Popularni glazbenik

Moja vinska avantura: Kako je bilo na svjetskoj premijeri vina s potpisom Petra Graše

Edi Prodan

Foto Ivica Tomić

Foto Ivica Tomić

Ne želim svoje prezime dati liniji proizvoda kako bi ona zbog toga bila popularnija. Ja istinski u vinima uživam i jednako tako istinski želim da budu jako dobra, da ih se cijeni i konzumira zbog njihove kvalitete. Planovi nisu mali, ovo je tek početak, kaže Grašo



Petar Grašo, jedan od najpopularnijih hrvatskih pjevača čiji su koncerti rasprodani mjesecima unaprijed, čiji je nastup u Novalji održan u adventsko vrijeme direktorica TZ-a Novalje Marina Šćiran Rizner dogovorila još prije godinu i pol dana, izvođač i autor koji posebno plijeni pažnju ženske publike i djece, po svemu sudeći značajno će proširiti svoj utjecaj. Kako se moglo vidjeti, štoviše i na nepcu doživjeti, zavoljet će ga i žestoki rokeri, baš kao i poklonici ozbiljne glazbe, ma i većina drugih. Razlog tog širenja njegove popularnosti stavit ćemo ipak u navodne znake, ali ne da bismo sugerirali suprotni smisao, već zbog toga što »Grašo« nije glazbeni proizvod nego – najnovija hrvatska linija vina.


– Od davno sam vam ja u kužini. Kako je poznato, moji su imali godinama u Splitu restoran, tako da i ne čudi što me je privukao svijet gastronomije. Kasnije se to počelo događati i s eno scenom tako da svoju dugogodišnju želju proizvodnje vina pod vlastitom etiketom polako privodim kraju, istaknuo nam je Grašo u razgovoru koji je prethodio svjetskoj restoranskoj pretpremijeri njegovih vina.


Privlačna kupaža


Točnije, moramo biti do kraja precizni i pošteni pa napisati kako smo s njegovom kupažom, klasična CMS kombinacija, cabernet-merlot-syrah, imali priliku stupiti u kontakt još u veljači kad je na šibenski Chef’s Stage fantastičnog kuhara i organizatora Rudija Štefana donio nekoliko boca svog vina. Vrlo privlačna kupaža, dozrijeva, kao i sortni merlot, od 2017. godine tako da je jasno kako bi svoju punu zrelost trebala doživjeti iduće godine.




A svjetska restoranska premijera dogodila se u – opatijskoj Bevandi. Sasvim logičan odabir jer riječ je o jednom od najpoznatijih hrvatskih restorana koji konstantnu kvalitetu drži već gotovo pola stoljeća. Baš kao i o činjenici da njegovu vinsku scenu osmišljava Klaudio Jurčić, također jedan od najupućenijih hrvatskih sommeliera. Uostalom, i sam Jurčić je vlasnik vinske linije Le Cloe 9 razvijene u koprodukciji s vinarijom Galić tako da je svojevrsno uvrštavanje i njega u Grašin »vinski tim« logičan odabir.


Grašinim vinima u čast u Bevandi je dan prije Stare godine organizirana večera koja je bila – rasprodana. Nije bila zamišljena pretjerano pretenciozno, u četiri slijeda, ali je zato pokazala smjer u kojem će se kretati »Grašina« ponuda. Prvi je na scenu stupio pjenušac »French kiss« koji je zajedno s Grašom osmislila vinarija Peršurić, istarski autoritet koji je postavio, na žalost prerano preminuli, Đordano Peršurić, jedan od najvećih hrvatskih znalaca u proizvodnji pjenušaca. Srećom, ostavio je dovoljno snažan trag u vječnosti tako da su posao sa sličnim uspjehom nastavile i njegove kćeri Ana i Katarina koje su s Grašom uspostavile jako dobru suradnju. Sam »Francuski poljubac« ide u red vrlo kompleksnih pjenušaca, moćnog tijela koje ni u kojem slučaju nije »usputno« vino već, baš kao što i naziv sugerira, pjenušac za posebne prigode. Nije ni čudno jer datira još iz 2010. godine tako da je jasno kako se s tim vintage pjenušcem dodatno želi sugerirati hrvatsku spremnost za iskorak na recentnu globalnu scenu takvih, i kod nas sve popularnijih, vina.


Foto Ivica Tomić


Foto Ivica Tomić



Najveće blago


S druge strane priče, one u kojoj su crna vina, nalazi se pak Zadruga MasVin – Maslina i vino iz Polače. I opet apsolutni autoritet svog posla, u najmanju ruku karizmatični Radoslav Bobanović. Da bismo došli do Grašinih vina s dalmatinskim potpisom, već spomenute crne kupaže ili njihovih sortnih komponenti, ipak moramo predstaviti lik i djelo MasVinovog šefa Bobanovića. Do pred početak rata radio je u Rijeci kao jedan od čelnih ljudi ondašnjeg SDK-a. No, ratna ugroza u kojoj se našla njegova rodna Polača, vraća ga u Dalmaciju. U nastojanjima pregovaranja i sprečavanja krvoprolića biva zarobljen, a nakon rata, u miru ne dopušta da branitelji zapadaju u PTSP sindrom, već zajednički kreću u pripremu hektara i hektara zemlje za sadnju loze i maslina. Zahvaljujući tome danas raspolažu s jednom od najkvalitetnijih sirovina za proizvodnju vrhunskih vina tako da ni tu Grašin odabir partnera ne čudi.


– Najveće blago koje može posjedovati neka država, uz dakako ljude, je njezina zemlja. Kad je još riječ i o klimatskim i ostalim uvjetima koji su tu kod nas u Polači, veliki je grijeh ne koristiti sve to. S Grašom surađujemo nekoliko godina i uvjereni smo kako ćemo u svemu postići željene rezultate, kako će vina »Grašo« biti jedna od najboljih u svojim kategorijama, naglasio je Bobanović.


Međunarodni karakter


Ono što pak Grašo nikako ne želi je potencijalna opasnost koja se može dogoditi upravo zbog njegove – popularnosti.


– Ne želim svoje prezime dati liniji proizvoda kako bi ona zbog toga bila popularnija. Ja istinski u vinima uživam i jednako tako istinski želim da budu jako dobra, da ih se cijeni i konzumira zbog njihove kvalitete. Planovi nisu mali, ovo je tek početak. K tome, imat ću i vina u različitim cjenovnim razredima tako da se guštanje u proizvodima oznake »Grašo« omogući većem broju ljudi. I da, naravno, da baš nitko ne bude zakinut za kvalitetu, zaključuje Grašo.


Nakon Bevande odjurio je u Mali Lošinj. Doček Nove godine na rivi. I oduševljeno mnoštvo. Jer su on i gradonačelnica Ana Kučić u čestitarskom govoru pojasnili zbog čega su jedan od prvih gradova u kojem nije bilo ponoćnog vatrometa. Pjesmom i svojim nastupima Grašo povezuje čitavu Hrvatsku, ali i inozemstvo – vrlo je popularan i u Sloveniji. Jasno je stoga kako će linja vina »Grašo« imati ne samo svehrvatski, nego i značajni međunarodni karakter.


– Kako u kuhanju gdje je moj veliki prijatelj Tomaž Kavčić, tako i u vinima imam snažne kontakte i sa slovenskom scenom. Da, proizvodit ću i vina, posebno bijela u suradnji s vinarima iz Vipave tako da se nadam jednoj jako lijepoj i zaokruženoj vinskoj listi, niski vina koja će se moći posluživati u raznim kombinacijama, zaključio je naše druženje Petar Grašo.


Ništa od »grašovine«


Enigmatski raspoloženi pratitelji Grašinog rada ustvrdili su da je on zapravo predodređen za vinara. Uzme li se naziv njegove linije »Grašo« i doda li se – vina, dolazimo do najrasprostranjenije vinove loze u Hrvatskoj, i najkonzumiranijeg vina – Graševina. Istina, koliko mu god prezime sugeriralo na to u Hrvatskoj omiljeno vino, Grašo za sada neće u proizvodnju svoje – »grašovine«.


Perfekcionizam


U Bevandi smo imali prigodu vidjeti i završne skice etiketa koje će krasiti prvu seriju Grašinih vina. Naglasak je na decentnosti, na dizajnu koji sugerira profinjenost vina, uživanje u njima. S obzirom na to da je Grašo kao i u glazbi i u »slaganju vina« perfekcionist, čini nam se kako će etikete prije odlaska u tiskaru doživjeti još neke manje korekcije. Sugestijama mu je u tome pomogao i Klaudio Jurčić s obzirom na to da su jednake »muke« i njega obuzimale kad je kreirao vlastitu, Le Cloe etiketu.