Piše Dragan Rubeša

“Parazit” u tijelu Oscara: Naš filmski kritičar analizira ovogodišnju dodjelu

Dragan Rubeša

Reuters

Reuters

Akademija je predugo ignorirala Bonga Joon-hoa. Naravno, »Parazit« je bio jedan od definitivnih vrhunaca filmske 2019., no ipak je inferiorniji u odnosu na autorova ranija remek-djela



Iako su mediji često naglašavali kako je korejski film u nominacijama za Oscara svojevrsni presedan u njihovoj genezi, one ipak nisu uvijek bile strogo Hollywood friendly. Prisjetimo se Leejeva »Tigra i zmaja«, kao jednog od rijetkih istočnoazijskih autora koji je trijumfirao u toj kategoriji, čemu je doduše kumovao njegov holivudski produkcijski pečat. Nešto bolje kotirao je europski film, s autorima poput Austrijanca Michaela Hanekea (»Ljubav«), Talijana Luce Guadagnina (»Call Me By Your Name«) i Britanca Petera Cattanea (»The Full Monty«), kojima je prirodni habitat kategorija »stranog« filma, danas poznatija kao International Feature Film (Međunarodni igrani film). Jer granice između različitih oskarovskih kategorija postaju sve labavije.


To dokazuje i »Medena zemlja« Ljube Stefanova i Tamare Kotevske. Već sama njegova nominacija bila je veliki trijumf za Sjevernu Makedoniju, i to čak u dvjema različitim kategorijama – onu za najbolji doks i onu za najbolji »međunarodni« film. Iako je za nju prije svega zaslužan hajp stvoren nakon njegove premijere na lanjskom Sundanceu, gdje je njihov komad proglašen najboljim doksom u kategoriji World Cinema. Oscara u doku-kategoriji ipak je osvojio »American Factory« Julie Reichert, snimljen u produkciji wonderovski nazvane kuće Higher Ground Production, iza koje stoji bračni par Michelle & Barack Obama.


Dvaput je dvaput


Njegovoj marksističkoj autorici napokon je ispravljena dugogodišnja nepravda. Iako smo mu već posvetili opsežniji osvrt u ovom dnevniku na stranicama Pogleda, nadajući se da ga kuratori ZagrebDoxa neće ignorirati. Riječ je o komadu koji pokazuje kako je jedan imućni Kinez spasio tvornicu u Ohiu od bankrota kao »model savršenog gazde« koji od svojih radnika traži visoku razinu proizvodnje, na koju »lijeni« zapadnjaci nisu navikli.


Zato je oskarovska Akademija predugo ignorirala ekstraordinarnog Bonga Joon-hoa. Naravno, »Parazit« je bio jedan od definitivnih vrhunaca filmske 2019. No priznali mi to ili ne, on je ipak inferiorniji u odnosu na autorova ranija remek-djela poput »Sjećanja na ubojstvo« i »Majke«, koje su njeni članovi očito prespavali. Ili je granica koja je u nominacijama za najbolji film tada dijelila Hollywood od ostatka svijeta bila nalik Trumpovu zidu između SAD-a i Meksika. Taj isti zid mogli ste preskočiti jedino ako se zovete Alfonso Cuaron (šifra: »Roma«). Bilo kako bilo, Bongov »Parazit« razorio je tijelo Oscara snažnije od koronavirusa. Nije samo proglašen najboljim filmom, već je osvojio i Oscara za režiju, ali i trijumfirao u kategoriji međunarodnog igranog filma.Možda je u »stranoj« kategoriji trebalo napraviti određeni kompromis i umjesto Bonga nagraditi iznimnog debitanta Ladja Lyja (šifra: »Les Miserables«), kad je prvi spomenuti već ionako osvojio dva najvažnija Oscara. No kad se Akademija toliko ulagivala Bongu, ostaje pitanje zašto u kategoriji najbolje muške uloge nije nominiran njegov fetiš, veličanstveni Song Kang-ho, kojem je lani u Locarnu uručena Excellence Award (Nagrada za iznimnost), gdje je doputovao u društvu Bonga, održavši jednu od luđih presica u recentnoj povijesti tog etabliranog festivala. U toj kategoriji očekivano je trijumfirao iznimni Joaquin »Joker« Phoenix.

Neoprostivo




Zato je ženski Oscar bio totalno prvoloptaški, jer je uloga Renee Zellweger praktični stvorena za tu nagradu (trebala ju je osvojiti iznimna Scarlett Johansson za »Marriage Story«). Dobra je vijest da je Brad Pitt proglašen najboljim sporednim glumcem, iako ostaje pitanje koliko je njegova uloga u Tarantinovu »Bilo jednom… u Hollywoodu« doista sporedna. Isto vrijedi i za našu voljenu Lauru Dern, kojoj je portret odvjetnice u Baumbachovoj »Marriage Story« donio zasluženog Oscara za sporednu ulogu.


Možda se ovogodišnji trijumf Bonga Joon-hoa doista može promatrati kao ispisivanje nove stranice povijesti Oscara, više u diskursu rušenja političkih zidova. No »Parazit« i nije imao oštrijih konkurenata, ne računajući na Scorseseova »Irca« i sveprisutnog Phillipsova »Jokera« kao možda najvećeg gubitnika.


Zato se moramo upitati što su među ovogodišnjim nominacijama uopće radili komadi poput Waititijeva vidi-me-kako-sam-cool »Jojo Rabbita«, Mendesove »1917«, koji je trebao biti nominiran na dodjeli najboljeg softwarea, ili Gerwiginih »Malih žena«, koje su očito trebale napraviti ustupak #MeToo škvadri. Ali zato su među nominacijama drsko igonirani doista iznimni autori poput braće Safdie (šifra: »Uncut Gems«). A neoprostivo je i ignoriranje Ainouzova »Nevidljivog života Euridice Gusmao« u kategoriji »stranog« filma i velikog Hassena Ferhanija (»143 rue du desert«) u dokumentarnoj kategoriji. Ti autori ubrizgali bi #MeToo pokretu energiju kakavu on zaslužuje. Iako su oba filma režirali muškarci.