U ovim već predugo sumornim koronavremenima ljubitelji rock glazbe instinktivno traže albume pune pozitivne energije, vitalnosti i pokretačke snage, a baš takav je deseti studijski rad bostonskog rock sastava Muck and the Mires, album »Greetings From Muckingham Palace«.

Od početka postojanja, a debitantski album pod nazivom »All Mucked Up« objavili su 2001. godine, opravdano su ih smatrali nasljednicima zvuka britanske glazbene invazije šezdesetih te američkih ranih garage rock grupa iz tog desetljeća.

Sve to Muck i njegova »blatnjava« ekipa potvrđuju i na ovom albumu koji u nešto više od tridesetak minuta nudi četrnaest pjesama pa je već i iz toga jasno da su pjesme brze, kratke i žestoke, baš poput onih koje su u prvom dijelu šezdesetih stvarali njihovi rock and roll i rhythm and blues uzori.

Prepoznatljivi uzori

Uz zvuk ova grupa od prošlosti baštini i tematiku stihova svojih pjesama pa je najveći broj njih vezan uz ljubav, a manji dio predstavlja osvrt na suvremenu stvarnost. Temeljni su instrumenti gitara, bas gitara i bubanj, pridodaju im u ponekim pjesmama i sjajnu usnu harmoniku te klasične klavijature (orgulje) šezdesetih, a sve skupa vodi pjevač i gitarist Evan Shore, zvani Muck po kojem je grupa i dobila ime. Prepoznati uzore na koje se pozivaju nije nimalo teško jer većina pjesama diše u The Rolling Stones i The Beatles ritmu šezdesetih, a tu su i The Kinks, Animals, Them, The Searchers…

Primjerice, uvodna »This Time I Know I’m Right« s odličnom usnom harmonikom i zanosnim starinskim rhythm and bluesom neodoljivo podsjeća na rane Stonese, dok aktualni singl »I’m Your Man« jasno ukazuje na blues rock korijene. Obje su pjesme pisane s pomalo ironičnog macho stajališta kroz koje muškarac nastoji djevojci pojasniti kako je on za nju najbolje rješenje. O tome, svaka na svoj način, govore i »Don’t Starting Running Away Now«, »Act Fast« i odlična »Good Enough«.

Većinom ljubavne teme

Izvrsna »To Soon To Fall in Love« dobro opisuje onaj mnogima znani strah od ljubavi, »Mint Condition« nudi dozu prepotentne mužjačke hvalisavosti pri čemu se zbog naglašenijih klavijatura odmah javlja pomisao na Animalse, kao što se i u naglašenoj gitarističkoj »The Way It Was Before« čuje power pop kakav su, primjerice, svirali The Searchers.

Znaju dečki pokrenuti i dašak latino utjecaja i western ozračja (»Strange Waves«), biti neodoljivo simpatični u veseloj garage punk temi »Messed Up Mary« koja govori simpatičnoj nespretnoj djevojci, a još su bolji kad ironiziraju vlastite ljubavno osvajačke mogućnosti u odličnoj »Cupid’s Not A Friend of Mine«.

Iz čisto ljubavnih okvira izlaze tek završna »Break It All« kojom kroz poskočni ritam sve pozivaju na ples, odlična je i »#Lonelines« koja pomalo posprdno govori o današnjem svijetu digitalne tehnike i svemoći društvenih mreža, a među najbisernije trenutke albuma svakako spada »Sunny Feeling« kroz koju zazivaju svu moguću pozitivnu energiju zalažući se za onu staru istinu po kojoj ljepotu nosiš u sebi. Ako iznutra blistaš, mnogi oko tebe osjećat će se kao da je najljepši sunčani dan, tvrde Shore i drugovi, ili kako bi Edi Maružin u »Čujen črčke« otprilike rekao – bitno je ono ča je u meni, a ne ne ča je vani.

Sjajan zvuk

Bez imalo dvojbi »Greetings From Muckingham Palace« najbolji je album u dosadašnjoj karijeri ovih retro rockera, album za koji su u časopisu Faster and Louder napisali: »Ako tražite album koji će isprati smrad 2020. godine, onda je to ovaj album.« Zaista, odlični refreni, melodiozne skladbe koje kao da su sišle s top ljestvica ranih šezdesetih i energičan rasplesani ritam tvore vrlo skladnu istodobno koncertno plesnu i radiofonijsku cjelinu u kojoj je svaka pjesma potencijalni radiohit.

I zato, ako volite rock, pogotovo onaj iz davnih šezdesetih, odvrnite zvuk do kraja i uživajte u sjajnom retro zvuku bostonskih rockera.