Šesti zagrebački nastup

Iako su izbjegli svirati najveće hitove, Placebo još jednom uživo “omađijali” zagrebačku publiku

Tihomir Ivka

Josip Regovic/PIXSELL

Josip Regovic/PIXSELL

Placebo ne podilaze površnim ljubiteljima njihovog glazbenog opusa, već novi album predstavljaju u ekstenzivnoj formi. U Zagrebu su izveli čak osam stvari s novog uratka i kod većine bendova bi to značilo da će atmosfera pred pozornicom biti relativno mlaka



Placebo su neupitni rekorderi po broju nastupa u hrvatskoj metropoli što se tiče stranih rock bendova iz „gornjeg doma“ svjetske moderne glazbe.


Jučerašnji nastup u vrućoj noći na Šalati bio im je ukupno šesti i može se reći da ljubav između iz Zagreba ne blijedi, baš kao što ne blijedi ni glazbena energija i snaga ovog sad već dugovječnog britanskog benda formiranog prije gotovo 30 godina u Londonu.


Placebo nisu priredili show za pamćenje, no još su jednom odradili posao na vrhunskom profesionalnom nivou.




U Zagrebu nisu bili sedam godina, od zadnjeg nastupa na INmusicu 2015. godine, jer nisu ni imali posebnog razloga, od 2013. godine nisu izdali album, a usput su prolazili i personalne promjene, postali duo nakon odlaska bubnjara Steve Forresta. Razlog sad imaju, vratili su se ovo proljeće albumom „Never Let Me Go“, iznenađujuće jakom i konzistentnom kolekcijom pjesama koju je većina kritičara prozvala povratkom u formu.


Na turneji koja nosi ime albuma, Placebo ne podilaze površnim ljubiteljima njihovog glazbenog opusa, već album predstavljaju u ekstenzivnoj formi.


U Zagrebu su izveli čak osam (od sveukupno 18 odsviranih), stvari s novog uratka i kod većine bendova bi to značilo da će atmosfera pred pozornicom biti relativno mlaka. No, Placebo očito imaju u Zagrebu malu vojsku fanova koja ih ne odustaje pratiti, pa se tako moglo čuti zborno pjevanje i davanje ritma kolektivnim pljeskanjem na pjesmama koje objektivno još nisu u potpunosti zaživjele.


Nadalje, Brian Molko i Stefan Olsdal u pratnji još tri prateća glazbenika, izbjegli su ovaj put u ostatku materijala odsvirati najočitije hitove i koncertne favorite četvrt stoljeća duge diskografske aktivnosti. Primjerice, s prvog album a odsvirali su tek „Bionic“ koji se tada nije našao ni među pet singlova s tog djela. S tim u skladu, koncert zapravo i nije imao klasičnog klimaksa.


Placebo su na neki način imali sreće što nikad nisu snimili masivni hit koji onda publika čeka svaki koncert i odlazi razočarana ako ga ne dobije. Imaju gomilu pamtljivih i pjevnih melodija i ne libe se probrati iz svoje kajdanke manje razvikane stvari čime na neki način zapravo na koncertima nagrađuju vjerne fanove. Nastup u kojem nije bilo mnogo verbalne komunikacije između benda i publike, Placebo su ipak završili s nečim pomodnim, svojom verzijom hita Kate Bush iz 80-ih „Running Up That Hill“ koja je upravo zasjela na broj 1 britanske top liste nakon što je iskorištena kao glavna tema nove sezone popularne Netflix serije „Stranger Things“.


S obzirom da je kapacitet stadiona na Šalati šest tisuća, a ovaj put su Placebo uspjeli privući nešto više od polovice tog broja, organizator je pametno okrenuo pozornicu za 180 stupnjeva u odnosu na ono što smo inače navikli, s pozornicom ispred najveće tribine okrenute prema manjoj, pa je tako u nešto sabijenijem prostoru postignuta željena atmosfera nakrcane arene. Dobar zvuk i Šalata idu zajedno, ni ovaj put nije bilo ništa drugačije, razglas nije bio isuviše glasan, ali po aršinima audiofilske kvalitete gotovo savršen, čemu zasluge uvijek treba podijeliti između visokih sviračkih sposobnosti benda, tehnike i akustičnosti prostora.


U jednostavnoj, gotovo klasičnoj rock scenografiji, Placebo su se vizualno držali osnova, zid reflektora postavljenih iza benda pomogao je da se stvori efektna igra svjetla i sjene, kontrast kad bi vidjeli samo tamne obrise članova benda na pozornici pa onda jasno osvijetljeni bend, posebno Stefana Olsdala koji je svojim golim torzom s „izrezanim“ mišićima mamio uzdahe ženskog dijela publike. Ili možda muškog, ovisno o sklonostima.


Frontmen Brian Molko, ako oduzmemo friško uzgojene brkove, iz daljine izgleda isto kao i prije 25 godina, što je manje važno. Važnije je da zvuči navlas isto i jednako energično kao kad je bio mladić, i da iz seta njegovih prekrasnih Fender Mustang, Jazz Master i Jaguar gitara izlazi ista ona magija koja je Placebo davno postavila na pijedestal važnog indie rock benda s Otoka.


Da zaključimo, i s preskakanjem velikih hitova, Placebo su i na šestom nastupu u Zagrebu zvučali uvjerljivo, sneno i moćno u isto vrijeme.