Poznata violončelistica

Ana Rucner: ‘Pandemija je na tren svijet ostavila u potpunoj tišini. A ja baš tada najviše čujem’

Valentina Sablić

Davor Puklavec/PIXSELL

Davor Puklavec/PIXSELL

Glazba, kao i instrument koji sviramo, prvenstveno se mora obožavati i živjeti, tada ne postoje pobrojeni sati koje smo proveli vježbajući, nego su to najljepše provedeni sati u društvu vlastitog glazbala. Također, violončelo se vježba cijeli život, a uči do kraja života



Violončelistica Ana Rucner jedna je od najinovativnijih i najnagrađivanijih predstavnica klasične glazbe u Hrvatskoj. Iznimnim talentom, inovativnim pristupom interpretaciji hrvatske tradicijske i skladateljske baštine, ali i klasičnim, tradicijskim i pop-rock skladbama najvećih svjetskih kompozitora koje izvodi na svoj moderan i jedinstven način, naprosto kupuje srca publike.


Glazba koju poklanja publici zvuči veličanstveno, plemenito, snažno i vrlo emotivno, a često je i zabavljačkog tona. Rucner je dobitnica mnogih domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada, surađivala je s Joseom Carrerasom, članom poznatog kvarteta Il Divo Davidom Müllerom, kao i s Peterom Soaveom, najpoznatijim svjetskim bandoneonistom te harmonikašem, kineskim pijanistom Muyeom Wuom i mnogim drugim poznatim umjetnicima.


Veličanstveni videospotovi koji prate Anine nastupe promoviraju ljepote naše zemlje te su ujedno i dobitnici tridesetak domaćih i međunarodnih nagrada pa Anu često nazivaju i ambasadoricom hrvatskog turizma. Do sada je snimila četiri studijska albuma, a nedavno se opatijskoj publici predstavila koncertom multimedijalnog karaktera »Croatian Heritage: World Classics & Croatian Beauties« i apsolutno oduševila sve prisutne. Tom smo prilikom imali čast razgovarati s ovom divnom, toplom i snažnom ženom čija energičnost zadivljuje i na publiku djeluje iznimno pozitivno. Ono što je osim zavidnog talenta krasi je skromnost i pristupačnost kojom zrači. Na svojim nastupima često pažnju poklanja svojim obožavateljima, ostajući se slikati i razgovarati s njima. Dojam koji smo o umjetnici stekli potpisuje i intervju koji slijedi.


Biser Jadrana




Nastupali ste na mnogim svjetskim pozornicama, a nedavno ste oduševili nastupom u Opatiji – kako ste doživjeli nastup i kakva je publika ovdje za razliku od one vani?


– Najemotivniji koncerti za mene oduvijek su bili oni kod kuće, u Hrvatskoj. Uvijek mi je nekako bilo ljepše i opuštenije komunicirati s pozornice s domaćom publikom! Opatiju kao grad jako volim i divim se njenoj ljepoti, zaista ste biser Jadrana. A vaša publika je uvijek divna, pozitivna i vrlo ugodna. Posebno sam ostala oduševljena organizacijom mog prošlotjednog koncerta na Ljetnoj pozornici Opatija i ovim putem im želim zahvaliti na sjajnoj organizaciji i srdačnosti, a posebno gospođi Darinki Trinajstić!


Snimali ste spotove diljem Hrvatske, videoprojekcije ljepota baštine prate vaše izvedbe na koncertima. Imate li poseban odnos sa svakim od dijelova Lijepe Naše i kakav je vaš odnos s ovim dijelom Kvarnera, s obzirom na to da ste u Opatiji i snimali spot?


– Točno, sa svakim dijelom Hrvatske imam neku posebnu vezu, dok sam pak najviše vezana uz Slavoniju i Baranju. Jedino tamo vjerojatno nemam nikakav rod, ali postoje druge stvari zbog kojih sam za taj kraj posebno vezana, kao i za ljude koji ondje žive. Kvarner također obožavam, uživala sam snimajući video za pjesmu »Serenada Opatiji« te s tog snimanja, koje je bilo prije nekoliko godina, sa sobom nosim samo lijepe uspomene. U Rijeci i Opatiji čak imam jedan dio obitelji, i na to sam ponosna. Ljudi su dragi općenito, ali znate, ljudi su onakvi prema tebi kakav si i ti prema njima, i gdje god bili, moramo se naučiti poštovati tuđi kraj, običaje i barem donekle poznavati kulturu mjesta u kojem se nalazimo. To je poštovanje koje svatko od nas zaslužuje.


Iza vaše karijere stoji mnogo truda, rada i predanosti. Koliko glazbenica vašeg kalibra provede vremena vježbajući sviranje?


– Ja sviram violončelo od svoje sedme godine i cijeli život sam podredila tome. Kao i u sportu, vježbati se mora kontinuirano te za kvalitetno održavanje forme treba se i živjeti sukladno tome. Rekla bih da je život klasičnog glazbenika vojni režim protkan ljubavlju i predanošću. Glazba, kao i instrument koji sviramo, prvenstveno se mora obožavati i živjeti, tada ne postoje izbrojani sati koje smo proveli vježbajući, nego su to najljepše provedeni sati u društvu vlastitog glazbala.


Također, violončelo se vježba cijeli život, a uči do kraja života.


Majka Snježana


Potječete iz glazbene obitelji i često je navodite kao uzor. Koji su, osim obiteljskih, bili ili jesu vaši glazbeni uzori?


– Moj najveći, a rekla bih i jedini glazbeni uzor je moja majka Snježana, sjajna violončelistica i predivna žena predana našoj obitelji. Osim majke, i moj otac Dragan, vrstan je glazbenik, solist violist zagrebačke filharmonije, brat Mario je također violist, a glazbenici su i ostali članovi obitelj Rucner. Cijela moja obitelj je moj uzor u životnim situacijama. Moji roditelji odmalena su me odgajali u svijetu glazbe i usadili mi, rekla bih, prave vrijednosti. Naučili su me što znači davanje, kao i koliko je važno biti human te pomoći slabijem i biti pravedan općenito u životu. Odrastanje u takvom okruženju puno mi je značilo za razvoj kao glazbenici, ali i čovjeku koji uvijek mari za drugo živo biće.


Jedna ste od najinovativnijih predstavnica klasične glazbe u Hrvatskoj, ali gajite ljubav i prema modernoj glazbi i drugim žanrovima poput etna i rocka, čije elemente spajate u vašim interpretacijama. Djela najvećih skladatelja svih vremena izvodite na svoj, moderan i jedinstven način. Jesu li u tom pogledu vaše interpretacije ujedno način popularizacije klasike?


– Obožavam stvarati, a oduvijek su me privlačili noviteti u glazbi. Spojiti nespojivo ili čak nemoguće. Klasična glazba usađena mi je praktički od rođenja, a kroz odrastanje i sazrijevanje razvila sam svoj stil, što je nekako i bilo za očekivati.


Doba u kojemu živimo je nepredvidivo, sve se odvija vrlo brzo i instantno. Ponekad imam osjećaj da mladi nemaju strpljena kao ranije. Današnji klinci koji se prime nekog klasičnog instrumenta i vježbaju ga satima dnevno, prava su rijetkost, ali hvala Bogu ipak postoje. Mi nekada nismo imali puno izbora jer tehnologija nije bila toliko razvijena kao danas.


Približiti nekom mladom potencijalnom talentu klasičnu glazbu puno je lakše ovim pristupom, a to je moderna i prepoznatljiva klasika.


Uživam u tišini


Kakvo je vaše mišljenje o modernoj glazbi, odnosno onome što se danas sluša i što vi slušate?


– Glazba je lijek, glazba je radost. Zabavna glazba je ta koja zabavlja ljude, instrumentalna umiruje, a postoji i ona koja nesvjesno stvara stres. Ali to je sve do slušatelja. Ja cijenim apsolutno svu glazbu, a slušam je prema raspoloženju. Nemam predrasude prema ničemu i nikomu i mišljenja sam da svatko ima pravo zadržati svoje mišljenje za sebe i u tišini svog kutka uživati u onome sto ga najviše veseli. Uz sve navedeno, najradije uživam slušajući tišinu jer tada čujem najbolje i rastem unutar svog duha.


Kako je na vas utjecala cijela situacija oko pandemije? Kako ste proveli vrijeme karantene? Jesu li vam nedostajali live koncerti i kontakt s publikom kojoj uvijek dajete posebnu pažnju?


– Pandemija je zbunila mnoge, cijeli svijet je na tren stao u tišini. Spomenula sam vam da tada najviše čujem. Za vrijeme karantene posvetila sam se svojoj obitelji, najviše sinu, i shvatila kako sve drugo zaista može čekati i da ono vanjsko i ne mora uvijek biti od najveće važnosti. U tom periodu karantene pronašla sam još veći unutarnji mir, molitva me održala stabilnom, čvrstom i na zemlji, a što se glazbenog stvaralaštva tiče, napravila sam više nego sam mislila da umijem. Dano mi je vrijeme za sviranje u mom domu koje dugo nisam imala jer si to nisam mogla priuštiti zbog prenatrpanog rasporeda i prepreužurbanog načina života. Od silnih putovanja katkad nisam znala ni u kojem gradu sam se probudila, a to svakako nije nešto što želim u životu. Ali taj kotač se vrtio i vrtio i bilo ga je nemoguće zaustaviti. Barem dok se na silu nije zaustavio sam.


Što se live koncerata tiče, oni su dio nas glazbenika, oni su nama hrana kao automobilu gorivo. Naravno da nedostaje ta divna komunikacija s publikom, ali sretna sam da zaista imam dosta prilika svirati, manje nego prije, ali ipak imam jer sam se odlučila prilagoditi situaciji i stvarati prilike sama, a ne sjediti i čekati ih.


Izvrsno se snalazite i u vokalnim izvedbama – planirate li se u budućnosti posebno posvetiti ulozi vokalistice?


– Držim se svog instrumenta, a samo ponekad ubacim neku vokalnu interpretaciju zbog dinamike u programu koji izvodim na svojim koncertima. Veliki sam ljubitelj romske glazbe i ona mi na momente dozvoljava vokalnu izvedbu, ali samo ponekad. To je zato što mi se jako dopada kombinacija zvuka violončela i moga glasa koji mu je vrlo sličan. Zapravo, njime često imitiram svoj instrument.


Promocija Hrvatske


Izvedbama i spotovima promovirate ljepote Hrvatske pa vas često nazivaju i ambasadoricom hrvatskog turizma. Planirate li interpretirati još neke od tradicionalnih pjesama i prikazati još neke ljepote ovih prostora?


– Stvarat ću dok god sam živa i zdrava i dok me moje glazbene ruke služe. Uživam u ljepotama naše zemlje koja ima jako puno toga za pokazati, a glazbeno gledajući, ima još jako puno naših običaja i predivnih tradicija koje želim odsvirati!


Kakvi su vam budući planovi? Kakvi nas novi sadržaji očekuju?


– Završavam svoj peti studijski album na kojem radim zadnje dvije godine paralelno sa svim ostalim projektima. Njega snimam u Beogradu sa sjajnim producentom Zlatkom Timotićem. Ovo će biti moj prvi autorski album koji sadržava vokalno instrumentalne izvedbe raznih stilova, radnog naziva »World music«. Plesna i ritmična kola poput 11/8, što je bilo vrlo izazovno za izvest na violončelu, do sjajnih balada i romskih autorskih izvedbi. U međuvremenu sviram koncerte klasične glazbe sa svojim kolegom, sjajnim pijanistom i skladateljem Matejom Meštrovićem te konstantno radim sa svojim kineskim manadžmentom, trenutno samo virtualno, iščekujući mogućnost ponovnog odlaska u Kinu na koncerte.


Imate li poruku za kraj koju biste htjeli uputiti čitateljima?


– U životu trebamo biti uporni, ali i strpljivi te obzirni jedni prema drugima. I trebamo jednostavno vjerovati da će sve biti točno onako kako treba biti. Rekla bih da je važnije rasti u duhu nego u svijetu, jer tako dobivamo čišći pogled i s većom lakoćom radimo stvari koje su nam se ranije činile nemoguće. A kada stavimo Boga na prvo mjesto, sve ostalo je na pravom mjestu!


Ljeto provodim ispunjena i zaista sretna!


Kako provodite ljeto? Kada nađete vremena za odmor, gdje ga najradije provodite?


– Ljetujem sa sinom i najužim krugom ljudi koje volim. Odmalena sam odgajana tako da mi je svaki odmor aktivan, pa tako i danas nastojim živjeti. Veselim se svakom koncertu, jednako kao i kuhanju omiljenog jela svome sinu i ljeto provodim ispunjena i zaista sretna!


Intimu čuvam za sebe


Podršku vam daje i bivši suprug i vaš je odnos prijateljski, planirate li možda i novu glazbenu suradnju?


– Moj bivši suprug i ja si oduvijek dajemo međusobnu podršku i zbog toga sam izuzetno sretna i zahvalna. Planiramo suradnju, naravno.


Privatni život uspješno odjeljujete od profesionalnog i s te ste strane prilično samozatajni u medijima. Možete li nam ipak otkriti jeste li zaljubljeni?


– Svoju intimu čuvam za sebe i osobu s kojom je dijelim, iskreno uživajući u svakom trenutku koji mi je poklonjen.