Riječki multiinstrumentalist i skladatelj Zoran Majstorović je u vlastitoj produkciji objavio novi album. Snimio ga je u suradnji s JazzIstra Orchestrom, dok će na zagrebačkoj koncertnoj promociji albuma, koja će biti održana 4. veljače u Kulturnom centru Mesnička, nastupiti u formaciji kvarteta, uz trubača i krilničara Branka Sterpina, kontrabasista i bas gitarista Bojana Skočilića i bubnjara Dušana Kranjca.

Za album »Musical Migrations« Majstorović je pripremio šest autorskih skladbi koje je osmišljavao tijekom 2020. Riječ je o djelima koja je prilagodio svojem multiinstrumentalizmu i pristupu karakterističnom za jazz orkestar, afinitetu prema etno glazbi, ali i jazzu i njemu srodnim idiomima.

»Skladbe su nastale pod utjecajem američkog jazza i tradicionalne glazbe iz raznih dijelova svijeta, a glavna ideja mi je bila spojiti glazbene motive i elemente različitih svjetskih kultura kroz svoje autorske kompozicije«, rekao je Majstorović u razgovoru za Novi list.

»Budući da sam pisao za desetak instrumenata koje sviram na ovom albumu i za format jazz orkestra, neminovno je da je taj proces potrajao nešto duže nego kad pišem glazbu za manje formacije.

Najkreativnije razdoblje vezano za pripremu glazbe za ovaj album bilo je u ožujku, travnju i svibnju 2020. Tijekom ta tri mjeseca skladao sam i aranžirao najveći dio glazbe za »Musical Migrations«.

Proces skladanja je obično išao tako da bih svirajući neki od svojih etno instrumenata zapisivao ili snimao melodije koje bi mi se javljale tijekom dužih improvizacija, zatim bih ih razradio, dodao harmonije, eventualno promijenio mjeru i/ili ritam, a tijekom aranžiranja za orkestar igrao bih se formom, strukturama za sola i raznim tehnikama aranžiranja.

Znakovit je naslov posljednje skladbe na albumu, »Not Giving Up On Our Species«, kojom, u ovom dobu koje donosi puno razloga za pesimizam, šalje optimističnu poruku.

»Nakon nešto više od sat vremena glazbe htio sam završiti s pozitivnom porukom i emocijom koja govori da, iako su pandemijska vremena jako zahtjevna i teška, ne smijemo odustajati jedni od drugih«, kaže Majstorović.

»Moja misao i poruka je da će naša vrsta, koliko god zla nanosili našem planetu i jedni drugima, duhovno napredovati i da će doći vrijeme kada ćemo kolektivno kao čovječanstvo morati duboko promijeniti obrasce ponašanja prvenstveno prema prirodi i drugim živim bićima oko nas kako bismo opstali.

Iskreno vjerujem da je to moguće i da je to jedini put za nas. Ova je skladba pisana u neparnoj mjeri koja spaja delta blues i New Orleans zvuk s Istrom i Balkanom.«

Iza svake skladbe na albumu krije se zanimljiva priča. »Skladba ‘Baal Un’, koja otvara album, moja je interpretacija baluna, forme tradicionalnog istarskog plesa u apstraktnoj drum’n’bass izvedbi«, kaže.

»Skladba ‘La Tierra Y El Cielo’ nadahnuta je latino glazbom s utjecajem flamenka i mandolinom koja donosi zvuk Mediterana.

»Wangari« spaja zvuk glazbe Zapadne Afrike s američkim swingom i posvećena je Wangari Maathai, prvoj ženi iz Afrike koja je dobila Nobelovu nagradu za mir.

»Duck’s Remarks« nadahnuta je glazbama koje dolaze s različitih otoka. Zato na njoj prizivam stil reggae s Jamajke, a sviram ukulele, glazbalo s Havaja, dok smo sve to začinili dozom free jazza.

»Oro Machno« je kombinacija balkanskog ora u 9/8 mjeri s melodijskim elementima istarske ljestvice, a naslov je parafraza istarskog mjesta Koromačno.«

Zajednička ostavština

Iako već ima iskustvo suradnje s big bandom, ovo je prvi CD koji je Majstorović snimio uz takvu formaciju. Sve koje je do sad snimio kao voditelj ili suvoditelj sastava ostvario je s manjim formacijama ili solo.

Primjerice album »Waters And Deserts« iz 2014. snimio je sam svirajući sva glazbala, »Simple Game« iz 2015. ostvario je u duu s Johnom Stowellom, a »Ethnicities« iz 2019. u duu s Ivom Bittovom.

»Play Time« iz 2018. snimio je u triju s Reginaldom Vealom i Jimmyjem Weinsteinom, a »The Road To Skitacha« iz 2016. sa svojim kvartetom i posebnim gostima: Matijom Dedićem i Francescom Bearzattijem.

Svaki od njih ostvaren je u drukčijem stilskom okružju što je dokaz Majstorovićeve svestranosti.

»Nakon svih tih albuma koje sam snimio u manjim formacijama, osjećao sam da mi je sljedeći izazov snimiti album s velikim ansamblom za koji bih skladao i aranžirao svu glazbu i tako je došlo do ove suradnje«, rekao je.

»Proces aranžiranja u mom slučaju uvijek ide sličnim tijekom, pogotovo ako aranžiram svoju glazbu kao što je slučaj kod albuma »Musical Migrations«.

Svaka od tih šest pjesama pisana je za određeni etno instrument pa sam se morao držati nekih unaprijed određenih putokaza prvenstveno što se tiče tonaliteta i harmonija koje mogu upotrijebiti.

Recimo saz koji koristim najbolje zvuči u C-molu i G-molu jer u tim tonalitetima ima otvorene žice koje mu daju njegov prepoznatljiv zvuk, kamal’n’goni ima ukupno osam žica i harmonski je ograničen jer funkcionira kao harfa sa samo osam žica, odnosno sva glazba koju mogu odsvirati na njemu sastoji se od osam tonova od kojih se neki ponavljaju.

Uvijek kad pišem za druge glazbenike, tim više ako se radi o većem sastavu, pokušavam zamisliti što bi kojem glazbeniku odgovaralo i u kakvom kontekstu će se osjećati najugodnije, pogotovo kada se radi o solistima.«

U ovom slučaju razmišljao je o JazzIstra Orchestru i njegovim članovima. Koncertni program koji su zajedno izveli 2020. bio je dio službenog programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.

Ovaj Orkestar postoji od 2014. i okuplja jazz glazbenike koji su na neki način vezani za Istru iako nisu svi Istrani.

Naime članovi su glazbenici iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Srbije, Argentine i SAD-a. »Meni ta multikulturalnost jako odgovara i super mi je kad se na probama uz hrvatski govore i drugi jezici, onih članova koji dolaze iz šest različitih zemalja«, kaže.

»Ja sam također jako vezan za Istru, za istarsku kulturu i tradicionalnu glazbu i budući da je »Musical Migrations« prvi album koji je JazzIstra Orchestra snimio, veliko mi je zadovoljstvo da se radi o mojoj autorskoj glazbi, da smo cijeli taj proces prošli zajedno i da je to naša zajednička ostavština.

Osim toga, Pula i Rijeka su relativno blizu pa su neke stvari organizacijski jednostavnije i sve skupa je bilo pogođeno, imalo je smisla.«

Zdravo druženje

Majstorović je važnu suradnju ostvario i s Jazz orkestrom HRT-a, kao skladatelj, aranžer i gost solist, ali ova je ipak drukčija.

»Jazz orkestar HRT-a ima probe gotovo svakodnevno, godišnje odsvira mnogo različitih programa u raznim prigodama, ima stalno zaposlene članove i dio je velike cjeline kao što je HRT«, tvrdi.

»JazzIstra Orchestra je, pak, orkestar koji se nalazi jednom ili dva puta godišnje, članovi nisu stalno zaposleni nego rade honorarno i najčešće svira jedan program godišnje koji se uvježbava desetak dana u društvenom centru Rojc u Puli.

Postoje glazbenici koji su bili ili su trenutačno članovi obaju orkestara i naravno da tu ima dosta sličnosti u načinu rada, ali kada je orkestar »nezavisan« članovi sami brinu o svemu, od smještaja do printanja nota.

S Jazz orkestrom HRT-a sam surađivao više puta i to je uvijek bilo iznimno profesionalno iskustvo. S JazzIstra Orchestra snimio sam cijeli album što je također bilo fenomenalno.

Probe za koncertne izvedbe u Rijeci i Puli održavali smo u Društvenom centru Rojc u Puli koji je živopisno mjesto i svaka proba tamo je doživljaj. Kao i uvijek tijekom učestalog druženja velikog broja jazz glazbenika, prepričavale su se priče o velikanima jazza, pričalo se o hrani i piću i naravno puno se smijalo.

Budući da su glazbenici iz šest različitih zemalja i da smo proveli desetak dana zajedno, bilo je svakakvih anegdota i priča iz raznih dijelova svijeta. Kad smo već imali navježban program, odlučili smo napraviti studijsku snimku.

Snimali smo u Analogic Recording Studiju u Puli, a tonski snimatelj bio je Alen Spada. Na snimanju u studiju smo se također jako dobro zabavljali, tako da definitivno mogu reći da je album »Musical Migrations« začinjen s puno dobrih vibracija, optimizma i zdravog druženja jazz glazbenika.

Na miksanju smo s Alenom surađivali Miron Hauser i ja, edit i mastering napravio je Goran Lakotić, a producenti cijele priče smo Branko Sterpin i ja. Dizajn omota albuma napravili su moji dragi prijatelji iz Rijeke: Iskra Skaljer i Rajko Ergić.

Na koncertima u Rijeci i Puli, ispred Exportdrva na Delti i na pulskom Kaštelu, imali smo divan prijem publike i velik broj kolega glazbenika u publici.

Najveća razlika između studijske i live snimke je u tome što se u studiju neke stvari mogu ponoviti, dok se u izvedbama uživo to ne može, sve ostaje zabilježeno točno onako kako je odsvirano taj jedan jedini put.

Naš koncert održan 18. rujna 2020. u Rijeci prikazan je u emisiji Vrijeme je za jazz na HRT3 te imamo dvije različite snimke istog materijala: studijsku i live izvedbu. Ono što je ponekad teško je energiju live nastupa dobiti u studiju, ali mislim da smo u tome itekako uspjeli.«

Zvuk raznih kultura

Poveznica s Jazz orkestrom HRT-a i JazzIstra Orchestrom donosi Branko Sterpin. Naime, godinama je svirao u prvom, a utemeljitelj je i voditelj drugog.

»Branko Sterpin je jedan od najboljih hrvatskih jazz trubača, bio je član mnogih većih orkestara i manjih sastava i potpuno razumije što znači ljudski i organizacijski voditi ansambl od 17 ili 18 glazbenika«, rekao je Majstorović.

»Izvrstan je suradnik s kojim se sve vrlo lako dogovori i nema nimalo praznog hoda. U tome smo dosta slični pa mislim da je i to razlog što smo ovaj projekt uspješno realizirali.«

JazzIstra Orchestra je iznimno važan za istarsku i kvarnersku jazz scenu iz više razloga.

»Mnogi glazbenici koju sviraju u njemu nemaju priliku svirati u velikom jazz ansamblu svakodnevno, ali svi su jako dobro upoznati što znači biti dio sekcije i kako dobiti blend između pojedinih instrumenata«, tvrdi Majstorović.

»Svirati u jazz orkestru znači biti svjestan i razumjeti svoju ulogu u cjelokupnom zvuku orkestra i tu je velika razlika u odnosu na manje sastave u kakvima većina tih glazbenika redovno svira.

Glazba i aranžmani koje orkestar izvodi u svojim programima su iznimno visoke umjetničke vrijednosti i kroz rad na albumu »Musical Migrations« iznova sam se uvjerio koliko je svim glazbenicima stalo do svakog detalja.

Važan je i za razvoj publike jer, nažalost, publika u Istri i na Kvarneru nema često priliku slušati koncert jazz orkestara.«

Spajanje Majstorovića i ovog Orkestra još je jedan primjer sjajne spone jazz scena u Puli/Istri i Rijeci.

»U Istri i na Kvarneru ima zaisto mnogo fenomenalnih glazbenika i cijeli ovaj kraj je vibrantan što se tiče jazz glazbe«, kaže Majstorović.

»Ta fascinacija jazz glazbom dolazi još iz vremena kada su plesni orkestri svirali po terasama raznih hotela i restorana i zadržala se do danas. Elementi improvizacije u tradicionalnoj glazbi također sigurno pridonose tome u određenoj mjeri.

Ta čvrsta spona definitivno je uvjetovana zemljopisnom blizinom pa je prirodno da se događaju suradnje među glazbenicima na istom mikropodručju, a moja povezanost s tom scenom je neizbježna jer sam na njoj odrastao i njezin sam dio. Mislim da o toj povezanosti mnogo govori i ovaj album.«

JazzIstra Orchestra je sastavljen od glazbenika iz šest zemalja svijeta. Budući da je multietničnost često prisutna u Majstorovićevoj glazbi, tu je činjenicu iskoristio za osmišljavanje skladbi i njihove izvedbe.

»To mi je itekako odgovaralo«, rekao je.

»To je jedan od razloga zašto se album zove »Musical Migrations«. Multietničnost i multikulturalnost se stalno provlače kroz materijal i nekako mi se čini da smo pokrili jako velik dio našeg planeta.

Sve sam skladbe osmišljavao na autohtonim etno instrumetnima i neminovno je da se na njima dobije zvuk različitih kultura.«

Druženje kod šterne

U takvu glazbenu filozofiju uklapa se i izbor sve sile raznorodnih glazbala koja svira, među ostalima i narodnih glazbala iz raznih krajeva svijeta. Na snimanju je svirao električne i akustične gitare, cigar-box gitaru, ukulele, mandolinu, oud, saz i mal’n’goni.

To je također utjecalo na zvuk, ali i aranžmane.

»Gitara je moj prvi i osnovni instrument, ali tijekom godina počeo sam svirati i druge žičane instrumente i sad ih sviram petnaestak«, kaže Majstorović.

»Volim proučavati glazbu raznih kultura i tako sam upoznao i naučio svirati sve te instrumente, a oni itekako utječu na zvuk glazbe koju skladam za male i velike ansamble.

Svaki od tih instrumenata ima svoj unikatni zvuk i karakter, svaki ima svoj timbar koji je autohton i evocira određenu glazbenu tradiciju i podneblje iz kojeg dolazi, svaki ima svoj štim i logiku sviranja i sve to u velikoj mjeri utječe na spajanje tih instrumenata s ostalima, uvjetno rečeno poznatijim i kovencionalnijim instrumentima koje nalazimo primjerice u jazz orkestrima.«

Multietničnost i multikulturalnost iznimno su važni u osmišljavanju Majstorovićeve glazbe.

»Često razmišljam o nekim našim davnim predcima koji su prvi počeli koristiti glas kao glazbeni instrument, koji su prvi kožu neke životinje nategnuli preko drvenog obruča kako bi dobili bubanj ili izrezbarili komad drveta kako bi upuhujući zrak u njega dobili tonove«, objašnjava.

»To sve mi govori da za glazbu ne postoje granice jer su to naši preci radili neovisno jedni od drugih u raznim dijelovima planeta Zemlje. Ono što glazba predstavlja za mene je upravo to, brisanje svih umjetno stvorenih granica između različitih pripadnika naše vrste i jedinstvo čovječanstva u svemiru.

O tome kako pristupa stvaranju glazbe u tom kontekstu, rekao je: »Ono čemu težim i u čemu najviše uživam je spajanje prividno nespojivih kultura kroz glazbu.

Svirati glazbu inspiriranu balkanskim glazbenim tradicijama na cigar box gitari koja potječe s juga Sjeverne Amerike, skladati glazbu inspiriranu motivima flamenca i to izvesti na mandolini ili svirati motive proizašle iz istarske ljestvice na turskom oudu, neki su od primjera onoga kako želim zvučati i što želim postići svojom glazbom.«

Važno mjesto u tom pristupu zauzima istarska tradicijska glazba, koju je proučavao i često ju koristi za obogaćivanje svojeg džezističkog jezika.

»Istarskoj tradicijskoj glazbi sam izložen od malena jer sam sa svojim nonom i nonotom često boravio na Labinštini«, prisjetio se.

»Tada se mnogo sviralo, pjevalo i družilo kod šterne u selu. Proučavao sam je najviše slušajući te preko razne literature koju srećom imamo. Koristim je na način da neke njezine posebnosti, neke glazbene motive ili fragmente koristim dok skladam i to spajam s nekim drugim glazbenim tradicijama i glazbalima.

Također mi je jako bitno da je improvizacija uvelike prisutna u istarskoj tradicionalnoj glazbi i sam taj koncept tema (melodija) – improvizacija – tema (melodija) vrlo je blizak onome što imamo kao neku vrstu standarda u jazz glazbi.

Ne sviram je na glazbalima kao što su mih, sopela ili dvojnice na kojima ta glazba zvuči autohtono, ali volim koristiti neke njezine elemente u svojoj glazbi.«