RIJEKA Nije se dogodila pobjeda nad Slaven Belupom, razvlači se slučaj Janković, Fruk još ne igra, a nije ni ostvario izlazni transfer. S druge strane Rijeka ima seriju od deset utakmica bez poraza, pokazuje karakter prvaka i zajedništvo, ima punu podršku navijača.

O aktualnom stanju na Rujevici govori sjajni 24-godišnji desni bočni i prvi klupski asistent, igrač koji ne oscilira nego je sve bolji iz utakmice u utakmicu… Riječki Dubrovčanin, Ante Oreč.

Kakva je atmosfera u svlačionici i na treningu?

– Odlična. Nije fraza nego činjenica. Nema nikakve nervoze kod nas igrača, treniramo i radujemo se svakoj sljedećoj utakmici. Posebno zato jer nakon dugo vremena imamo cijeli tjedan za uigravanje i pripremu. Dobro nam je to došlo. Atmosfera je super – kaže Ante.

Što vam govore menadžer i klupski direktori, jeste li i vi među onima koji bi već ove zime mogli otići za dobru odštetu i daleko veći ugovor u inozemstvo?

– Najiskrenije, uopće ne razmišljam puno o tome. Igrač sam Rijeke, ponosan sam na to i fokusiran na izazove s Rijekom. A sve drugo… Ako što bude, bit će. Ako ne, isto odlično.

Trenira li Toni Fruk s vama ili je još u posebnom programu?

– Ma Fruk je s nama stalno, konstantno, samo radi po malo prilagođenom programu. Tako da… Ja čak vjerujem da će biti s nama u Osijeku.

Što se dogodilo protiv Slaven Belupa? Dva tako različita lica, apsurdna okolnost da ste bili bolji s igračem manje nego 11 na 11.

– Da vam budem iskren, ne znam ni sam. Rano primljeni gol sigurno nas je malo poremetio pa smo postali nervozni u prvom poluvremenu, htjeli smo odmah nadoknaditi zaostatak, ali nije nas išlo. No znali smo da smo bolji. I u nastavku smo krenuli po sve. Rizik, da, ali nemaš što čekati. Izgubiš li 0:1 ili 0:2 zapravo je svejedno. Tako da smo krenuli hrabrije i na kraju uzeli bar taj jedan bod. Nije drama, može se dogoditi i rani gol i crveni karton, ali na kraju smo ipak bili razočarani jer mi smo Rijeka i jedino što smatramo uspjehom su pobjede. Bili smo puni motiva pogotovo nakon pobjede kod Istre. No pokazali smo pravi mentalitet karakter i gard prvaka. Napadali i s igračem manje išli po pobjedu. Dakle, nismo pobijedili, ali itekako ima i pozitive koja se može izvući iz tog remija.

Starosjedioci i prinove

Došla su petorica novih igrača, početak je drugog dijela sezone. Možda vam opet trebaju dvije-tri utakmice da uhvatite puni zalet?

– A sigurno je da novim igračima treba bar malo vremena da se prilagode na nas starosjedioce, na trenerove zahtjeve. Osim toga, ove pripreme su stvarno bile jedne od najkraćih, tako da ti dečki nisu dobili ona uobičajena tri, četiri tjedna da upoznaju grad, klub i nas suigrače. Dakle svi se mi još upoznajemo između sebe, kao ljudi. Pa je normalno da se kroz utakmice upoznajemo i uigravamo na terenu.

Osijek, bivši trener Sopić… Njima su leđa uz zid, ne mogu biti niže nego što jesu. A riječka javnost očekuje pobjedu. Jako opasno gostovanje?

– Mi smo Rijeka i bez obzira na protivnika te okolnosti u kojima nas suparnik dočekuje jedini cilj su tri boda. Isto bi bilo i da su Osječani na vrhu ljestvice. Normalno da nam neće biti lako, ali studiozno se priprema to gostovanje kao meč kojim ćemo se vratiti na pobjedničke staze. Jer… Mi vjerujemo da možemo stići ove ispred nas.

Nema tu puno filozofije. Moramo vjerovati u sebe, trenera i klub. Bitni su samopouzdanje i mirnoća. Znamo da imamo kvalitetu, da smo dobra ekipa i da kad svi guramo prema istom cilju, pobjede će doći. Samo se moramo smiriti i vratiti fokus i bit će ponovo sve kako treba.

Navijači čudo

Kakav su dojam ostavili novi igrači?

– Stvarno su svi odmah pokazali kvalitetu, baš smo to komentirali. Svi smo dojma kako smo dobili pet pojačanja i sa svakom novom utakmicom bit će bolji i oni individualno i mi kao momčad. Rijeka želi i može ući u seriju pobjeda, neovisno pričamo li o HNL-u, Kupu ili Europi.

Vi ne oscilirate. Otkad ste se oporavili od one ozljede odmah po dolasku, držite jako visoku razinu. Svejedno je li pauza kratka ili duga, samo ste nastavili na istoj razini. I u Puli i protiv Belupa. Posebno je protiv Belupa ona akcija s Ndockytom i gol za 1:1 bila sjajna.

– Hvala na komplimentima, ali ključ je uvijek u cijeloj momčadi. Svaki pojedinac ovisi o ekipi. Kad je cijela Rijeka dobra, onda je i svaki pojedinac dobar. Uvijek će kod nas neki pojedinac iskočiti.

Ne znamo kako računaju drugi, ali za nas je i izboreni 11-erac pretvoren u pogodak – asistencija. I po toj statistici imate sedam asistencija, jednu više i od virtuoza Dantasa. A igrate beka.

– Krenulo me ove godine sa asistencijama, ali opet… Sve je to do cijele ekipe i načina na koji igramo. Jer kad trener očekuje više od bekova u igri prema naprijed normalno da je lakše otići visoko asistirati, zabijati golove, pomagati napadačima… A ovaj trener to i dozvoljava i traži, sad igramo ofenzivniji tip nogometa. Meni je osobno to sjajno, uživam u toj slobodi da odem naprijed, stvorim višak po desnoj strani, asistiram…Još uz ovakvu navijačku i podršku cijele javnosti…

Možda nisu najbrojniji, ali riječki navijači zaista jesu najpozitivniji. Neovisno o onome što pokazuje semafor, zvižduci vlastitoj momčadi su gotovo pa totalna nepoznanica za nogometaše Rijeke.

– Ma naši navijači su čudo. Kad se sjetim prošle godine, dva trofeja u igri, mi izgubimo tri zaredom, odlazimo pred njih tužni, razočarani, spuštenih ramena i pogleda uprtih u pod, a s tribina zagrmi “Šampioni”! I kad smo lošije ušli u ovu sezonu, opet isto. Opet bez negative nego i s tribina i u onim usputnim ćakulama čuješ samo “Dobro je, ‘ajmo dečki, samo se borite, bit će sve super, vjerujemo u vas”… To je nevjerojatno, ne znam ima li to ijedan klub osim Rijeke.

Znam da će isto biti i u nedjelju u Osijeku. I zbog toga osjećamo ogromnu zahvalnost i samopouzdanje. Mi bez tih ljudi ne možemo, oni su naša snaga možda i više nego što su sami svjesni. Sve je to ta ista priča puna pozitive i povezanosti.

Baš me briga hoće li nekome zvučati patetično, ali kako god se osjeća ta navijačka podrška ekipi tako je i u klubu ista atmosfera pa svaki novi igrač koji dođe u Rijeku odmah osjeti kako je postao ne samo dio kluba nego i dio jedne obitelji.

Zna da je ogroman broj ljudi tu za njega, što god mu trebalo. Velika je naša Rijeka! Zato i jesmo prvaci – zaključuje Ante Oreč.

Veliki borac, vrhunski bek. “Gospar” kojeg Kvarner obožava.