Spasitelji klasičnog rocka

Greta Van Fleet na novom singlu manje sliče Led Zeppelinima, novi album izlazi na proljeće

T.I.

Foto: Facebook

Foto: Facebook

Da Greta Van Fleet neće plesati jedno ljeto naznačio je najavni singl „May Way, Soon“ u kojem su momci pokazali nešto mekšu stranu. Prekjučer je objavljena i nova pjesma „Age Of The Machine“, grandiozna balada koja nas vraća u vrijeme kad su hard rock bendovi vladali glazbenim svijetom



Prije nekih dvije godine jedan od najprepoznatljivijih vokala rock’n’nrolla Robert Plant, više za ozbiljno nego u šali, komentirao je da u Detroitu postoji bend Greta Van Fleet i da su oni Led Zeppelin I. “Predvodi ih prekrasni sitni pjevač, mrzim ga! Posudio je glas od nekoga kog znam jako dobro, ali što se tu može“ – potvrdio je i sam Plant ono što su čuli i svi drugi, da pjevač Josh Kiszka ima navlas isti glas kao Plant, a ni ostatak benda, Joshova braća Jake na gitari i Sam na basu, te Danny Wagner na bubnjevima nisu daleko od zvuka Led Zeppelina. Kao da su ispali iz vremenske mašine iz ranih sedamdesetih u novi milenij.  Greta Van Fleet ne nose ništa posebno originalno sa sobom, sve smo to već čuli, ali deficit novih hard rock bendova koji znaju napisati pamtljivu melodiju rezultirala je time da su ih mnogi, pomalo pretjerano, prozivali spasiteljima rocka.


Nakon dvije godine, bend je savladao izazov zvan drugi album. Snimljen je, čeka bolja vremena za objavu, odnosno izlazi 16. travnja. Da Greta Van Fleet neće plesati jedno ljeto naznačio je najavni singl „May Way, Soon“ objavljen prije dva mjeseca. U malom odmaku od hard rocka prema zvuku jednih The Black Crowes iz njihovih boljih dana, momci su pokazali nešto mekšu stranu. Prekjučer je objavljena i nova pjesma „Age Of The Machine“, grandiozna balada koja nas vraća u vrijeme kad su hard rock bendovi vladali glazbenim svijetom.


Naziv albuma „The Battle at Garden’s Gate“ nosi u sebi biblijske reference i Josh Kiszka za Rolling Stone potvrđuje da ih nema samo u naslovu, već kroz cijeli album. „Ovaj svijet u sebi sadrži nasljeđe drevnih civilizacija. Kroz pjesme ih veličamo u prožimanju s ovim svijetom u potrazi za nekom vrstom spasenja ili prosvjetljenja“ – mističan je pjevač benda u objašnjavanju značenja novih pjesama. Inspiracija se očito crpi iz široke lepeze literature, novinar Rolling Stonea primjećuje da pod njihove kuće u Nashvilleu gdje su se preselili iz svog malog Frankenmutha u Michiganu, prekrivaju knjige, od modernog filozofa Alana Wattsa do Kiplinga i Huxleya.




Između dva albuma na turnejama bend je upoznao veliki svijet i suočio se s grubim istinama. Kažu kako kao ljudi koji nisu odrasli u siromaštvu, u malom gradu nisu viđali ljude s druge strane ulice, koji prose, ni ljude koji se bore da zarade za golo preživljavanje. Turneje su im otvorile oči: nakon jednog koncerta u Čileu Josh je vidio da jedan član iz ekipe koja čisti nakon koncerata stavlja napola pojedene sendviče u džep kaputa. „Kad vidite tako nešto, takve stvari utječu na to da se preispitamo tko smo, da se pitam tko sam ja“ – filozofski će Josh Kiszka.


Bend je počeo raditi na albumu 2019. u kalifornijskim studijima s producentom Greg Kurstin koji je između ostalih surađivao s Beckom, Paulom McCartneyem i Foo Fightersima. Rezultat je, već se vidi po dva nova singla, blagi je to odmak od Led Zeppelin glazbene „retorike“, samosvjesniji klasični rock.