Lande Hekt, pjevačica, bas i ritam gitaristica britanske punk skupine Muncie Girls, odlučila je rad sastava s kojim je već objavila dva dobra albuma, obogatiti i solističkom karijerom pa je prije nepune dvije godine objavila EP »Gigantic Disappointment«, a početkom ove 2021. godine i svoj prvi solistički album pod nazivom »Going to Hell«.

U odnosu na zvuk grupe, njen se samostalni album razlikuje po tome što je puno bliži folk punku i energičnom akustičnom rocku, no punku, a sličnost je lako pronaći u agresivnim, žestokim, kritičnim i samokritičnim tekstovima. No, to je i logično s obzirom na činjenicu da je baš Hektova autorica većine pjesama tog sastava.

Osobne teme

Razlika je svakako i u tome što je »Going to Hell« vrlo osoban album, pri čemu je Hektova brutalno iskrena, često i provokativna u pjesmama koje govore o tjeskobi, patnji, neuspješnim vezama, potpunoj nesigurnosti i strahu te izolaciji, pri čemu ne misli samo na ovo bolno doba korone, već i na činjenicu da pripada skupini onih sklonih vlastitom spolu zbog čega je često znala biti izolirana.

Tu i sve druge teme Lande Hekt obradila je tako što je sama na ovom albumu snimljenom u Australiji snimila sve instrumente osim udaraljki i bubnja, a budući da je ipak nedostajala energija pratećeg sastava, većina se pjesama kreće u akustičnim okvirima koji počivaju na ritmu i rifovima čija se snaga itekako naslućuje i sigurno je, primjerice, da će u verziji uživo biti puno žešće no na albumu jer u svojoj srži nose onu punk rock čvrstinu i snagu koja podiže na noge i tjera na ples.

Pjesničke slike

Album otvara tema »Whiskey« sastavljena isključivo od pitanja kroz koje se zrcali želja i spoznaja da otvoreno i bez straha prizna da nije poput većine te da drugi to prihvate. Iznimno je melodiozna i poletna te do razine sjajnog radijskog hita dovedena ekološka »80 Days of Rain« u kojoj se spajaju upozorenja o klimatskim promjenama s ljubavnim svađama, a na tom tragu emocionalnih sučeljavanja je i »Hannover« koja nije posveta tom gradu, već sjećanje na trenutak kad su se baš u tom njemačkom gradu jako posvađali ona i njen partner ili partnerica.

Njemačke se Hektova dotiče i u pjesmi »Strandede in Berlin« koja govori o jednom trenutku teške psihološke krize i očaja nakon jednog koncerta u Berlinu, a tim emocionalnim olujama posvećene su i »December«, »Impending Doom« i vrlo nježna »Candle« s lijepom pjesničkom slikom ljubavi kao plamena svijeće koji je tako lako ugasiti pa treba biti jako pažljiv.

Društvene teme

Uz ljubav, Hekt piše i pjeva i o drugim osobnim temama pa, primjerice, u akustičnoj »Winter Coat« kroz baladičan pristup vrlo sličan ranim radovima Simona and Garfunkela sjajno pjeva o osamljenosti stvarajući stihove poput »Osjećam se udaljena od prijatelja poput zimskog kaputa ostavljenog u garderobi preko proljeća i ljeta«, da bi u odličnoj i poletnoj »Undone« još jednom izložila svu silu pitanja i konstatacija zbog kojih se osjeća krajnje nesigurna, neodlučna i – nepotpuna.

Njen emocionalni svijet ipak nije isključivo tema debitantskog joj albuma, ponajprije stoga jer se u dvije pjesme uhvatila žestoke kritike suvremenog društva pa se tako u naslovnoj »Going to Hell« obrušila na homofobne reakcije društva, posebno u katoličkim sredinama, a u izvrsnoj završnoj »In the Darkness« cinično, ironično i posprdno pjeva o takozvanoj demokraciji konstatirajući kako, ustvari, svi mi »u mraku čekamo da netko drugi odluči o našoj sudbini«.

Punk u srži

Sve u svemu, Lande Hekt neće, usprkos uočljivoj promjeni glazbenog izraza, izgubiti poštovatelje. Dapače, oni koji vole Muncie Girls voljet će i ovaj, od njihovog zvuka drukčiji album, ponajprije stoga jer u svojoj srži nudi punk pa nije nemoguće da će grupa za svojih nastupa – kad, nadajmo se – krenu, zasvirati i neke od ovih pjesama. S druge strane, zbog svega otpjevanog na ovom albumu Hetova će bitno proširiti krug svojih poštovatelja, posebno u LGBT zajednici kojoj će ovaj album itekako odgovarati.