Escapism

Vlado Simcich Vava: Peti instrumentalni rad riječkog majstora glazbe potvrđuje da pošast poput korone može donijeti nešto dobro

Marinko Krmpotić

Escapism/MLADEN STIPANOVIĆ

Escapism/MLADEN STIPANOVIĆ

Šest ugodnih instrumentala nastalih u doba korone privlači pozitivnom energijom kao i produhovljenim, na trenutke laid back ozračjem



Glazba je jedan od načina na koji se moglo pobjeći od svega lošeg što nam je pandemija koronavirusa donijela. Poručuje nam to »Escapism«, peti instrumentalni rad, ovog puta EP, riječkog majstora glazbe Vlade Simcicha Vave.


Naravno, za njega bijeg ne znači samo slušanje, već ponajprije stvaranje glazbe pa je tako nastao »Escapism«, zbirka od šest ugodnih i mahom nježnih instrumentala koje privlače pozitivnom energijom, produhovljenim i spiritualnim te na trenutke i laid back ozračjem.


Izgleda da Vavi u to doba korone i nije bilo baš tako loše! Ili, bolje rečeno, sve ono što je bilo loše – a bilo je toga – uspio je transformirati u nešto pozitivno, energično, optimistično i vitalno.




Potpuno suprotno od sličnog – samo puno obimnijeg – projekta američke grupe Nine Inch Nails koja je koronu popratila s dva instrumentalna, tako mračna albuma da je bolje – ne slušati ih!


Foto/BLAGOJE PEŠIĆ

Vlado Simchich Vava, Foto: BLAGOJE PEŠIĆ



Suprotno je sa Simcichem koji je ponajprije uz svoju voljenu gitaru zaplovio malo svemirom glazbe odvevši nas do raznih obala i uvala – od magičnog zvuka gitara ranih šezdesetih pa do zvukom syntha i basa određenih klupskih plesnih prostora ili pak psihodeličnih dodira dragih rock glazbenicima od kraja šezdesetih pa do danas.


Naravno, moguće je u svakom od šest instrumentala (oko 22 minute) naći neke poveznice, uzore i sličnosti s rock velikanima, ali u osnovi to je Vava i to je još jedan dobar Ri-rock trenutak.



Uvodna skladba »Escapism« puna je sna, nježnosti, opuštanja i slobode, a gitara diskretno budi sjećanja na, primjerice, »Albatrosa« Petera Greena ili »Sleepwalker« Johhnyja Santa. »Waltz With Me Olivia« uz dominatni bas i blagu pomoć syntha nastavlja, uz blago jačanje ritma, tu lijepu gitarističku liniju, a dodatna potvrda tih nježnih i uhu ugodnih instrumentalnih okvira je i vrlo dobra »Lonelines« u kojoj se opet spajaju synth i »napuljska gitara« spajajući šezdesete s osamdesetima i devedesetima.



Taj se sneni sklad, zbog kojeg bi »Escapism« lako svrstali u ladicu dreampop/rock, prekida u najdužoj i najkompleksnijoj skladbi »Ivy« koja se, u skladu s nazivom (bršljan) zaista »penje« posvuda i zalazi u sve kutke i to kroz synthom i ostalim čudima elektronike određeno plesno ozračje suvremenih klupskih prostora da bi potom u »Escapism 2« sve skupa, uz malčice psihodelije i space rock dodira, »zamirisalo« na ono što gitarom znaju raditi Ry Cooder i Mark Knopfler.


Za kraj Vava čuva oproštajnu »And Before I Go« koja je i najrockerskiji trenutak izvrsnog EP-ja koji potvrđuje kako i pošast poput korone može donijeti nešto dobro.


Zbir instrumentalnih zabilješki

EP je snimljen na analognom 4-kanalnom trakašu Fostex. Miksan je u studiju GIS, Kastav, s Matejom Zecom koji uz Vavu potpisuje produkciju, a dizajn omota potpisuje stari Vavin suradnik Mladen Stipanović iz SMART69 studija. »Escapism« je, kako sam autor kaže, zbir »instrumentalnih zabilješki« koje su nastale tijekom posljednjih nekoliko mjeseci.


– Kako ne bih zaboravio vrijeme distopije koje smo živjeli tijekom ožujka, travnja i djelomično svibnja, odlučio sam raditi instrumentalne zabilješke. Bez ambicije da one postanu pjesme u pravom smislu riječi, tek sredstvo protiv zaborava.


Ali kako su dani odmicali, tako su i te skice postajale i nešto više, gotovo samostalni organi kojima je trebalo udahnuti još malo života pa da postanu žive. U nekima sam zakoračio i u sasvim nove predjele, bio mi je itekako potreban bijeg od neobične stvarnosti u kojoj smo se svi zatekli, rekao je Vava.