarski dugog putovanja sezonom u kojem su ostvareni toliki uspješni usponi.

Barca je na čelu LaLige čemu je pridodala već svoj 32. Kup kralja u maratonskom finalu s Realom u danima kada je riječ kriza najčešće spominjana u taboru Interista, tri puta zaredom poraženih, momčadi koja je poslije poraza od Bologne i Rome čelo Serie A prepustila Napoliju. Dodatna sol na ove rane Crno-plavih je i eliminacija u talijanskom Kupu od vječnog rivala Milana.

Utopija i senzacija

Portugal i Španjolsku zahvatio je iznenadni “black out”, no Barcine zvijezde su zasjale neposredno prije njega za slavlje navijača u netom šokantnom El Clasicu u kojem je Ferran Torres pogodio za produžetke, a onda je Jules Kounde zabio za osvajanje jednog od tolikih klupskih trofeja.

Kvaliteta igrača i trenutna forma glasno govore u prilog domaćinima, utopijski djeluje spominjanje 2010. godine kada su Milanezi istina izgubili na Camp Nouu, ali su se u tom polufinalu ipak probili u završnicu u kojoj su u srazu s Bayernom postali kontinentalni prvaci. No, od tada je jako puno vode proteklo ispod mosta na Rječini, ponavljanje slične epizode nakon dugog desetljeća i pol odjeknulo bi kao bombastičnja senzacija. Naravno da je ne očekuju niti navijači niti sam domaći klub koji im kao na švedskom stolu učestalo nudi najprobranije poslastice. Nisu zaboravili još jednu pobjedu nad najomraženijim rivalom kao što je Real, a sada im se već s Interom spremaju servirati plasman u finale Lige prvaka. U koru dobro raspoloženih začuo se glas i legendarnog predsjednika Joana Laporte koji isprva nije baš bio za dovođenje trenera Hansija Flicka, očito su ga sada igre i rezultati toliko uvjerili za konstataciju “to to”, toliko da je uoči utakmice najavio produženje ugovora sa njemačkim strategom za još jednu godinu.

– On je idealan profil za nas – rekao je o treneru Laporta za El Mundo Deportivo. Neslužbeno, nedostaju samo detalji za konačni dogovor i potpis, sve to ionako će se objaviti na koncu sezone, sada je vrijeme koncentracije na momčad rastrgnutu na igranje na različitim frontovima. – Imamo Flicka za ovu sezonu i onu iduću i radimo ono što trebamo da bismo ga imali za buduće razdoblje – dodaje Laporta.

Vatra i laici

U taboru Interista ne stignu jednostavno raspravljati o treneru suočeni sa izdanjima momčadi koja je za razliku od prirodnih pojava, jesenas cvala, a sada je kao uvela ruža iz nastupa u nastup. Simone Inzaghi, suočen sa umorom, velikim padom forme ili pak ozljedama tolikih važnih igrača nastoji “kemijati” sastav koji jednostavno više nema sjaja, nekako kombinira kako god zna i može, prisiljen je “vaditi kestenje iz vatre” i naravno, cikliči se i opeći. Da mu nešto slično jako prijeti i ovog puta kada se njegova momčad igra s vatrom u Barceloni, jasno je i najvećim laicima.

Postava će biti kompletnija od one koju je matirala Roma za reprezentativnog braniča Bastonija i armenskog vezistu Mkhitaryana, koja će zaigrati večeras. Bastoni je bio drugi, a Armenac četvrti od najkorištenijih Interista u sezoni pa cinici vele kako je jako dobro došlo to njihovo neigranje kako bi koliko-toliko osvježeni istrčali večeras. Druga ključna imena kao što su Lautaro Martinez, Calhanoglu ili pak Barella nisu dobila mogućnost takvog “time outa”, ali trener se nada da će oni svojim iskustvom, borbenošću i mentalnom čvrstinom biti pravi vođe gostiju na tako izazovnom nadmetanju.

Takav odnos prema igri bio je zaštitni Interov znak ove sezone u Ligi prvaka, borbenošću, “organizacijom ka’ urica” želi se nekako zaustaviti talentirane, maštovite Flickove zvijezde. Ostaju dvojbe oko sastava, Dimarco, koji na lijevom boku nije ni sjena momka koji je blistao u prvom dijelu sezone mogao bi biti zamijenjen s Carlosom Augustom na prostoru na kojem čuda izvodi Lamine Yamal. Nizozemac Dumfries je s Romom korišten u posljednjih pola sata nastavka, francuski napadač nije igrao, ali se oporavio da može nastupiti.

– Inter ima veliki karakter. Mi se ne predajemo, s osobnošću smo, srcem i glavom dokazali smo da možemo činiti velike stvari – kaže vođa momčadi Lautaro Martinez.