Merak

Dino Sakić, član popularnog riječkog tamburaškog sastava: “Ljudi u našem kraju žele i vole tamburaše”

Sandy Uran

Dino Sakić/Privatna arhiva

Dino Sakić/Privatna arhiva

Tambura u našem gradu i okolici seže daleko u povijest. Prvi ozbiljniji zapisi sežu oko 1900. godine, a uglavnom je riječ o raznim pjevačko-tamburaškim sekcijama



Dino Sakić član je riječkog tamburaškog sastava Merak s kojim smo razgovarali o tamburici, glazbenom instrumentu koji privlači pažnju ljubitelja narodne i etno glazbe, ali i onih koji vole jazz i rock na tamburici.


Želja mu je potaknuti mladež na bavljenje tamburaškom glazbom koje u našem gradu ima dugu tradiciju. Priču nam je Dino započeo zanimljivim podatkom.



– Tambura u našem gradu i okolici seže daleko u glazbenu povijest. Prvi ozbiljniji zapisi, koliko je meni poznato, sežu oko 1900. godine, a uglavnom je riječ o raznim pjevačko-tamburaškim sekcijama.




U Rijeci je postojalo nekoliko tamburaških orkestara od kojih sam u jednom od njih i sam počeo svirati, kazao je Sakić i potom istaknuo:
– Tamo negdje 1990. godina u Rijeci je u nekoliko osnovnih škola postojala nekakva inicijativa da se djeca bave sviranjem tambure. Naime, škole su imale svoje tamburaške orkestre uz koje su kroz tečajeve davale priliku i novim polaznicima da upoznaju sviranje tog impozantnog instrumenta.


U Rijeci se tambure sviralo i 1900.


Zametski koren


On je tamburicu počeo svirati 2000. godine, u trećem razredu osnovne škole, s devet godina.



– Pohađao sam Osnovnu školu »Srdoči« te na jednom od predstavljanja orkestra u predvorju škole u kojem su već svirale neke moje razredne kolege, kao i svako dijete tada sam se prvi put susreo s tamburom.


Najveći utjecaj na moje bavljenje tamburom je imala moja majka koja mi je dala podršku da se upišem tečaj tambure. Nažalost, taj orkestar je odavno ugašen zbog sve manjeg zanimanja djece. Kasnije sam, s nekih 12 ili 13 godina, prešao u povijesno kulturno-umjetničko društvo »Zametski koren« i tu se sve kreće zakuhavati.


Sjećam se da sam bio toliko uporan da sam po svim vremenskim uvjetima išao na probe, čak i s temperaturom, otkrio nam je i dodao:
– Tada je bilo jako puno nastupa na raznim događanjima po gradu, u hotelima i mjesnim odborima, u tolikoj mjeri da smo ponekad zbog njihove brojnosti čak i odbijali nastupe. Kako je KUD Zametski koren bio u nekavom sviračkom usponu, rađale su se suradnje s mnogim drugim kulturno-umjetničkim društvima.


Među njima je najveća suradnja bila s KUD-om Zvir Jelenje i Maticom slovačkom Rijeka. To mi je bilo jako drago razdoblje jer sam proputovao jako puno zemalja svijeta i vidio mnogo toga što nisam mislio da ću ikada vidjeti.


Vrhunska stvar za mlade ljude. Kad si mlad, treba putovati i uživati, poglavito u mnogim svjetski ljepotama, kad se ima priliku za to.


Narodno blago


Ono što je njega natjeralo da svjedoči o tamburi je spoznaja da se sve manje djece i ljudi, barem u našem kraju, bavi time.
– Stoga bih ovim putem želio na neki način potaknuti ljude da počnu svirati tamburicu. KUD Zametski koren ove godine slavi 100 godina postojanja, a tečaj je otvoren uvijek. Ako netko želi početi svirati tamburicu, može se učlaniti i početi sa sviranjem u njihovim prostorijama na Gornjem Zametu, rekao je.



Kad je riječ o vrstama pjesama koje svira na tamburici, pa tako i rock balade, ispričao nam je: – Tambura je naš narodni instrument i narodno blago. Danas je tambura prerasla u puno više nego što su ljudi mislili da je moguće, do te mjere da postoje studiji tambure po svijetu, pa tako i u Hrvatskoj.


Na tamburi se danas svira sve od pop-rocka, rocka, jazza, klasike… U našem gradu tambura je još uvijek u dosta dobrom položaju jer ljudi žele i vole tamburaše. Koga zvati kad sve utihne, bilo ujutro, poslijepodne ili u ponoć, nego tamburaše.


Grupa Merak


Kako naš sugovornik svira u grupi Merak, pitali smo ga da nam kaže nešto više o tom svom glazbenom djelovanju.



– Zadnjih pet godina sviram u tamburaškom sastavu Merak, a u šali znam reći da je to moje najbolje izdanje ikada, upravo u tom bendu. Mnoge ljude ovo ime zbunjuje, ali upravo zato i je tu. Merak znači nešto lijepo, kad guštamo u nečemu, kad nam je merak. Što se publike tiče, jako je teško svirati u našem podneblju jer moramo znati svašta, odnosno treba zadovoljiti svačiji ukus pa se na repertoaru našao čak i Damir Urban.


U bendu sviram s dvojicom bratića, po čemu smo također poznati, Antom i Josipom koji svojim vokalnim sposobnostima nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.


Što se tiče Meraka, jako puno sviramo ovdje kod nas te po Dalmaciji i Istri. Do sada smo godišnje imali stotinjak nastupa, što javnih, što privatnih zabava. Dosta ljudi je čulo za nas, a nadam se da će ubuduće biti i bolje. Imamo u planu nekoliko projekata, kazao je Sakić.



Od nastupa izdvaja onaj za riječku humanitarnu udrugu »Sve za našu djecu« Kanala Ri, te dva nastupa u jednoj od najgledanijih emisija u Hrvatskoj »Lijepom našom«.



– Ovom prilikom šaljem veliki pozdrav svim našim pratiteljima i obožavateljima. Za kraj htio bih poručiti roditeljima: dajte djeci tamburu u ruke jer je to nešto najljepše što možete učiniti za njih jer samo je tamburašima dano da budni snivaju i zvijezde diraju i da se vrate.