Nakon Borisa Štoka i Jonathana, u sklopu uvoda u Ljeto na Gradini, ove nedjelje na Trsat dolazi dubrovačka grupa Silente. Stižu dobro uigrani jer će im to biti treći nastup u tri dana; prije Rijeke 18. lipnja sviraju u Splitu, a 19. lipnja u Varaždinu. Riječka publika zadnji put uživo ih je imala priliku slušati prije pet godina u Pogonu kulture.

Silente se na glazbenoj sceni pojavio 2013. godine singlom »Terca na tišinu« koji se iste godine našao na albumu »Lovac na čudesa«. Dvije godine kasnije objavljuju album »Neće rijeka zrakom teći«.

Prije tri godine, nakon dvogodišnje pauze, objavljuju treći studijski album »Malo magle, malo mjesečine«. Sve pjesme benda autorski potpisuju braća Tibor i Sanin Karamehmedović, a stalnu postavu benda još čine bubnjar Ivuša Gojan, vokalistica Doris Kosović i violinistica Ivana Čuljak. U posljednjih godinu dana objavli su tri singla »Navečer se srca lome«, »Mene moje uši lažu« i »Nikada ovako«. Uoči riječkog koncerta razgovarali smo s Tiborom Karamehmedovićem.

S bendom je sjajno

Ovaj vikend nastupate u Rijeci. Što publika može očekivati?

– Nismo Jonathan, nismo Let 3, ali tu smo negdje. Najbolje je da dođete pa odlučite sami. Bit će zabavno i oduševljeni smo što smo nakon dugo vremena ponovo dobili priliku svirati. Hvala svima što podržavaju bendove koje vole.

Zadnji riječki koncert održali ste 2016. u Pogonu kulture i bio je rasprodan. Imate li u Rijeci i dalje dobru bazu obožavatelja?

– Imamo. Ako oni lažu meni, onda lažem i ja vama.

Riječki koncert samo je jedan u nizu u ovom novom normalnom. Lipanj ste otvorili nastupom u Šibeniku, a prošlog vikenda imali ste dva nastupa u rodnom Dubrovniku. Kako je nastupati pred domaćom publikom, a kako u »gostima«?

– Ja ne patim od zabave i showa, neka se publika ponaša kako se ona osjeća najbolje. Ako je dobro to što radimo, onda super. Meni je sa Silenteom sjajno i obožavam što ljudi slušaju našu muziku.

Album se marinira

Nakon dvogodišnje pauze na scenu ste se vratili prije tri godine albumom »Malo magle, malo mjesečine«. Kada možemo očekivati novi materijal i novi singl?

– U posljednjih godinu dana izbacili smo tri spota, a namjeravamo objaviti još jedan ili dva do kraja godine. Možda već krajem ljeta. Ovisi o tome koliko budemo svirali ljeti i koliko se skupi para. Ruke luđački rade i album se upravo marinira.

Pjesma »Mene moje uši lažu« prošle je godine bila hit mjeseca prosinca i konkurirala je za pjesmu godine za nagradu Cesarica. Koliko vam takva priznanja znače?

– Ne znam, nismo nikad imali bolji osjećaj od onog kada publika pjeva u jedan glas tijekom dva i pol sata koncerta.

Dok su još na snazi bile jake epidemiološke mjere, vi ste u zagrebačkoj Tvornici kulture ipak održali koncert za ograničen broj ljudi. Kako vam je bilo svirati pred malo publike?

– Svirali smo ponekad i u malo većim WC-ima, Silente je navikao na svašta. Doduše, taj koncert nije izgledao kako sam ga na papiru zamišljao, publika je dala sve od sebe da zabavi sebe i nas. Imao sam osjećaj da je na koncertu 2000 ljudi, a ne 200. Ali to su mjere, vuk je vuk, a ćuk je ćuk.

Organska stvar

Među prvima ste i na samom kraju prošle godine održali donacijski online koncert. Što mislite o takvim nastupima, biste li bili spremni održati ih još ako situacija to ponovo bude tražila?

– Muzičari su uvijek pomagali takvim stvarima i većinom vrlo uspješno, žao mi je što se snaga glazbe reducira na zabavu. Ne znam osobu kojoj pjesma nije obojila doživljaj ili uljepšala djetinstvo. U svakom slučaju, Rambo Amadeus je sve već rekao.

Prije pet godina glazbenu scenu naprasno ste napustili kada ste bili na vrhuncu. Izjavili ste da je nestalo smijeha. Kakva je sada situacija? Jeste li u tri godine, koliko ste opet na sceni, pronašli dovoljno razloga za glazbeno djelovanje?

– Ne bismo se vratili da nije. Bend je organska stvar i mi smo prije svega prijatelji. Možda bi vanjska slika bila bolja da odrađujemo ovaj posao, uzmemo pare za 40-ak otkazanih koncerata i tako svako malo. U mojoj ulici se ne radi tako, razumijete me?

Bojite li se da bi ponovo moglo doći do zasićenja? Biste li jednako postupili kao 2016. godine?

– Bojim se i naravno da ću ostati iskren prema sebi, pa tako i publici. Ne natječem se i ne tražim simpatije, ako ljudi vole što radim, to je super. Pokušavam od ovoga živjeti, a ne umrijeti.