Liberalni i lijevo orijentirani dio glazbene kritike zasigurno će »poluditi« na »Bad Reputation«, novi, dvanaesti studijski album Kida Rocka, američkog kantautora koji je tijekom cijele svoje karijere vukao kontroverzne poteze.

Najprije time što je iz svijeta buntovnog rapa prešao u reperima nepojmljivo područje country i southern rocka, a onda za posljednjih američkih predsjedničkih izbora kad je – kao jedan od iznimno rijetkih rock izvođača – stao na stranu Donalda Trumpa. Odgovor na pitanje zašto je to učinio, moguće je djelomično iščitati i iz albuma »Bad Reputation« koji je i rađen s autorovom namjerom da pojasni svoje poteze i stavove – i to ne samo o toj temi.

Pravo na politički stav

Najkraće rečeno, Kid Rock smatra kako ima potpuno pravo na svoj politički stav i ne želi, kako se i zove uvodna pjesma albuma, da mu bilo tko govori kako će živjeti (»Don’t Tell Me How To Live«) pri čemu je izvodi uz pomoć kanadske hard rock rock grupe Monster Truck nižući moćne kombinacije jakih heavy metal rifova i agresivnog rapa te psujući sve koji mu uskraćuju pravo na vlastiti stav.

Još je žešći u »We The People« u kojoj se, iznova kroz agresivni detroitski bjelački hard rock rap prepun uvreda (Fuck Facebook, fuck Twitter too, And the mainstream media, fuck you too) pomalo blasfemično poigrava čuvenom rečenicom iz američkog Ustava pretvarajući je u stih – We the people in all we do, Reserve the right to scream »Fuck you!«. Ako nekome nakon ovog mitraljeskog rap pljuvanja sve skupa još nije dovoljno jasno, Rock svoje stavove pojašnjava u »My Kind Of Country«, žestokom southern i country rocku visoke čvrstoće spojenom s hard i stadionskom rock energijom, sjajnim rifovima i odličnim pratećim soul pjevačicama.

Kroz vatromet zvukova i ritma Rock pjeva kako je za njega domovina ona država u kojoj mogu živjeti i Trump i JFK, odnosno slušati i voljeti može se i funky i blues i soul i, naravno, rock’n’roll.

Foto: Facebook

Ne mari za kritike

Desničarima će ovi stavovi biti mlaka vodica, ljevičari i liberali ni u snu ne mogu spojiti Trumpa i J.F. Kennedyja, a Rocka, bar tako tvrdi, sve to nimalo ne brine jer je na lošu reputaciju i loš ugled (a tako se zove i album) već navikao. No, da u tome baš i nije iskren, vidi se iz činjenice da – iako, navodno, ne mari za kritike – čak tri pjesme ovog albuma govore kako njega uopće nije briga za takav odnos prema njemu.

Uz naslovnu, odsviranu u Rolling Stones rockerskom stilu, to su još i »Never Quit« (neobičan spoj folka i rapa!) te opet agresivno rap rockerska »Shakedown«. Da bi dodatno pojasnio svoje stavove Rock stvara još dvije »programatske« pjesme, pa tako iznova komibinirajući rap rock kroz »Am What I Am« priča o svom životu, da bi potom u pravoj južnjačkoj rock/soul žestici »Ala-Fu**In’-Bama« kroz priču o zgodnoj djevojci iz Alabame još jednom iznio stav o nužnosti poštovanja različitih stavova, čak i ako nisu baš općeprihvaćeni od mainstream medija i društvenih mreža.

Pjesme posvećene glazbi

Iako svaka od spomenutih pjesama – bez obzira na iznesene stavove – ima svojih itekako jakih glazbenih aduta, dojam je da je Kid Rock puno bolji kad ne politizira i kad se kloni sučeljavanja stavova, bolje reći svađanja garniranog psovkama i uvredama.

Svjedoče o tome pjesme »Cold Beer«, klasična melodiozna country posveta hladnom pivu i užitku koje donosi ispijanje tog »ljekovitog« napitka, a još je bolja izvrsna završna »Fifty« koja također kroz okvire raspjevanog country rock izraza vrlo duhovito (na trenutke malo pregresivno, čak i neumjesno – no, to je Kid Rock) govori o tome kako izgleda kad muškarac znan po svom hedonističnom načinu života odbroji punih pedeset.

»Ma, možda i imam j… pedeset, ali tvoja mama i dalje misli da sam pravi«, jedan je od duhovitijih stihova ove pjesme, a sličnih primjera nalazimo i u nekoliko pjesama posvećenih glazbi. Tako je pretežno akustična »Rockin’« čista posveta rock glazbi, hertland rock i country zvuku uz direktno spominjanje svog sugrađana Boba Segera. U odličnoj »Still Somethin’« bitno ubrzava ritam, ali iznosi iste stavove hvaleći, između ostalih, The Band, Lynard Skynard, Guns ‘n’ Roses i Journey, a u »The Nashville I Know« kritizira današnju, popu odviše okrenutu country scenu.

Foto: Facebook

Ljubavno motivirajuće teme

Svemu ovome treba dodati i niz ljubavnih pjesama. Prekrasna je »The Last Dance« u kojoj na svoj prepoznatljiv način vrlo dojmljivo gradi nostalgičnu pjesmu o sjećanju na zajedničke dane mladosti njega i njegove drage. »She’s Your Baby (Now Rock Her)« klasična je ljubavno motivirajuća, »Everything To Me« ljubavno-gubitnička, a vrlo dobra »See You Again« posvećena je sjećanju na nedavno umrlu dragu mu osobu.

Sve u svemu, Kid Rock je punih pet godina nakon albuma »Sweet Southern Sugar« napravio odličan album, jedan od ponajboljih u svojoj rock karijeri. Istina, kritika će ga iz političkih razloga najvjerojatnije sasjeći. No, nedvojbeno ostaje kako Robert James Ritchie (to mu je pravo ime) zna u različitim glazbenim izrazima stvoriti odlične pjesme.

Uostalom, tko od rapera može napraviti ovako dobre rock pjesme? Nitko. Tko od rockera može napraviti ovako dobre rap pjesme? Opet nitko. Osim Kid Rocka. I to je to. A da je savršen, nije…