RIJEKA Ante Nazor prošlog ljeta sjeo je na klupu Kvarnera u pozitivnom ozračju nakon što se klub poslije sedam godina vratio u Premijer ligu, ali i sigurno s velikim teretom na leđima. Od splitskog se stratega ipak očekivao solidan rezultat. Na kraju krajeva, uprava se i odlučila zahvaliti Branimiru Paviću, treneru zaslužnom za vraćanje riječkih košarkaša ondje gdje im je i mjesto, da bi mjesto ustupila iskusnijem trenerskom imenu.

Nazor je u svojoj karijeri vodio tri hrvatska ABA ligaša, Split, Zadar i Cibonu, a ove je sezone s Kvarnerom pobijedio barem jednom svaku od te tri momčadi. Cibonu je pobijedio dva puta, jednom u četvrtfinalnoj seriji, koja je ipak zaključena slavljem Vukova u majstorici (99:63).

Na kraju je to preuvjerljiv poraz i posrtaj za ekipu koja je tijekom sezone nosila status najugodnijeg iznenađenja FAVBET Premijer lige. No, kada se uzme u obzir da je riječki klub ove godine tek ušao u najviši rang nakon dugih sedam godina, rezultat 1:2 u četvrtfinalu s ABA ligašem ne bi trebao predstavljati razočaranje. Emocije su definitivno podijeljene…

– Kada promašuješ čiste situacije, bili to otvoreni šutevi, penali ili ziceri, to znači da nisi bio dovoljno koncentriran. A kada ti protivnik skače u napadu, to znači da nisi dovoljno borben. Bez te dvije stvari nismo uspjeli otvoriti vrata onome što znamo, a to je naš talent koji je neosporan i koji smo pokazali u drugoj četvrtfinalnoj utakmici. Kroz ovu utakmicu se čak može napraviti rezime sezone. A to je – »rollercoaster«. Nedostajalo nam je ono što inače krasi ekipu s mora koja se susreće s ekipom s kontinenta, a neka drugi presude što je to. Ja ću to ostaviti između redaka – kaže trener Kvarnera Ante Nazor i dodaje:

– S druge strane, kontinuitet i konstanta su u sportu nešto najvažnije, a to nismo imali cijelu sezonu. Sad ispada da smo bolje igrali prvu utakmicu protiv Cibone u prvom dijelu prvenstva, a praktički s drugom postavom, nego sada na kraju sezone kada smo trebali biti najbolji. To govori da smo ipak ekipa koja je dosta oscilirala. Više puta smo pobijedili Cibonu nego Vrijednosnice i to dovoljno govori o nama.

Isti problemi

Očigledno je majstorica i mogućnost igranja polufinala mentalno utjecala na igrače i dovela do straha i pritiska?

– Osjećalo se to pa da se sada ne vraćamo na onu rečenicu od malo prije.

Peto mjesto u osnovnom dijelu prvenstva, u kojem ste imali isti omjer pobjeda i poraza kao četvrtoplasirana Cibona, te na kraju 1:2 u četvrtfinalnoj seriji, ipak predstavljaju vrlo dobar rezultat s obzirom na to da je cilj kluba bio tek stabilizacija u ligi. Koliko ste vi zadovoljni ostvarenim i biste li išta mijenjali?

– Sigurno bih dosta toga mijenjao. Prvenstveno krećem od svojih pogrešaka, kojih je bilo od samog starta. Mogao bih napisati knjigu o svojim pogreškama. Košarka je igra pogrešaka. Griješili smo i moji igrači i ja, a pitanje je kako učimo iz tih pogrešaka i kako ćemo postaviti pravila igre za sljedeću sezonu, od selekcije do pravila ponašanja, intenziteta rada. To nam je jedna velika škola. Kada sagledam gdje je klub bio, mogu biti zadovoljan. Kada vidim projekciju budućnosti i gdje klub treba biti, sigurno sam razočaran.

Jeste li mogli više u Kupu u kojem niste izborili Final Eight nakon poraza od Cedevite Junior na svojem terenu?

– U toj utakmici imali smo iste probleme, kao i u posljednjoj protiv Cibone. Cedevita nas je nadskakala i to je problem koji se nameće tijekom cijele sezone. Kontrola skoka i kvalitetna obrana. Čak u ovoj pretposljednjoj utakmici, gdje smo pobijedili Cibonu, protivnik nas je nadskakao. Ali opet moram naglasiti, nismo niti bili favoriti protiv Cedevite, koja je isto sastavila ozbiljan roster, a liga je bila dosta izjednačena. Smetaju me jedino konstanta i kontinuitet koje nismo imali, a koji su zaista jedino mjerilo u sportu.

Ova sezona ujedno je označila vaš povratak u prvi rang hrvatske košarke nakon sezone 2018./2019. kada ste vodili Zadar. Koliko je domaće prvenstvo, odnosno rad i kvaliteta klubova, napredovalo u odnosu na prije šest godina?

– Liga se dosta izjednačila. Kako se kod nas u Dalmaciji kaže: »Sve je u pet deka«. Trendovi se mijenjaju, a Alkar je najbolji primjer kako podići intenzitet rada i ubrzati igru. On se profilirao u jako ozbiljnu momčad. Igrali su puno bolje nego što im diktira snaga rostera, a Cedevita je, primjerice, igrala lošije. Do naše utakmice Osijek je bio živ klub, pobijedio nas je dva puta i došao tražiti i treću pobjedu.

Mi smo odgovorili kako treba i tada se klub praktički ugasio. Ali dotad je bio živ klub, dok smo mi nekoliko puta visili o niti, doživjeli neke sramotne poraze, kao i sada u zadnjoj utakmici protiv Cibone. Da ne spominjem sramotan poraz u Sinju, Zaboku i od Osijeka na svojem terenu…

Sve je u pet deka, za razliku od prije, kada je i Cibona bila kvalitetnija. Razlika ABA ligaša i ostalih klubova je tada bila dosta izraženija. Nadam se da je to putokaz za cijelu ligu da se ide naprijed. Treba još podići razinu igre, ubrzati igru i pomladiti ligu.

Raskoš talenta

Riječka publika napokon je ove sezone mogla doživjeti i slavlja nad velikanima poput Zadra i Splita. Jesu li vam te pobjede ujedno i najdraže?

– U pobjedi protiv Splita izašli smo iz crne rupe, imali smo šest vezanih poraza i publika je bila toliko pozitivna. Tako nas je bodrila… Rekao sam tada da ovaj grad zaista zaslužuje pravog i respektabilnoga premijerligaša, a sigurno i s ambicijom da se ide izvan granica države.

I zadnja pobjeda nad Cibonom ostvarena je uz odličnu atmosferu i vidjelo se da se košarka vratila u grad. Posebno moram istaknuti i ženski dio na tribini. Možda je taj dio i najrespektabilniji kada gledamo ostale klubove i dvorane. To je ono što me raduje i što je zalog da će se napuniti i cijela dvorana.

To mi je želja za iduću godinu. Što se tiče najdražih pobjeda, Zadar kod kuće i Dinamo u gostima su mi na prvom mjestu. Pokazali smo da možemo igrati ozbiljnu obranu. Također, i dvije pobjede nad Cedevitom u gostima pokazale su raskoš našeg talenta, ali kada je zaokružena priča u obrani, to mi je nešto najdraže i zato bih istaknuo Zadar i Dinamo kao najdraže pobjede ove sezone. To je model koji bih volio slijediti.

Riječka košarkaška tradicija počiva na takvom stilu. Mora biti mlada, rastrčana i agresivna ekipa na tragu generacije s Kusom, Štembergerom, Baždarićem, Štimcem i Manceom.

Kako vam je bilo ovih godinu dana u Rijeci i imate li već planove za iduću sezonu?

– U Rijeci mi je prekrasno. Ozbiljan grad i ljudi koji se trude napraviti ozbiljan klub. Iskreno, žao mi je što nisam mogao više pomoći. Osjećam se i ja odgovornim, ali se nadam da ćemo svi biti spremni za taj iskorak. Nakon poraza od Cibone, volio bih da u prvi trening i prvu prijateljsku utakmicu sljedeće sezone uđemo ljudi i da se ovo ne ponovi. To je poruka za sve – zaključio je Ante Nazor.