Polarne ptice

Nova riječka grupa nedavno je objavila debitantski nosač zvuka

Claudia Bošković

"Inspiracija su nam melodije pjesama i vlastito postojanje"



Mogli biste pomisliti da pretjerujemo kada bismo rekli da su Polarne ptice nova riječka grupa koja nas je svojim eksperimentalnim audio egzibicijama – potpuno osvojila. No, bit ćemo potpuno iskreni i transparentni – ovaj sud nije samo još jedan ustaljeni potez kritike u glazbeno-populističkom pokušaju udovoljavanja i bendovima i obožavateljima, nego je potpuno nepristrano mišljenje autorice.


Foto: Promo


Istoimeni debitantski album benda slušatelja vodi na magično i lelujavo putovanje zvucima nastalima u eteričnoj sintezi dream popa, post-punka i ambijentalne glazbe u kombinaciji s hipnotično blijedećim vokalima, iz kojega ćete se – uzgred rečeno – teško istrgnuti nakon što se prepustite.




Naime, gotovo je teško uopće povjerovati da iza osebujnog zvuka stoji dvočlani kreativni tandem – Vedran Burul, vokalist, i Srđan Galić, koji svira analogni sint i looper – a u nastavku vam donosimo intervju s njima.


Planiramo koncerte


Kako je započela vaša suradnja? U kakvim glazbenim projektima ste se do sada okušali?


Vedran: Vidio sam Srđana kako svira s dvojicom prijatelja na jednoj zabavi i nakon nekog vremena došli smo na ideju da započnemo suradnju. Inače, pjevao sam u jednom bendu tijekom studija.


Srđan: Ja sam imao iskustava na beogradskoj te dijelom i na zagrebačkoj alternativnoj sceni.


Nedavno ste objavili album »Polarne ptice«. Otkuda je proizašla ideja za naziv benda i albuma i kako biste opisali svoj zvuk?


Srđan: Pa, može se reći da smo bliski dream popu, post-punku i noise/ambient eksperimentiranju. Činilo nam se da naziv »Polarne ptice« oslikava zvuk našeg benda.


Kako stojite s planovima za promociju albuma?


Vedran: Vidjet ćemo u razdoblju koje slijedi koliko možemo doprijeti do ljudi koje bi zanimala naša glazba. Svakako planiramo koncerte, a koliko će ih biti, ne ovisi samo o nama.


Višeslojni tekstovi


Tko su bili akteri ključni za nastanak albuma – produkciju, miks, mastering – i koji vam je najdraži dio procesa stvaranja?


Vedran: Meni je u procesu stvaranja najdraže kada prvi put čujem oformljenu pjesmu – tek je rođena, ali čuje se da je to to.


Srđan: Miks nam je napravio Hrvoje Nikšić – znalac analognog zvuka. Kako je nama analogni sintisajzer okosnica, njegove sprave kao što su Watkins WEM tape echo i Lexiton 480L bile su nam dobro došle. Odlično je on to napravio, a opet zvuk se ne razlikuje pretjerano od onog na našim probama. Nikša je heroj zagrebačke i regionalne scene, prije svega sa svojim studijom Kramasonik, a stilski nam je dosta blizak.


A mastering je završna faza koju treba raditi »treći čovjek« – onaj koji nije umorio uši miksom, a u našem slučaju je bilo jako bitno masteringom malo ukrotiti ta svemirska pulsiranja. Preko jednog prijatelja iz Basela, čiji je otac inače iz mjesta Dragozetići na Cresu, došli smo do Joea Talije, sjajne face koji se uz mastering bavi i sviranjem bubnjeva za Jima O’Rourkea i Orena Ambarchija.


Ono što je zanimljivo kod vašeg benda su i duboki, ali enigmatični tekstovi. Otkuda crpite inspiraciju za pisanje tekstova?


Vedran: Inspiraciju crpim iz melodije pjesama, asocijacija i raspoloženja koje pobuđuje. Pokušavamo povezati svoje unutarnje svjetove s prirodnim pojavama. Tekstovi su često višeslojni i dopuštaju slušatelju da im se prepusti i identificira se s njima ako može.


Srđan: Inspiracija nam je vlastito postojanje, rekao bih. Obojica pišemo tekstove odvojeno, pa ih u jednom trenu zajedno razmatramo. Tada se u manjoj mjeri dogodi i da jedan ubaci i nešto svoje u tekst onog drugog.


Uzori i utjecaji


Postoje li izvođači ili bendovi koji su posebno utjecali na vaše stvaralaštvo?


Srđan: Zasigurno je glazba koju sviramo dosta određena glazbom koju volimo slušati. Prije svega, tu je mnoštvo izvođača sklonih svemiru koji od sredine 90-ih godina počinju eksperimentirati raznim stilovima, koristeći prednosti digitalne tehnologije, ali i analogne sintisajzere.


Posebice bih naveo grupe Labradford, Bowery Electric, Pram ili Stereolab. Mnoge britanske grupe s kraja 70-ih koje kreću u potragu za vlastitim zvukom. Na dosta njih su utjecali njemački krautrock bendovi inicijalno inspirirani Velvet Undergroundom. To je sve kao jedna linija. I danas postoje mnogi izvođači proizašli iz svega toga – izdvojio bih MJ Guider, koja je objavila dva sjajna albuma zadnjih godina, od kojih nam je naročito prvi dobar, te švedske Death and Vanilla.


Imate li u skorije vrijeme planove za nova glazbena ostvarenja? Što možemo očekivati od vas?


Vedran: Svakako nastavljamo sa svojim pjesmama.