Aki Rahimovski ostavio je neizbrisiv i snažan trag u životima svih koji su tamo od sredine sedamdesetih prošlog stoljeća pa sve do danas živjeli uz rock i pop glazbu.
povezane vijesti
Za manje od mjesec dana, točnije 19. veljače, Parni valjak trebao je u Delnicama održati koncert. Pripremajući za Radio Gorski kotar najavnu emisiju o tom događaju, baš sam jučer preslušavao punih 40 godina star njihov dvostruki album nazvan »Koncert«, objavljen davne 1982. godine.
Uz »Lutku za bal«, »Stašku«, »Nedu« i »Stranicu dnevnika«, sjećanja su navirala, a onda je uslijedio telefonski poziv koji je srušio svu ugodu tih lijepih nostalgičnih prisjećanja – umro je Aki Rahimovski, javila je kolegica.
SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER
Šok. Sličan kao i kada smo istu vijest čuli, samo s nekim drugim imenima – Charlie Watts, Đorđe Balašević, Leonard Cohen, Tom Petty, Prince, David Bowie… Polako i nepovratno odlaze junaci brojnih mladosti ljudi s ovih naših prostora, odlaze autori, pjevači i glazbenici čija su djela ostala u kolektivnoj svijesti generacija i generacija. Aki Rahimovski ne može se vjerojatno ugledom i značajem mjeriti sa spomenutima, ali je poput njih ostavio neizbrisiv i snažan trag u životima svih koji su tamo od sredine sedamdesetih prošlog stoljeća pa sve do danas živjeli uz rock i pop glazbu. Aki i njegov jedinstveni visoki glas, soundtrack su brojnih nezaboravnih večeri prepunih ljubavi, noći provedenih na plaži ili uz logorsku vatru, ludih nabrijanih tuluma, nezaboravnih koncerata…
Udarna vijest u cijeloj regijiVijest o Akijevoj smrti objavili su mediji iz cijele regije. Slovenski 24ur piše da je preminuo legendarni pjevač hrvatskog rock benda Parni valjak, a podsjećaju i na zadnji koncert koji je bend održao u Ljubljani 2017. godine. Oslobodenje.ba piše da je otišao jedan od najvećih, a portal Slobodna Bosna da će »ostati upamćen po jedinstvenom glasu i neponovljivim izvedbama najvećih hitova legendarnog Valjka«. Avaz.ba piše da je danas preminula »hrvatska muzička legenda«. Vijest o smrti pjevača su objavili i gotovo svi srpski mediji. |
Glazbena obitelj
Aleksandar Aki Rahimovski rođen je 5. lipnja 1955. godine u Nišu, u obitelji profesora glazbe koji koristi prvu mogućnost da se s obitelji iz Niša vrati u svoju Makedoniju, točnije u Skoplje gdje mali Aki, koji je od oca očigledno naslijedio glazbeni dar, već u sedmoj godini, paralelno uz osnovnu školu, kreće i u glazbenu osnovnu školu.
Rane su šezdesete, Beatlesi su baš te godine kad Aki upisuje glazbenu školu počeli drmati svjetskom glazbenom scenom, pridružuju im se uskoro i Stonesi, a taj oslobađajući zvuk rocka šezdesetih uskoro osjeća i mali Rahimovski koji već po završetku osnovne radi ono što čine mnogi njegovi vršnjaci – nastoji osnovati rock bend te u njemu svirati i pjevati. Sa znanjem iz glazbene škole, ali i već tada jasno izraženim vokalnim sposobnostima idealnim baš za rock okvire, mladi Aki tih godina osniva ili svira u nekoliko raznih sastava (Vakuum, Krvna braća…) od kojih za njega najbitnija postaje grupa Torr s kojom nastupa na festivalu u Zagrebu 1975. godine.
21.08.2021. Koncert Parnog valjka na Ljetnoj pozornici u Opatiji. Snimio: Mateo Levak
Iako najznačajniji rock glazbenici sredine sedamdesetih stižu iz Sarajeva (Bijelo dugme, prije njih Indexi), Zagreb ima ne samo tradiciju pionirskih dana rocka tadašnje države (Drago Mlinarec i grupa Mi, Bijele strijele, Crveni koralji, Matt Collins…), već i najznačajniju i najjaču diskografsku kuću tih godina, zagrebački Jugoton.
Sve to dovoljan je mamac da se Akiju dopadne život toga grada, a na odluku da ostane svakako utječe i činjenica da je već za tih početnih dana upoznao dva mladića s kojima dijeli ljubav prema rock glazbi i koji, kao i on, žele osnovati bend i postati poznati.
Počivaj u miruAkijev menadžer Damir Osredečki rekao je da je pjevaču pozlilo jučer ujutro, nakon čega je hospitaliziran u bolnici u Novom Mestu, gdje je preminuo. Njegovi kolege i prijatelji na službenoj stranici benda napisali su: »Dragi prijatelji, s neopisivom tugom u srcu vam javljamo da je danas, 22.1.2022. zauvijek zaspao Aki Rahimovski.« U spomen su mu objavili i stihove: »Za malo nježnosti/na sve ću pristati/za malo nježnosti/da mogu zaspati…« Od Akija se objavom na Facebooku oprostila izdavačka kuća Croatia Records, ističući da je on bio jedan od najboljih i najprepoznatljivijih vokala naših prostora svih vremena te da je s Parnim valjkom snimio velik broj hit albuma i osvojio razne nagrade i priznanja. »Počivaj u miru, dragi Aki. Hvala ti za sve lijepe trenutke«, stoji u objavi Croatia Recordsa. |
Put do slave
Prvi od njih je Husein Hasanefendić Hus, drugi je Jurica Pađen. Uz to što oba dobro sviraju gitaru, voljni su i pisati pjesme, a u Akiju vide pjevača koji bi im mogao pomoći na putu do slave. I tako počinje suradnja koja će zaista njihov put pretvoriti u put slave – godinu dana stariji Hus (1954., Banja Luka) i Aki postat će sinonim za Parni valjak, a Akijev vršnjak Pađen (Zagreb, 1955.) koju godinu kasnije osnovat će Aerodrom.
No, te 1975. godine ovoj trojici mladića priključuje se na prostorima tadašnje države već znani producent Vladimir Mihaljek Miha, čovjek koji je godinu dana ranije producirao debitantski album grupe Bijelo dugme, ploču »Kad bih bio bijelo dugme«.
Bregović i ekipa već su tim albumom napravili fantasičan uspjeh, ali i prekinuli suradnju s Mihaljekom koji upravo u trojici spomenutih glazbenika vidi priliku ponavljanja prethodnog uspjeha pa ih nagovara da osnuju grupu. Tako te 1975. godine nastaje Parni valjak čiju prvu postavu čine Aki Rahimovski (vokal, klavir), Husein Hasanefendić Hus (solo gitara, akustična gitara, vokal), Srećko Antonioli (bubnjevi), Zlatko Miksić – Fuma (bas gitara) i Jurica Pađen (solo gitara, akustična gitara). No, daleko je taj Parni valjak od onoga što danas znači ime te grupe, odnosno od glazbe po kojoj su danas svima znani.
Naime, u želji da krene tragovima pastirskog rocka koji je proslavio Bijelo dugme, Mihaljek inzistira na sličnom pristupu glazbi pa Hus, Aki i ostatak ekipe preuzimaju sa svjetske rock scene neke elemente boogie rocka (Status Quo) i glam rocka (The Sweet, Mud), dodajući tim glazbenim izrazima tekstove bliske folk obrascima (»Prevela me mala žedna preko vode«, »’Oću da se ženim«…).
I dok je kod Bijelog dugmeta to palilo (jer je bilo izvorno), urbana Parni valjak ekipa ipak se u tome ne snalazi previše dobro pa je kritika gotovo pa sasjekla debi album »Dođite na show« (1976.), a ni drugi – »Glavom kroz zid« (1977.) – iako je vidljivo bio bolji, nije promijenio neki opći stav kritičara koji u grupi nisu vidjeli izvornost i kvalitetu, već ponajprije oponašanje. No, zanimljivo je da već tada, bez obzira na nesklonost kritike, Parni valjak održava odlične koncerte na kojima je glavni adut upravo Rahimovski.
Sjajni koncertni nastupi dižu ugled benda koji ima sve više poklonika, a 1978. godina donosi i promjenu stava kritike.
Hus i Aki u Novom listu
Lutka za bal
Naime, te godine Parni valjak objavljuje svoj prvi veliki megahit, sjajnu rock pjesmu »Lutka za bal« koju, iako u njoj ima tragova zvuka američkog rockera Alicea Coopera, napokon priznaje i kritika. Uz to, došlo je i do bitnih promjena u samoj grupi. Hus i Aki te su godine morali na služenje tadašnjeg vojnog roka, a dok su oni služili u JNA, grupu je napustio Jurica Pađen koji osniva svoj bend pod nazivom Aerodrom. Kad su se vratili iz JNA, Hus i Aki okupljaju novu ekipu koje je neko vrijeme dio i kasnije kultni frontman Azre Johnny Štulić. Potom se grupi priključuju odlični bubnjar Ivan Piko Stančić te isto tako sjajni gitarist Zoran Cvetković (ex Prljavo kazalište), a ta nova postava pod utjecajem tada prevladavajućeg novog vala stvara sjajan album »Gradske priče«, ploču koju kritika smatra prvim pravim, dakle kvalitetnim albumom grupe.
U tom iskoraku veliku ulogu odigrao je i Aki Rahimovski koji je odlučio promijeniti dotadašnji način pjevanja te umjesto oponašanja vrištećeg pjevanja hard rock i heavy metal pjevača, »normalizirati« svoj glas, učiniti ga što prirodnijim samom sebi. I ta je odluka bila pun pogodak jer je odjedom bilo jasnije i razumljivije što pjeva, a uz silnu energiju njegov je vokal napokon počeo pružati i ono po čemu ga danas znamo – nepatvorene nježne emocije. Najbolji dokaz za to na tom albumu svakako je najznačajnija pjesma početnog dijela karijere grupe Parni valjak, veličanstvena »Stranica dnevnika« u čijoj izvedbi briljira upravo Aki Rahimovski koji je, primijetio je jednom njegov prijatelj Hus, baš u toj pjesmi »zvučao baš kako treba«.
Aki s Anom Kabalin, riječkom pjevačicom i back vokalom Parnog valjka
Moglo bi se na jedan način reći da je nakon »Gradskih priča«, a posebno »Stranice dnevnika«, sve ostalo legenda. Jer, na zasadama tog pitkog rock albuma i megahita koji su slušali svi, Hus, Aki i društvo nastavili su stvarati i nizati hit za hitom, album za albumom. Primjerice, u doba novog vala bili su jedina rock grupa koju su cijenili i sami pripadnici novog vala jer je Parni valjak majstorski koristio nasljeđe rocka s novovalnom energijom te nizom albuma (»Vruće igre«, »Vrijeme je na našoj strani«, »Glavnom licom«, »Uhvati ritam«, »Pokreni se«) pridonosio razvoju domaćeg rocka.
U završnom su dijelu osamdesetih uspješno oslikali i to već pomalo kaotično doba (»Anđeli se dosađuju«, »Sjaj u očima«), devedesetih ostali vjerni rocku kroz odlične »Lovci snova«, »Buđenje« i »Zastave«. U novom se stoljeću i dalje ne daju pa 2004. godine objavljuju šesnaesti studijski album »Pretežno sunčano« te do 2018. godine još tri – »Stvarno nestvarno«, »Nema predaje« i »Vrijeme«.
Domaći glazbenici opraštaju se od Akija»Pretužno je čitati ovakve vijesti. Jednostavno – pretužno… Čovjeku, koji je svojim prelijepim glasom ispjevao živote mnogih generacija, uz čije smo se izvedbe svi veselili, družili i voljeli, dragom Akiju, neka je laka zemlja i mir vječni |
Maestralni glas
Naravno, svo to vrijeme – čak i u trenucima kad je Hus na trenutak bio zastao u radu – Aki je »ostajao u sedlu« i uporno radio pokazujući, posebno na koncertima, svu svoju snagu i iskonsko umijeće vrhunskog rock pjevača. Tko god je bio bar jednom na koncertu Parnog valjka, jednostavno ga je morao uočiti i neizostavno ga se mora sjećati, pogotovo kad je riječ o baladama koje je svojim baršunastim glasom izvodio maestralno. I baš stoga, možda to i nije lijepo reći – njegova je smrt kraj priče za Parni valjak. Jer, jednostavno, Parni valjak bez Akija Rahimovskog više i ne može biti Parni valjak.
Tolika je bila snaga glasa i srca inače fizički ne odveć velikog makedonskog slavuja Akija Rahimovskog. Hvala na svemu, majstore. Gore na nebu, da parafraziramo naslov jednog albuma ove grupe, anđelima s Akijem neće biti dosadno. A i zapjevat će nešto. Izbor im je, kako god okreneš, velik – »Stranica dnevnika«, »Jesen u meni«, »Kao ti«, »Javi se«, »Kada me dotakne«, »Gledam je dok spava«, »Samo sjećanja«, »Pusti nek traje«… i hvala ti.
Foto: Petar Glebov/PIXSELL
