Filmski festival

Ovo su svi nagrađeni u Cannesu

Stjepan Hundić

Foto Reuters

Foto Reuters

Ruben Östlund s filmom Trokut tuge osvojio je Zlatnu palmu 75. filmskog festivala u Cannesu, drugu u samo pet godina.



U sedam i pol desetljeća dugoj povijesti filmskog festivala u Cannesu tek se mali broj redatelja može pohvaliti da su prestižnu Zlatnu palmu za najbolji film osvajali dvaput: Ken Loach (Vjetar koji njiše ječam, Ja, Daniel Blake), Bille August (Pelle osvajač, Najbolje namjere) Emir Kusturica (Otac na službenom putu, Podzemlje), Shōhei Imamura (Balada o Narayami, Jegulja), Francis Ford Coppola (Prisluškivanje, Apokalipsa danas), Jean-Pierre i Luc Dardenne (Rosetta, Dijete) i Michael Haneke (Bijela vrpca, Ljubav).


Njima se sad pridružuje i švedski filmaš Ruben Östlund čiji je film Trokut tuge osvojio Zlatnu palmu 75. filmskog festivala u Cannesu, drugu u samo pet godina nakon što je 2017. istu nagradu osvojio za film Kvadrat.


Seciranje društvenih fenomena


Nakon Kvadrata (crnohumorna satira smještena u svijet art galerija i “živote” umjetnika) Östlund nastavlja seciranje društvenih fenomena kroz otrovnu satiričnu prizmu ovaj se put fokusirajući na licemjereni suvremeni kapitalizam, svijet bogataša, oligarha, influensera i top modela i one koji su u takvoj društvenoj hijerhiji na dnu.




Ili u ovom slučaju u potpaljublju. No kada nakon havarije luksuznog kruzera preživjeli završe na “pustom” otoku društvena hijerhija se okreće naglavačke pa bogati, uspješni i lijepi u ovoj svojevrsnoj ciničnoj robinzijadi postaju “robovi” nesposobni za preživljavanje u “stvarnom” svijetu.


U sjajnom glumačkom ansamblu (u kojem je i Woody Harrelson) jednu od glavnih ulogu ima u Zlatko Burić, hrvatsko-danski glumac rođen u Osijeku kojega smo nedavnog gledali u seriji Šutnja.


Iako predug, s pomalo prvoloptaškom premisom, naglašavanjem očiglednog i podcrtavanjem (vječne) “nepravde” o nejednakosti koja je oduvijek postojala i zauvijek će postojati, riječ je o vrlo solidnom filmu iako daleko od izvanserijskog djela.


Ipak švedskom se filmašu teško može osporiti Zlatna palma, ali ne zato jer je Trokut tuge najbolji film već zato što ovogodišnji Cannes nije iznijedrio niti jedan jedini film koji se izdvojio iz mase (uglavnom mediokritetskih) naslova koje smo vidjeli u konkurenciji.


Posebnost 75. Cannesa


To isto vrijedi i za sve ostale nagrađene filmove i filmaše i ako je ovaj Cannes po bilo čemu bio poseban onda je to nemogućnost predviđanja pobjednika.


Grand Prix, drugu najvrijedniju nagradu Cannesa, ex aequo su podijelila dva ostvarenja: Zvijezde u podne, erotska drama s poltičkom pozadinom smještena u sandinističkoj Nikaragvi sredinom1980-tih koju potpisuje poznata francuska filmašia Claire Denis, i Blizu, emotivna tinejdžerska drama o odrastanju i “intimnom” odnosu dvojice srednjoškolaca u režiji belgijskog redatelja Lukasa Dhonta kojoj je dobar dio kritike predviđao Zlatnu palmu.


Naboljim redateljem proglašen je korejski “žanrovac” Park Chan-wook za romantični (noir) triler Odluka o odlasku o policijskom istražitelju koji se zaljubljuje u ženu osumnjičenu za umorstvo, a u Koreju odlazi i nagrada za najbolju mušku ulogu koju je osvojio Song Kang-ho (Parazit) za sjajan nastup u drami Broker koju potpisuje japanski maestro Hirokazu Kore-eda.


Preplaćeni na nagrade


Songova iranska kolegica Zar Amir Ebrahimi osvojila je nagradu za najbolju glumicu za ulogu novinarke koja “progoni” serijskog ubojicu prostitutki u svetom iranskom gradu Mashhadu u trileru Sveti pauk dansko-iranskog filmaša Alija Abbasija.


Švedsko-egipatski filmaš Tarik Saleh osvojio je nagradu za najbolji scenarij za triler Dječak s neba smješten u kairskoj džamiji i vjerskom sveučilištu Al Shar koji govari o uskoj povezanosti religije i politike (ne samo) u današnjem Egiptu.


Nagradu žirija podijelili su poljski veteran Jerzy Skolimowski za predivan film EO (epsko putovanje jednog magarca kroz Poljsku i Italiju) i Osam planina (drama o dvojici heteroseksualnih muškaraca koji imaju problema s izražavanjem vlastitih emocija) u režiji dvojca Charlotte Vandermeersch i Felix Van Groeningen.


Posebna nagrada 75. kanskog filmskog festivala završila je u rukama belgijske braće Jean-Pierrea i Luca Dardennea (emigrantska afrička priča o dječaku i adolescentici Tori i Lokita) koji su, čini se, pretplaćeni za nagrade u Cannesu.