Nakon pet godina postojanja i nekoliko singl i videouradaka, slavonskobrodski Divlji dječak javnosti se predstavlja i debitantskim albumom nazvanim »Od danas do sutra«.

Za premijerni dugosvirajući istup odabrali su pet dosad već znanih njihovih pjesama te šest novih, a sve ponuđeno na prvijencu potvrđuje ono što smo i do sada mogli zaključiti o ovom sasvim solidnom rock sastavu čiji se glazbeni izraz kreće u okvirima omeđenim dobrim gitarističkim power pop rockom i blagim dodirima s hard rock poetikom.

Ti su obrasci ispunjeni jednostavnim i dobrim melodijama, plesnim ritmom i dojmljivim refrenima te posebno dobrim i jasnim vokalom Marka Mršića koji je alfa i omega sastava u kojem trenutačno uz njega još sviraju Adam Glavaš (bas gitara) i Matej Kramosta (bubnjevi), a pri izradi ovog albuma jednostavno se mora spomenuti i producent Marko Matijević Sekul, vođa sjajnog HM etno rock sastava Manntra, koji je bitno odredio u novim pjesmama grupe znatno teži i masivniji zvuk.

Slavonski Brod

Tekstovima čiji je autor Mršić grupa je okrenuta pogledu na stvarnost i svijet oko sebe, pri čemu je najčešće očito nezadovoljstvo i bunt. Tako, primjerice, u ritmičnoj i brzoj »Sizif« iskazuju nezadovoljstvo zbog nedostatne reakcije na zagađenje zraka koje cijelo područje Slavonskog Broda već godinama trpi zbog rafinerije u susjednom Bosanskom Brodu.

Taj konkretan problem na opću je razinu podignut u čvrstim rifovima i jakim ritmom određenoj »Gori nebo« u kojoj slušamo i stihove »ne čujem glasove, već blejanje ovaca«, a istu temu obrađuje i naslovna »Od danas do sutra« s moćnim uvodnim mračnim rifom i vrlo dobrim gitarističkim solažama.

No, najbolji trenutak albuma vezan uz pjesme ove tematike nedvojbeno je sjajna »Brod« kroz koju na upečatljiv način iznose svoje viđenje rodnog grada ne bježeći ni od uočavanja onog što smatraju lošim: »Ovdje svejedno ničeg nema, ostaci ludila, postratna kaljuža… Popit ću pivo pa kako bude, u bespućima sivim gdje noć tjera dan. Kud plovi ovaj brod, ja ne znam. Ali znam – njegov sam još«, pjeva Divlji dječak.

Foto: Design

Ljubavne teme

Naravno da je Mršić kao mlad autor okrenut i tematici ljubavi, o čemu svjedoče »Bez tebe«, »Sve je ovo ista pjesma« te »Viktorija« u kojoj se baš kroz odnos prema etno zvukovlju itekako osjeća utjecaj Marka Matijevića.

Uz ljubavne, podosta je tu još i refleksivnih stihova, bilo da je riječ o postojanju neke paralelne stvarnosti (»Zamisli«), uspješnoj melodramatskoj, pomalo filmskoj zapitanosti nad prolaznošću (»Sjaj«) ili pak zaista uspješnom prenošenju želje da se uvijek i što dulje ostane u pozitivnom ozračju, o čemu dojmljivo govori pjesma »Proljeće« u kojoj se za to godišnje doba duhovito i efektno konstatira – »bitno je da ne prođe i kada ptice odlete«.

Sve u svemu, debitantski istup je vrijedan pažnje i svakako će Divljem dječaku privući nove fanove.