Igor Kralj/PIXSELL
Sada trebam što prije zaboraviti prve dvije serije. Moram dati sve od sebe, ne tako loše otvoriti, ali dobro završiti. Prvi cilj sam ispunila – kaže Sara, koja se u finale plasirala hrvatskim rekordom od 64,30 metara
Trener Andrej Hajnšek opet je imao pravo. Sara Kolak je definitivno »Kinder surprise«, kako ju je nazvao uoči nastupa na srpanjskom Europskom prvenstvu u Amsterdamu na kojem je ostvarila najveći uspjeh karijere osvojivši brončano odličje u bacanju koplja hicem od 63,50 metara. Jučer je u svojoj premijeri na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru išla korak dalje, njezino se koplje u trećem, posljednjem pokušaju kvalifikacija zaustavilo na 64,30 metara, čime je četvrti put ove sezone popravila svoj i najbolji hrvatski rezultat, ali i ostvarila plasman u finale, što je na rasporedu u noći s četvrtka na petak u 2.10 sati.
– Moja želja je bio finale, ovo je kruna sezone. Uoči posljednjeg hica stalno sam si ponavljala da još ne želim ići kući. I ne idem – rekla je Sara Kolak, prva atletičarka »Kvarnera« u finalu Olimpijskih igara, koja je nakon hitaca od 55,68 i 55,86 metara uoči posljednjega pokušaja bila na 15. poziciji u svojoj kvalifikacijskoj skupini. Što znači, daleko od plasmana u finale. A onda je pokazala koliko vrijedi. Normu od 63 metra prebacila je za 1,30 metara i trećim se rezultatom plasirala u nadmetanje 12 najboljih kopljašica na Globusu. Bolje od 21-godišnje bacačice riječkoga »Kvarnera« bile su tek Poljakinja Maria Andrejczyk sa 67,11 metara te svjetska rekorderka i dvostruka olimpijska pobjednica, Čehinja Barbora Špotakova (64,65).
Blanka Vlašić i Ana Šimić danas će odraditi prvi nastup u Riju, od 15 sati predstoje im kvalifikacije skoka uvis. Blanka Vlašić je u 2016. godini imala tek jedan nastup, onaj na dvoranskom mitingu u Splitu krajem siječnja nakon kojeg je zbog operacije Ahilove tetive desne noge morala otkazati nastup na Svjetskom prvenstvu u Portlandu. Što znači da je u Rio stigla bez ijedne provjere. Ana Šimić je prije dvije godine na EP-u u Zürichu ostvarila uspjeh karijere osvojivši broncu s osobnim rekordom od 199 centimetara, ove joj je sezone najbolji rezultat 196 centimetara iz Bühla. Norma za finale iznosi 194 centimetra.
Filip Mihaljević i Stipe Žunić također će danas pokušati izboriti finale, kvalifikacije bacanja kugle zakazane su za 14.55 sati, norma za finale iznosi 20,65 metara. Žunićev osobni rekord je hitac iz Züricha 2014. godine od 20,68 metara, a najbolji rezultat ove sezone pet mu je centimetara kraći od norme. Mihaljevićeva se pak kugla u lipnju u Eugeneu zaustavila na njegovom osobnom rekordu od 20,71 metara.
Sara Kolak četvrta je atletičarka »Kvarnera« na Olimpijskim igrama nakon Luciana Sušnja, Vere Begić i Nedžada Mulabegovića. Sušanj je u Montrealu 1976. godine zauzeo šesto mjesto na 800 metara (1:45.75), Vera Begić je zapela u kvalifikacijama bacanja diska u Ateni 2004. (57,31) i Pekingu 2008. godine (58,50), a Nedžad Mulabegović u kvalifikacijama bacanja kugle u Pekingu 2008. godine (19,35).
Pletenica
– Sada trebam što prije zaboraviti prve dvije serije i fokusirati se na finale. Moram dati sve od sebe, ne tako loše otvoriti, ali dobro završiti. Prvi cilj sam ispunila, to je plasman u finale, drugi je ući među prvih osam – dodala je Sara Kolak, koja će ovu sezonu definitivno još dugo pamtiti. A prije šest mjeseci imala je samo jednu želju. Vratiti se natjecanjima nakon 15-mjesečne pauze zbog operacije ramena krajem 2014. godine. Ne samo da se uspjela vratiti, već je na prvom povratničkom natjecanju, Otvorenom prvenstvu Slovenije u Ptuju krajem veljače, hicem od 60,24 metara za 2,45 metra popravila svoj državni rekord iz Rietija 2013. godine i osigurala mjesto među putnicima na Europsko prvenstvo u Amsterdam. Tjedan dana kasnije u Splitu je hicem od 62,75 metara opet popravila državni rekord, ali i za 75 centimetara prebacila normu za Olimpijske igre u Rio de Janeiru.
– Uoči sezone smo pričali o ciljevima, najvažnije je bilo osigurati nastup na Europskom prvenstvu. Rio nam se činio tako daleko da o njemu nismo htjeli naglas razmišljati. A onda mi se u Splitu ispunio san. Norma za Olimpijske igre.
Uoči amsterdamskog finala Sandra Perković joj je za sreću isplela pletenicu, isto je napravila i uoči jučerašnjih kvalifikacija. Prijateljica i jedna od najvećih Sarinih navijačica. Koja joj je nebrojeno puta pomogla. Prije tri joj je godine darovala koplje Nordic carbon na kojem je pisalo Sara Kolak. Jučer joj je posvetila svoje drugo olimpijsko zlato. Kakva čast!
– Sandra me na Hanžeku nazvala i rekla da dođem jer ima jednu sitnicu za mene. Vidjela sam da ima golemu futrolu za koplje, ali se niti u snu nisam nadala da je unutra i koplje. Bila sam u šoku, nisam mogla vjerovati da se to događa! Ajme, od sreće sam trčala s kopljem do petoga kata. Sandra je znala za moju situaciju i nedostatak koplja, ali se zaista nisam nadala da će mi ga darovati. Napravila mi je ono što većina ljudi nikada ne bi napravila. Nikada joj se neću moći dovoljno zahvaliti. Najbolja je na svijetu, ne samo kada baca već i kao čovjek – rekla je Sara Kolak u rujnu 2013. godine.
Rekordi
Godinu dana ranije je kao 16-godišnjakinja stigla u Rijeku kako bi trenirala s Peterom Kurtovićem. Odmah je pokazala svoj potencijal popravivši u trima navratima juniorski državni rekord, ali i prvi put u karijeri postala seniorska rekorderka. I to na juniorskom Prvenstvu Hrvatske u Varaždinu u srpnju 2013. godine kada je hicem od 56,80 metara iz druge serije za 30 centimetara popravila seniorski državni rekord Ivane Vuković iz 2007. godine. Uskoro je stigla i prva medalja s velikih natjecanja, bronca s Europskog juniorskog prvenstva u Rietiju 2013. godine i drugi seniorski rekord (57,79). Sara Kolak i iduće je sezone nastavila osvajati odličja, na otvaranju sezone odmah se okitila broncom na Europskom zimskom bacačkom kupu (u-23) u Leiriji (57,79), za što je stigla i nagrada. Poziv na Dijamantnu ligu u Dohi na kojoj je zauzela deveto mjesto (53,10). Uoči najvažnijeg ispita sezone, Svjetskog juniorskog prvenstva u Eugeneu, prekinula je suradnju s Peterom Kurtovićem i po završetku Prve riječke hrvatske gimnazije preselila u Celje kako bi trenirala pod paskom Andreja Hajnšeka zajedno sa slovenskom olimpijkom Martinom Ratej, koja joj je velika podrška. Trenera s kojim je prvo osvojila svjetsku juniorsku broncu (55,74), ispunila normu za Europsko prvenstvo u Zürichu (21. mjesto u kvalifikacijama, 52,51), a onda napokon krajem 2014. godine odlučila riješiti probleme s ramenom koji su je dugo mučili.
Od 27. veljače ove godine i Ptuja živi sezonu snova. U kojoj je postala prva Hrvatica koja je koplje prebacila preko čarobne granice od 60 metara. Sezone u kojoj su svi njezini snovi postali java.
Uvijek treba imati cilj i uvijek treba gristi. Moto je to Sare Kolak, koja definitivno grize. I grist će u finalu u kojem će se drugi put u mjesec dana nakon EP-a u Amsterdamu naći s velikom Špotakovom, aktualnom europskom prvakinjom Tatjanom Haladovič, srebrnom s EP-a Lidom Stahl… I opet pokazati koliko vrijedi.
