Sedamnaesti zagrebački filmski festival je završio, nagrade su dodijeljene. Bez obzira na to što je ostao bez kina Europa, u kojem se neprestano ranije održavao, kako kaže njegov direktor Boris T. Matić, nikad nije bilo više gledatelja nego sada.

Gledali smo tri filma Festivala. Najveći je interes izazvao američki film Roberta Eggersa »Svjetionik«, s dvama izvrsnim glumcima, jedinima u dvosatnom filmu koji se u njemu pojavljuju – Willemom Dafoeom i Robertom Pattinsonom. Za film inače dan ranije nije bilo karata ni za jutarnju projekciju u kinu Tuškanac.

»Svjetionik« prati dvojicu čuvara svjetionika na zabačenom otoku krajem 19. stoljeća. Film prerasta u horor u kojem dvojica brutalno psihički ratuju, a onda se konačno obračunavaju sjekirama. Gubi se granica između košmara i stvarnosti. Vremenom su akteri potpuno izluđeni od izoliranosti, upućenosti jednog na drugog, brutalnih životnih uvjeta, od alkohola i halucinacija, oluje koja danima luduje i od mračne prošlosti koja satire obojicu.

Ludilo u nama

»Svjetionik« je osvojio nagradu FIPRESCI međunarodnog žirija u Cannesu, gdje je premjerno prikazan. Ovo je Eggersov drugi film, nakon njegova prvijenca »Vještica« iz 2015., kojim je na Sundanceu osvojio nagradu za najboljeg redatelja.

Dvojica čuvara stižu na svjetionik na četverotjednu smjenu. Jedan je iskusni svjetioničar (Dafoe), a mlađem (Pattison) to je prvi posao na svjetioniku; prethodno je radio kao drvosječa i, kako kasnije u pijanstvu priznaje, ubio je čovjeka koji je s njim radio i preuzeo je njegov identitet. Stariji je bezdušni sadist koji naređuje mlađem da radi sve moguće teške fizičke poslove. Iako bi se uz samo svjetlo svjetionika trebali izmjenjivati, stariji mlađem zabranjuje i da se približi samom tornju s Fresnelovim lećama.

Zašto je otišao sa svjetionika raniji pomagač starom svjetioničaru? Stari kaže da je taj pomagač poludio, da su ga počele progoniti halucinacije, ali mlađi svjetioničar, koji ga je zamijenio, uvjeren je da je stari ubio njegovog prethodnika.

Motiv zlokobnih agresivnih ptica o kojima je film snimio Alfred Hitchcock fascinirao je i Eggersa. Jednooki galeb često prati mlađeg svjetioničara, napadne ga i ovaj ga ubije, na što Stari bijesni; ne smiju se ubijati galebovi, jer to donosi nesreću, to su reinkarnirani mornari. Kako film ide dalje, ludilo obojice svjetioničara i sve neizdržljivija međusobna netrpeljivost rastu. Pri kraju, mlađi čak počne Starog živog zakopavati, otme mu ključeve svjetionika i napokon uspije doći do zabranjenog svjetla, koje ga je privlačilo cijelo vrijeme. Prilazi Fresnelovoj leći, a ona se zaustavi i otvori mu se. On u zanosu gleda u zrcalnu unutrašnjost i pušta izobličen vrisak dok ga svjetlost obasjava, prije nego što padne niz stepenice svjetionika.

Film je crno-bijeli i snimljen je izrezom slike koja je tipična za nijemi film. To je u skladu i doprinosi mračnoj, tjeskobnoj atmosferi filma.

Ludilo izvan nas

Jako je dobar, upečatljiv, slovački film redatelja Marka Škopa (sa zagrebačkom adresom) »Nek bude svjetlost«, u Hrvatskoj već prikazan na Motovunskom festivalu, a nagrađen na festivalu u Karlovym Varyma za najbolju mušku ulogu i posebnu pohvalu ekumenskog žirija. Film je slovački kandidat za Oskara.

Radnja filma zbiva se u brdskom selu na sjeveru Slovačke u krajnje konzervativnoj, katoličkoj sredini gdje glavnu riječ imaju Crkva, policija i paravojna formacija, koja, dakako, »brani« crkvene, homofobne, antiimigrantske, antiliberalne, rasističke i nacionalističke ‘vrijednosti’.

Milan, građevinski radnik koji radi u Njemačkoj, vraća se u Slovačku da bi Božić proveo s obitelji. Ima u kući veliku kolekciju vatrenog oružja, automatskog, snajperskog. Nekako je najsretniji dok čisti i glanca to oružje. U selu je i njegov vjerski fanatični otac, nacističkih uvjerenja. »Sve te puške neće ti pomoći da postaneš muškarac«, kazat će mu otac koji se prisjeća starih dobrih vremena kad su Slovaci dobrim dijelom bili na strani nacista.

Milan otkriva da mu je najstariji sin Adam postao član paravojne skupine i umiješan je u maltretiranje i smrt školskog kolege. Njegove kolege, ali i on sam bio je na to prisiljen, momka su silovali te je on izvršio samoubojstvo. Budući da roditelji preminulog i Adama krive za samoubojstvo, Milan istražuje što se dogodilo, pa protiv sebe okreće Crkvu i mlade paravojnike.

Avantura

»Negdje lijepo« redateljice Ene Sendijarević proglašen je najboljim filmom Sarajevskog filmskog festivala i ranije posebnim priznanjem žirija festivala u Roterdamu.

Alma na pragu zrelosti, koja s majkom živi u Nizozemskoj, odlazi u rodnu BiH da bi posjetila oca kojeg gotovo da i ne poznaje. Tamo je dočekuje rođak Emir i njegov prijatelj Denis pa Alma i on postaju ljubavnici. Alma autobusom kreće u posjet ocu, ali autobus u pauzi krene bez nje i odnese joj kofer. Zatim kreće automobilska avantura Alme, Denisa i Emira kroz Bosnu s mnogo zanimljivih, ali i opasnih dogodovština. Emir mrzi Zapad, ostat će u Bosni, a Denis se sprema emigrirati.

Ena Sendijarević studirala je film u Berlinu i Amstredamu, gdje je diplomirala režiju. Njezin raniji kratkometražni film »Uvoz« bio je prikazan u Cannesu 2017. i te je godine bio nizozemski kandidat za Oskara.