Za sva vremena

Jedan od najznačajnijih domaćih kantautora prerano nas je napustio: Evo s čime nas je sve zadužio

Marinko Krmpotić

Foto Gojko Mitić

Foto Gojko Mitić

Napustio nas je autor pjesme "Moja domovina", praktično neslužbene himne Hrvatske, pjesme koju uz "Lijepu našu" na svakoj utakmici nogometne, pa i ostalih reprezentacije Hrvatske, navijači pjevaju po nekoliko puta



S terase goranskog doma Rajka Dujmića, smještenog u mjestašcu Stari Laz, na samoj granici Ravne Gore i Mrkoplja, pruža se prekrasan pogled na šume prema Delnicama i Skradu, ali i dalje, prema Kupskoj dolini, Sloveniji…


Prizor je to koji zaista odmara, opušta, smiruje i nudi mogućnost uživanja pa nije onda čudno što su devedesetih baš tu nastali temelji za stihove i glazbu pjesme »Moja domovina«, praktično neslužbene himne Hrvatske, pjesme koju uz »Lijepu našu« na svakoj utakmici nogometne, pa i ostalih reprezentacije Hrvatske navijači pjevaju po nekoliko puta. Čak i da je napisao samo tu pjesmu, jedan od njenih autora Rajko Dujmić, drugi je Zrinko Tutić, zaslužio bi mjesto među najznačajnijim domaćim kantautorima. Na svu sreću, »Moja domovina« ima i te kako lijepo društvo u brojnim drugim Dujmićevim pjesmama koje su tijekom posljednja četiri desetljeća postale evergrini i pretvorile se na jedan način u motive opće kulture.


«Moja domovina« i drugi hitovi


Dujmić je odrastao na popu i rocku šezdesetih i to se i te kako osjeti u cjelokupnom njegovom stvaralaštvu u kojem su temeljne odrednice melodioznost i pitkost pjesama te zarazno pjevni refreni. Najbolje se to vidi kroz njegov rad s grupom Novi fosili, ponajboljim pop sastavom bivše države, zagrebačkim bendom koji je od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog stoljeća ploče prodavao u milijunima primjeraka, održavao po najvećim dvoranama rasprodane koncertne turneje te slavu širio i izvan granica tadašnje države, posebno u zemljama tzv. Istočnog bloka – Čehoslovačkoj, Poljskoj, Bugarskoj, SSSR-u…




Iako je i sam znao sasvim dobro zapjevati »Milena«, Dujmić se više volio podrediti kolektivu te dati priliku drugima da uz njegove stihove i skladbe zajedno naprave pjesme koje su redom godinama postajale hitovi. Počelo je to već od trenutka kad je 1976. godine, kao 22-ogodišnji formirani glazbenik, svirao je i u poznatim Zlatnim akordima, pristupa tada već afirmiranoj grupi Novi fosili. Upravo njegov dolazak donijet će izniman napredak, a grupa sastavljena od vrsnih glazbenika: Vladimir Kočiš Zec, Marinko Colnago, Slobodan Momčilović, Đurđica Barlović, kasnije Sanja Doležal, vrlo brzo postat će i te kako značajan igrač na tadašnjoj jugoslavenskoj pop sceni. Štoviše, ta je uloga iz godine u godinu dobivala na značaju pa danas brojke nedvojbeno potvrđuju da su baš Novi fosili diskografski najuspješniji sastav koji je djelovao na prostorima bivše države.


Velike zasluge


Velike su za to zasluge baš Rajka Dujmića. Svaki album koji su Fosili stvarali nudio je po nekoliko hitova s njegovim potpisom, a većina od tih pjesama i danas je poznata i rado slušana. Primjerice, prvi album tog sastava na kojem se Dujmić javlja kao član grupe i autor nekih pjesama, ploča »Da te ne volim« (1978.) ponudila je tu sjajnu naslovnu veselu pjesmu i prekrasnu baladu »Sanjaj me«.


Dvije godine kasnije objavljene »Nedovršene priče« u sjećanju ostaju po »Šuti, moj dječače plavi«, »Najdraže moje« i »Tako je malo riječi palo«. »Budi uvijek blizu« iz 1981. godine prepun je hitova – »Plava košulja«, »Saša«, »Tonka«, »Hoću li znati«, »Ključ ispod otirača«, »Budi uvijek blizu«, a ta je linija hitova nastavljena i kad 1983. godine Đurđicu Barlović na mjestu pjevačice mijenja Sanja Doležal. Dujmić i za nju nastavlja pisati hitove pa već na tom albumu hitovi postaju pjesme »Bilo mi je prvi put«, »Neveni žuti, žuti« i »Milena«, slijede potom i »Za dobra stara vremena« (1986), »Dijete sreće«, »E, da sam barem noćas ovdje«, »Dobre djevojke« i »Ja sam za ples« iz 1987., »Nebeske kočije« iz 1988., »Obriši suze generacijo« i »Dunjo mirisna« iz 1989., »Djeca ljubavi« i »Ispod mjeseca boje trešanja« iz 1991. godine.


Autor svih spomenutih pjesama je Rajko Dujmić koji 1989. godine piše i glazbu za pjesmu »Rock Me« kojom će zadarski sastav »Riva« te godine pobjediti na Euroviziji, a Dujmić se – nakon što Novi fosili 1991. godine prestaju s radom – okreće i solo radu pa objavljuje solo album pod nazivom »Nizvodno od raja« (1993). Godine 2001. Novi fosili iznova se okupljaju, ali dane stare slave nikada više neće dosegnuti, kao što ni Dujmić, uspkos povremenim uspješnim festivalskim istupima te skladanju glazbe i stihova za druge autore, neće ponoviti zvjezdane trenutke koji su za njega i Nove fosile trajali od sredine sedamdesetih pa do početka devedesetih godina prošlog stoljeća.


Neposrednošću osvojio Gorane


Nekako tih godina Dujmić se i povukao od javnosti i nije bio eksponiran kao ranije, a u tom njegovom bijegu od reflektora značajnu ulogu imala je njegova lijepa kuća u Starom Lazu. Rajko je rado dolazio u svoj goranski dom i vrlo je brzo spontanošću i neposrednošću osvojio Gorane koji su ga rado prihvatili kao svoga, cijeneći činjenicu da čovjek koji u priči o hrvatskoj pop glazbi ima jednu od najznačajnijih uloga voli njihov kraj. Tim više su vijest o teškoj prometnoj nesreći i njegov prerani odlazak pogodili mnoge koji su ga znali i koji, naravno, žele da Rajko i dalje, kako to njegovi stihovi kažu, bude tu kraj nas…