Šestodijelnom serijal

PODRUČJE BEZ SIGNALA: Nadahnuta, uvjerljiva i životna televizijska adaptacija romana

Marinko Krmpotić

Krešimir Mikić i Rene Bitorajac, Foto: Press

Krešimir Mikić i Rene Bitorajac, Foto: Press

Serija prema romanu Roberta Perišića, u režiji Dalibora Matanića.



Napokon se u Hrvatskoj počelo ostvarivati ono čega su sustavniji pratitelji domaće književnosti svjesni već skoro desetak godina – a to je da treba koristiti niz sjajnih knjiga domaćih autora za predloške TV serija.


Niz je naših književnika čiji su romani, kako se to kaže, dušu dali za prebacivanje u medij TV serije ili film: Drago Hedl, Goran Tribuson, Ivica Ivanišević, Josip Mlakić, Đurđica Stuhlreiter, Franjo Janeš, Borivoj Radaković, Dinko Mihovilović, Lada Vukić, Ivica Prtenjača, Ivana Šojat, Nastja Kulović, Marinko Koščec, Nikša Sviličić, Ivana Bodrožić, Mihaela Gašpar, Zoran Ferić, Hrvoje Kovačević, Andrija Škare, Ena Katarina Haler, Marina Horkić, Tomica Šćavina, Kristijan Vujičić, Josip Vujčić, Marina Vujčić


Dalo bi se još nizati, ali svatko od spomenutih u posljednjih je četiri-pet godina stvorio bar jednu (neki i više) knjiga koje uz adekvatnu obradu mogu postati TV serije kojima se hrvatska kinematografija može ponositi. Baš kako se s pravom ponosimo trenutačno velikim uspjehom serije »Područje bez signala« koju je redatelj Dalibor Matanić majstorski i nadahnuto iz istoimene knjige Roberta Perišića pretočio u šestodijelni TV serijal koji ubire nagrade na svjetskim festivalima i oduševljava gledatelje.


TV jači od knjige




Maestro Matanić jedan je od prvih domaćih filmskih kreativaca koji su shvatili mogućnosti koje im s jedne strane pruža format TV serija, a s druge zanimljiva domaća književna produkcija koja, nažalost nije ni približno cijenjena s obzirom na svoju vrijednost. Da Matanić zna što i kako treba, već je dokazao suradnjom s odličnim novinarom i književnikom Ivicom Đikićem stvorivši briljantnu seriju »Novine« koja kroz tri sezona (nažalost, samo tri!) zadire u brojne neuralgične točke hrvatskog suvremenog društva bespoštedno kritizirajući ono što nije dobro. Nakon tog mega projekta kojeg su »na terenu«, dakle bez tiskanog književnog predloška, stvarali Matanić i Đikić, redatelj se okrenuo već dokazanim književnim vrijednostima, točnije romanu »Područje bez signala« koji je hrvatski književnik Robert Perišić (Split, 1969.) prvi put objavio 2015. godine.


Knjiga je ubrzo postala rado čitana u Hrvatskoj (objavljena su tri izdanja) te prevedena na engleski i talijanski. Perišićeva gorko-slatka emocionalna i duhovita priča o pogubnom utjecaju tranzicijskih promjena u hrvatskom društvu s blagim happy endom oduševila je mnoge, a sad će taj krug ljudi koji će cijeniti ovu knjigu dodatno porasti jer je TV daleko jači od knjige.


Početni dojam vara


Za one koji nisu čitali knjigu ili još pogledali seriju, evo osnovnih naznaka sadržaja. Dvojica mladih zagrebačkih poduzetnika dolaze negdje u hrvatsku provinciju s namjerom obnove rada svojedobno vrlo kvalitetne tvornice turbina koja je raspadom bivše države propala i zatvorena je, a ljudi su ostali bez posla. Te se turbine više nigdje u svijetu ne koriste pa pri prvim kontaktima nitko u mjestu došljacima ne vjeruje. No, ubrzo se ispostavlja da će se turbina zaista graditi, plaće stižu redovno, sve se veći broj ljudi zapošljava i cijelo mjesto živne i sliči na onaj gradić kakav je bio prije ratnih zbivanja.


Naravno, ima onih kojima to ne odgovara pa nastoje sve zaustaviti. Iako u jednom trenutku izgleda da od posla i zarade neće biti ništa, na kraju ipak dolazi do velikog obrata koji vam nećemo ispričati jer je vrijedan gledanja, kao i cijela ova serija od šest otprilike jednosatnih epizoda.


Odlični glumci


Mada na prvi pogled radnja izgleda nedovoljno zanimljiva, čak i dosadna (pa tko će još čitati knjigu ili gledati seriju o obnovi rada tvornice turbina!), taj početni dojam itekako vara. Jer, najprije Perišić, a potom i Matanić, svaki su u svojoj formi čitatelju (gledatelju) na vrlo uvjerljiv, životan i zanimljiv način prenijeli radnju inzistirajući ponajprije na sudbini likova čime su uspješno u radnju »uvukli« čitatelja ili gledatelja. Pri tom je Matanić literarni Perišićev izričaj prilagodio formi svog medija opredijelivši se ne za kontinuirano pripovijedanje (što Perišić u svojoj knjizi uglavnom čini), već za raspodjelu epizoda po likovima pa tako kroz šest epizoda imamo priču iznesenu kroz oči šest različitih likova čije sudbine i živote upoznajemo ne samo u sadašnjosti, već i kroz sekvence iz njihove prošlosti.


Iako takav način filmskog pripovijedanja može biti i opasan, bolje reći nedovoljno razumljiv, Matanić ni u jednom trenutku ne »otklizava« u stranu, već suvereno vodi radnju znalački kombinirajući prošlost sa sadašnjošću zbog čega linija radnje niti jednog trenutka ne pati. Naravno, za sjajnu prilagodbu na platno filma, u ovom slučaju TV serije, itekako su zaslužni i glumci koji su ovu priču redom odigrali nadahnuto i s puno vidljivog elana koji »zarazi« i gledatelja jer je očigledno kako su pri izradi ove serije svi bili potpuno predani izradi dobre priče.


U ulozi poduzetnika Olega izuzetno je dobar Rene Bitorajac kojemu je uloga naizgled površnog »jebivjetra« legla kao »as na desetku«. Iako u većini serije Bitorajac, a na to smo od njega već navikli, sjajno predstavlja duhovitog gradskog mangupa, on itekako pronalazi u sebi dovoljno glumačkog umijeća da u završnici serije postane možda i najtragičniji lik, osoba koja je vjerojatno žrtvovala i život da bi posao bio dovršen. Karakterno mu je gotovo u potpunosti suprotan lik njegovog partnera u poduzetništvu, njegovog bratića Nikole, inženjera koji se baš ne snalazi s ljudima pa je i stoga rastavljen i nezaposlen.


Odlično ga je utjelovio Krešimir Mikić izgradivši uspješno lik »smotanog« i na trenutke odviše povučenog mladića koji svoje dobre strane počinje iskazivati tek kad ga na to natjeraju prilike. Svaku pohvalu za uloge Šejle, mlade kustosice, ujedno i povratnice u rodni gradić zvan Nuštin, zaslužuje i mlada srpska glumica Jovana Stojiljković koja je uvjerljivo portretirala djevojku kojoj okolnosti nisu sklone, ali je to ne ometa u želji da se izbori za svoje mjesto u svijetu. Odličan je, možda i najbolji u seriji, bosanski glumac Izudin Bajrović koji je krajnje uvjerljivo odglumio lik inženjera i nekadašnjeg sindikalnog vođe Jande, čovjeka čija je tragična sudbina određena činjenicom da je ostao čovjek nekog davno prošlog vremena.


Uskoro »Šutnja«


Atribute za lik Branoša, mladog vođe novouposlenih radnika, zaslužuje i Goran Bogdan, izvrsni hrvatski glumac koji ostavlja moćan glumački dojam i kad ima relativno manju ulogu poput ove. Isto se može reći i za zaista sjajnu Tihanu Lazović koja u nevelikoj ulozi konobarice Lipše baš briljira, a ekran zasja čim se ona pojavi jer zrači osobnošću i sposobnošću oživljavanja lika koji glumi. Svemu tome dodala je i maestralnu vokalnu izvedbu nekadašnjeg pop šlagera »Srce ti je kamen« koji je iz »kuruza hita« u njenoj izvedbi podignut na iznimnu emocionalnu sevdah/blues razinu, što je i jedan od vrhunaca cijele serije.


I nisu to svi aduti ove odlične serije. Doajen srpskog i YU filma Slavko Štimac odigrao je dojmljivo ulogu negativca Ragana, a tu klasu nekadašnje YU kinematografije svojom je ulogom sveznajuće direktorove sekretarice upotpunila svojedobno omiljena slovenska glumica Milena Zupančič. Sve u svemu »Područje bez signala« obavezno treba pogledati, a raduje svakako i to da Matanić nastavlja s probiranjem po djelima suvremene hrvatske književnosti pa uskoro počinje prikazivanje njegove nove TV serije »Šutnja« rađene po motivima romana sjajnog osječkog novinara i književnika Dragutina Hedla. Čini se, krenulo je….