Licem u lice

Ruski izlet Alexa Gibneya: Građanin Hodorkovski protiv tovariša Putina

Dragan Rubeša

Godine 2003., Hodorkovski postaje najbogatiji čovjek Rusije, ali će podcijeniti protivnika koji je svoje rafinirane metode oštrio u hodnicima starog KGB-a. Biva optužen za fiskalnu prijevaru i bačen u zatvor iz kojeg izlazi 2017. i odlazi u londonski egzil, gdje nastavlja svoju bitku protiv Putina



Platit cu ti elitni koledž u Europi i uživaj zabavljajući se na Ibizi, u Hrvatskoj i Monaku«, kazat će svojoj kćeri crnački tajkun koji ljubaka s njenom školskom prijateljicom i paradira oko bazena u ogrtaču s Versaceovim printom. Riječ je o jednoj od sumanutijih scena najnovijeg Soderberghova filma »The Laundromat« koji bi se jako svidio Žižeku.


Film je to o organiziranom kaosu u kojem se forma i sadržaj izmjenjuju u raskošnoj furioznosti, združujući sarkazam Richarda Lestera i demokratsku preciznost Alana Pakule. U fokusu je već pomalo zaboravljena afera poznatija kao »Panama Papers«, u priči u kojoj se ilegalnost sudara s pravilom, a moral postaje farsa. Zato je Soderberghov prosede blizak McKayevoj »Okladi stoljeća«.


Perači novca


Jer, jedini zajednički nazivnik koji povezuje njegove tajkune i perače novca u egzotičnim poreznim oazama poput Nevisa i Djevičanskih otoka je kapital. Taj isti kapital bio je ruskom oligarhu Mihajlu Hodorkovskom ultimativni predmet žudnje. Njegovim likom i djelom pozabavio se etablirani američki dokumentarist Alex Gibney u filmu »Građanin H«, prikazanom ovih dana na venecijanskoj Mostri izvan festivalske konkurencije. Kao da je Gibneyu Amerika postala pretijesna te je odlučio prijeći ocean i dokopati se Rusije, te velike majke koja je u Putinu očito našla savršenog oca obitelji. Jer Gibneyev doks o Hodorkovskom u stvari je film o Putinu. Čovjeku koji je barem prema reakcijama milijuna Rusa, naročito onih koji obitavaju najveće zabiti njegova carstva, pronašli u njemu idealni spoj ponosa i hrabrosti.




Jer, nakon pijanih Jeljcinovih godina, Rusija se probudila iz mamurluka. Pretilog ovisnika o votki zamijenila je facom koja obožava karate i pokazuje svoj nabildani torzo loveći ribu u Sibiru. Zato se Gibneyev komad može promatrati i kao svojevrsni »polutajni« dnevnik o još jednom svjetskom lideru, nakon što se već pozabavio svim mogućim američkim predsjednicima, guvernerima, soul legendama, scijentolozima i gonzo novinarima. Da bi paradoks bio veći, i Gibney se davno prije Soderberghova sondiranja svijeta poreznih oaza i perača novca pozabavio sličnim miljeom i skandalima, od Enrona pa nadalje. Uostalom, nije ni čudo da je upravo Gibney režirao prvu epizodu fine TV serije »Milijarde«, iako mu fikcija nije prirodni habitat. Koliko god se dotična serija nije puno udaljila od financijskog miljea koji je sondirao u svojim doksima. A upravo radi na novom projektu »House of Saud« koji će se pozabaviti genezom američko saudijskih odnosa. S oligarha na šeike.


U »Građaninu H« kao skladištu velikih dokumentarnih reportaža, službena verzija i uopćeni podaci slabo se razumiju. Da bi se otkrilo sve dijelove nacije koja ne želi preispitati stvarno stanje svojih »organa« i državnog aparata, treba otići iza njene naizgled neprobojne kapije, izbjegavajući utabane staze zapadnog infotainmenta i antiputinovske propagande. Ključ od kapije uručit će mu Hodorkovski, jedan od najvećih ruskih oligarha koje je iznjedrio kolaps SSSR-a. To je taj Građanin H iz naziva filma čiji je originalni naziv »Citizen K«, jer autor koristi njegovu amerikaniziranu morfologiju, pišući njegovo prezime kao »Khodorkovsky«, što često rade i naši pisani mediji, kao da se srame vlastite slavenske krvi.


Bogataš u zatvoru


Riječ je o totalnom hazarderu, u isti mah ciničnom i žovijalnom, koji se trgovinom i financijama počeo baviti još u osamdesetima. Trebalo je samo odabrati idealni trenutak, kad se Rusija otvorila slobodnom tržištu, što će u zemlji izazvati totalni kaos. Oni najbrži otkupili su dionice za šaku rubalja i trgujući istima dokopali se neuralgičnih tvrtki po daleko manjoj vrijednosti od one efektivne. U toj grabeži, Hodorkovski je bacio oko na naftu kupnjom famoznog Jukosa i njegovih sibirskih postrojenja, nakon čega je u kratkom vremenu postao jedan od »šestorice veličanstvenih« u ruskoj oligarhskoj nomenklaturi. Sve se naprosto doimalo savršeno. Sve dok u Kremlj nije zakoračio car Putin, koji je krenuo u čišćenje telekomunikacija i neuralgičnih ekonomskih sektora.


Godine 2003., Hodorkovski postaje najbogatiji čovjek Rusije, ali će podcijeniti svog protivnika koji je svoje rafinirane metode oštrio u hodnicima starog KGB-a. Zato biva optužen za fiskalnu prijevaru i bačen u zatvor, iz kojeg izlazi 2017. nakon čega odlazi u londonski egzil, odakle nastavlja svoju bitku protiv Putina u ime nekakve ruske demokratske revolucije. I kako to obično biva u Gibneyevu angažiranom opusu, gledatelju se naprosto zavrti u glavi od tsunamija podataka. Sve je to krajnje pedantno i oslobođeno od bilo kakve dokumentarne sirovosti, dok se autor kreće na dva kolosijeka. Jedan je fokusiran na rekonstrukciju povijesnog, ekonomskog i političkog scenarija. Potonji je sveden na kubistički crtež jednog kompleksnog protagoniste čija osobnost ima tisuću dimenzija.


Pritom se Gibney suočava licem u lice s Hodorkovskim, čija se enigma ne može tako lako dešifrirati, negdje na pola puta između mefistofelovskog entiteta i hagiografije. Naravno, put ka iskupljenju pažljivo je rekonstruiran, a prijetnja smrću stalno u zraku. Jer, bez obzira na svu tu autorovu pedanteriju, Gibney nam pokazuje stvarnu osobu koja nadilazi igru simbola, ali i virtualnu plošnost borbe. Upravo u tom susretu krije se najveća zasluga autorova dinamičnog komada, koji se pokušava što više odvojiti od teoretskog diskursa, iako se voli narcisoidno pokazivati i intervenirati kad god smatra da je to potrebno. Zato je »Građanin H« možda najavio neku novu osobniju Gibneyevu fazu.