Dvadeset i osmu dodjelu glazbene nagrade Porin riječki će glazbenik Ivan Pešut pamtiti po najboljem. Sa svečanosti održane prošle subote u Zagrebu kući se vratio s čak četiri priznanja te sada u svojoj kolekciji Porina ima pet vrijednih statua. Pešut je tijekom karijere osvojio i tri strukovne nagrade Status, priznanja koje potvrđuje njegov status jednog od najistaknutijih instrumentalista – gitarista u nas.

Upravo je gitara njegov primarni instrument. Od 15. godine djeluje kao glazbeni profesionalac te kao profesionalni studijski glazbenik, autor, producent i live-performer te se može pohvaliti sudjelovanjem u brojnim domaćim i inozemnim snimljenim izdanjima te koncertima u regiji i inozemstvu.

Iznimno svestran, kreativan i produktivan, Pešut je glazbenik kojem bismo mogli postaviti tisuću pitanja. Započeli smo s Porinom, završili s neostvarenim željama i zaključili kako ćemo, s obzirom na to da uživa u novim izazovima, uskoro imati pitanja i povoda za nove razgovore.

S ovogodišnje dodjele glazbene nagrade Porin kući ste odnijeli četiri statue. Kao član gitarističkog trija 9OF3 osvojili ste Porine za Najbolji instrumentalni album i Najbolju instrumentalnu izvedbu izvan klasične i jazz glazbe te onaj za Najbolju snimku albuma, a vama je pripao i Porin za najbolji aranžman za skladbu »Boje« koju pjeva Nika Turković. Što vam znače sva ta priznanja?

– Velik je zadatak stvarati glazbu koja ima vrijednost. Nije lako stalno pomicati vlastite granice i paziti da se ne ponavljate ili da ne postanete dosadni slušateljima i kolegama. Kada vas nagradi struka i k tome još imate podršku ljubitelja glazbe i publike, onda na neki način dobijete potvrdu da sve te stvari polaze za rukom. To ne znači da bi izostanak tih nagrada značio da niste uspjeli u tome, ali ovako ipak imate neki osjećaj potvrde i priznanja.

Foto: MISLAV ŽABAROVIC

Samo dobra mjuza

Nakon dodjele našem ste novinaru na pitanje kakvi su vam planovi za dalje odgovorili: »Samo dalje proizvoditi dobru mjuzu.« Pa, što se trenutačno kuha u vašoj autorskoj radionici?

– Počeo sam pomalo stavljati na papir skladbe koje će ići na moj novi samostalni album. Opet ću zaokrenuti stvari i otići za nekim novim zvukom. Taj izričaj za mene neće biti ništa novo, ali me publika nije dosad imala često priliku upoznati s te akustične, mekše strane. Za koji dan izlazi i novi singl koji sam radio s Nikom Turković i jako me veseli pjesma »Pusti« jer je hommage 80-im godinama, a to sam zbilja htio napraviti. Nastavljam suradnju i s prijateljicom Mijom Dimšić gdje će isto biti nekih novih pjesama.

Gitaristički trio 9OF3 koji uz vas čine Bruno Kovačić i Miroslav Lesić nagrađeni je album snimio 2019. godine uz pomoć izvrsne ritam-sekcije koju čine basist Henry Radanović i bubnjar Dušan Kranjc. Možemo li se prisjetiti kako je došlo do okupljanja benda i kako je teklo stvaranje vašeg autorskog materijala?

– Vrlo smo se entuzijastično okupili jer smo imali plan napraviti album u 5 dana izolirani od svega i svih. Našli smo malu drvenu kućicu u Gorskom kotaru koju smo pretvorili u studio i snimili album. Svatko od nas je donio po 3 pjesme koju nitko drugi nije čuo do trenutka kad smo došli u kuću. Album je nastao iz te stvaralačke energije kolektiva i skoro pa djetinjeg uzbuđenja i iščekivanja što ćemo raditi sljedeći dan. Dvije godine kasnije otvaramo Porin s našim prvim singlom »Lenny Bonham« i kući odlazimo s kipićima. Pomalo luda i prekrasna priča.

S obzirom na epitete koji se inače vežu u rad svakog ponaosob, nije nikakvo iznenađenje što ste osvojili tri Porina. Je li bilo teško povezati trojicu vrsnih instrumentalista u jedan projekt?

– To je bio najlakši zadatak. Plan je nastao na jednom festivalu gdje smo bili dio orkestra. Tako se inače najčešće družimo, ali nam uvijek fali vremena za muziciranje jer uvijek imamo gust raspored. Tako smo zaključili da jednom moramo nešto napraviti za sebe. Ta ideja je pričekala do sljedećeg festivala gdje smo zaključili da nam se ideje još uvijek sviđa. Najteže je bilo shvatiti da ćemo zaista to napraviti, a potom odabrati 5 slobodnih dana u komadu, ne samo za nas, nego i za sve koji s nama moraju biti na snimanju.

Ludilo u rasporedima

Sada kada se epidemiološka situacija popravlja, možete li najaviti neke nastupe, što s grupom, što solistički, što s drugim izvođačima?

– Sada kada opet smijemo nastupati, došlo je do ludila u rasporedima. Sve se popunilo vrlo brzo, počeli su se preklapati datumi pa sad treba aktivirati sve moguće organizacijske sposobnosti. Ovog ljeta ću nastupati s 9OF3, Massimom, Markom Toljom, Nikom Turković te s vlastitim projektom.

Prošle ste godine za dugoočekivani prvi solistički album »Timeline« osvojili Porin za najbolji instrumentalni album (izvan klasične i jazz glazbe). Taj album, koji je nastajao čitavo desetljeće, bio je fuzija instrumentalnog jazza, funka i rocka. U kojem smjeru ide vaš drugi samostalni nosač zvuka?

– »Timeline« je bio presjek desetogodišnjeg rada, a album koji pripremam za kraj godine će biti vrlo melodičan i akustičan. Poprilična promjena, ali to su sve moja lica i jedva čekam čuti reakciju na taj materijal. Mislim da će taj album biti skladateljski još zreliji i još zvukovno pitkiji.

Profesionalni ste studijski glazbenik, autor, producent te live-performer. Iako je gitara vaš primarni instrument, na prvom ste albumu svirali i bas i klavijature, a bili ste i zaduženi za glazbenu produkciju i mix cijelog albuma čiju ste kvalitetu zvuka proizveli u vlastitom Green Room studiju. Radite li sve (manje-više) samostalno zbog toga što mislite da ćete sami to najbolje odraditi, ili zbog toga što vam ta svestranost predstavlja posebno zadovoljstvo?

– Iako sam primarno gitarist, moje skladbe uglavnom nastaju na klavijaturama jer mogu biti kreativniji s harmonijama. Kada me ponese neka ideja, najčešće odmah snimim većinu dionica pa mi je kasnije bezvezno tražiti od drugih da snime istu ili sličnu stvar. Moja bas gitara je na albumu trebala samo biti predložak, ali je na kraju postala fundamentalan dio skladbe pa je na kraju ostala na snimci. Ako želim da netko nešto dodatno snimi, onda najradije pustim mjesta za tu dionicu.

#stavisluške

Promociju prvog albuma iskoristili ste za promoviranje inicijative #stavisluške kojom ste htjeli podsjetiti na zadovoljstvo slušanja glazbe na zvučnicima ili slušalicama. Primjećujete li kao glazbenik da zapravo sve manje pozornosti posvećujemo kvaliteti doživljaja glazbe?

– Činjenica je da mnogo ljudi glazbu sluša na zvučnike laptopa ili mobitela. Profesionalci koji tu glazbu proizvode se jako trude snimku dovesti u red do najsitnijih detalja. Ti detalji ostaju nezapaženi jer zvučnici koje koristi većina osoba mogu prenijeti samo dio informacija zvučnog zapisa. Tko god ima priliku poslušati nešto na kvalitetne slušalice ili zvučnike, zna koliko to mijenja doživljaj glazbe. U zadnje se dvije godine standard poprilično poboljšao jer su dostupnije postale bežične slušalice. Nije stvar u pozornosti, već je ključ da kvalitetni proizvodi postanu dostupni svima.

U jednom od intervjua za naš list rekli ste da za vas umjetničko izražavanje nije bijeg od stvarnosti, već prije dolazak sebi. Je li tijekom pandemije koja nam je svima na različite načine izmijenila živote, taj povratak sebi u vašem slučaju bio intenzivniji i snažniji nego prije?

– Za mnoge moje kolege je ovo razdoblje značilo povratak svom instrumentu. Ljudi su više vremena provodili svirajući i vježbajući. Mnogi su napisali puno autorskog materijala. Tempo života je brz pa je tako velik komad »slobodnog« vremena bio za većinu nezamisliv prije pandemije. Drago mi je da smo sami sebi uspjeli pokazati kako se možemo i znamo znaći. Mislim da su mnogi upoznali sebe na način koji ne bi bio moguć bez lockdowna.

7.000 minuta

Jedan ste od najpoznatijih studijskih gitarista u Hrvatskoj i dosad ste sudjelovali na gotovo 7000 minuta snimljenog materijala. Dugi niz godina bili ste dio vrsne riječke ekipe koja je činila prateći bend Severine, a bili ste i član pratećih sastava izvođača kao što su Marko Tolja, Šajeta, Radojka Šverko, Denis & Denis, Massimo te mnogi drugi. Možemo li se malo prisjetiti vaše suradnje sa Severinom?

– Sa Severinom sam počeo svirati 2007. godine i ta suradnja je trajala 12 godina. To iskustvo ne možete nigdje pokupiti nego na pozornicama svih vrsta. Od onih malih klupskih do nastupa ispred 70.000 ljudi, kada cijeli grad dođe i preplavi ulice kako bi prisustvovali koncertu. Godine 2019. sam odlučio probati osloboditi malo raspored kako bih se posvetio svojim projektima i produkcijama. Nakon toga sam pozvan da sudjelujem u »Magic Tour« turneji i to sam sa zadovoljstvom prihvatio jer volim velike pozornice.

Kao glazbeni producent radili ste na projektima izvođača među kojima su Nika Turković, Mia Dimišić, Rivers, Frano Živković, Goran Končar & Darko Jurković jazz quartet, Fingersnap trio… Očito je da s podjednakim žarom pristupate i sviračkom i autorskom i producentskom poslu. Što vam je najvažnije kad se nalazite u ulozi producenta?

– Najvažnije je da se glavni izvođač dobro osjeća, jer će tek tada dati snimci ono što ljudi prepoznaju i što im se na kraju i svidi. Ako je atmosfera oko projekta dobra, onda postoji šansa da se napravi nešto stvarno super. Producent treba dati onaj finalni zvuk i na najbitnijim prekretnicama biti u stanju prepoznati trenutak za dobar potez ili odluku. Napisana pjesma ne bi trebala gubiti na vrijednosti zbog produkcijskih ideja ili eksperimenata.

Osvrnimo se još malo na vaš autorski rad. Što vas inspirira, motivira na stvaranje?

– Upravo sam se vratio s kampa za autore u Budimpešti gdje sam upoznao mnogo jako talentiranih mladih ljudi. Način na koji oni pišu popularnu glazbu je fascinantan i vrlo brz. Pjesme nastaju u nekoliko sati i već zvuče kao megahitovi. Tada sam došao do spoznaje koliko genijalnih uradaka nastaje svaki dan u svijetu bez da ćemo ih ikad imati priliku čuti. Još je veća spoznaja kad to prenesete na sva ostala područja ljudskog djelovanja – previše se fenomenalnih stvari zbiva u svijetu, ali jednostavno ne stignemo sve popratiti. To mi je bila velika inspiracija, a što se tiče instrumentalnih skladbi, to može biti neki najobičniji događaj kao što je razgovor dvoje ljudi za ručkom ili neka emocija. Inspiracija mi dolazi iz raznih izvora.

Pedagoški rad

Ne radite u struci, ali se bavite pedagoškim radom. Bili ste mentor u Studiju Maraton, a prije šest godina započeli ste projekt glazbenih radionica pod pokroviteljstvom Hrvatske glazbene unije »Back To School/Glazbenici u klupama«. Kakav ste učitelj?

– Znali su mi već reći da jako volim biti u ulozi mentora ili učitelja. Mislim da to izvuče neki žar iz mene, pod uvjetom da pričam o nečemu što volim i što razumijem. Još ako i slušatelje to zanima, onda nam tri sata prođe u dahu. Već neko vrijeme držim i seminare aranžiranja i improvizacije za učenike Srednje glazbene škole »Ivan Matetić Ronjgov« i jako sam ponosan na sva njihova postignuća. Ove godine sam postao mentor i na Novigradskom proljeću te kampu za mlade gitariste »Mook – Muzika u koracima« na Krku. Postoje i neki ljudi koji su bili moji učenici, a danas su glazbeni profesionalci koji se ne srame reći da sam u tome imao bitnu ulogu. Mislim da je to najveća čast za profesora.

Kako srednjoškolci, učenici Prve riječke hrvatske gimnazije, reagiraju na »glazbenike u klupama«?

– Svaki razred je sustav za sebe i ima svoj energetski otisak. Učenici, nevezano za godište najviše vole kad je netko iskren. Onda i različitost ima svoju vrijednost. Kada čovjek pokuša glumiti neku stegu ili vrijednosti u koje sam ne vjeruje, vrlo lako izgubi njihovu pažnju. Svi moji gosti na tim radionicama su upravo ljudi koji imaju nešto lijepo i poučno reći i koji mogu služiti mnogima za primjer.

Radite li i na nekim drugim, novim inovativnim projektima?

– Uvijek tražim neki novi izazov. Ono što će ove godine predstavljati odmak od onog što inače radim jest scenska glazba u novom redateljskom projektu Arije Rizvić, ali o tome ću moći nešto više reći kad budu službeno objavljeni detalji predstave.

Nabrojiti sve izvođače s kojima ste dosad surađivali gotovo je nemoguće. Imate li neke neostvarene želje, postoji li netko s kime biste voljeli raditi, a još niste imali prilike?

– Zapravo me jako veseli kada se javi netko nov, spreman da napiše nešto što još nismo čuli. Za to treba imati puno hrabrosti i tu znaju nastati izvrsni projekti. Tako da definitivno postoje ljudi s kojima bih volio raditi, samo se tek moramo upoznati.

Imam osjećaj da od vas možemo očekivati još puno toga, na različitim poljima. Što vi kažete?

– Ja ću biti sretan dok god mogu nečime ugodno iznenaditi ljude koji slušaju i vole glazbu. S obzirom na to da sam uvijek znatiželjan i tražim nove izazove, ne bih se čudio da neki sljedeći intervju uopće ne bude strogo vezan za glazbu. Radujem se novom albumu i svim nadolazećim projektima, a pogotovo svirkama uživo!