Otkriće iz starih pisama

Inspiracija za hit Boba Dylana „Lay Lady Lay“ bila je Barbra Streisand

P. N.

Foto: Reuters

Foto: Reuters



Barbra Streisand je bila inspiracija Bobu Dylanu da napiše svoj hit „Lay Lady Lay“ iz 1969. godine, otkrivaju dosad neobjavljeni transkripti, razgovori i pisma između Dylana i bluzera Tonya Glovera iz 1971.


Tony Glover bio je utjecajna blues pojava na američkoj glazbenoj sceni, posebno među kolegama glazbenicima. Naučio je svirati usnu harmoniku Micka Jaggera, a prijateljevao je i s Bobom Dylanom još od vremena kad su se zajedno probijali na lokalnoj sceni u Minneapolisu. Za vrijeme glazbene karijere, pa i poslije nje, sve do smrti 2019. godine, Glover se bavio i rock kritikom, pa otud i transkripti intervjua s Dylanom i pisma u kojima se inače zloglasno tajanstveni Dylan otvorio bliskom prijatelju o karijeri i svojim pjesmama.


Neobjavljenu korespondencija koja se sastoji od 37 stranica tipkanog intervjua i dva pisma je nedavno otkrila Gloveraova udovica i naći će se na online aukciji kuće R.R. Auction iz Bostona otvorenoj između 12. i 19. studenog. U njoj se nalaze podaci koji nikad nisu javno objavljeni, među ostalim i tko je bio inspiracija Dylanu da napiše „Lay Lady Lay“, ali i podatak da je Dylan svoje rodno ime Robert Zimmerman promijenio jer je bio zabrinut zbog anti-semitizma.




“ Ne bi išlo da sam ime promijenio u Bob Levy. Ili Bob Neuwirth. Ili Bob Doughnut. Mnogi ljudi imaju dojam da su Židovi samo lihvari i trgovci. Mnogi ljudi misle da su svi Židovi takvi. Pa nekad su i bili zato što im je to bilo sve. To je sve što su smjeli raditi “, stoji između ostalog u prepisci s Gloverom.


Dugo se mislilo da je „Lay Lady Lay“ napisana za potrebe filma „Ponoćni kauboj“, a podatak da je zapravo napisana Barbri Streisand je sasvim nov, s tim da ne otkriva ništa više, jer Dylan u korespondenciji ne objašnjava prirodu njihovih odnosa. Kako doznaje Chicago Sun Times, eksperti aukcijske kuće R.R. Auctions tvrde da je taj materijal trebao biti upotrijebljen za članak u Esquireu, ali je Dylan izgubio interes oko toga pa je tekst otišao u zaborav.